Iako je Svjetska zdravstvena organizacija 2018. godine na popis bolesti uvrstila i prekomjerno igranje video-igrica, teško je mlade i djecu odvući od ekrana. Gejming industrija doživjela je ekspanziju i u Crnoj Gori.
S napretkom tehnologije, djeca mnogo češće igraju igrice na gejming konzolama, kompjuterima i telefonima.
Četrnaestogodišnja Isidora Jovićević, kojoj ta vrsta razonode nije u vrhu prioriteta, smatra da njeni vršnjaci mnogo vremena provode igrajući igrice.
Psiholog Milan Radovanović objašnjava da igranje igrica može pozitivno uticati na koordinaciju i motoriku.
Da je gejming industrija doživjela ekspanziju i u Crnoj Gori, posebno tokom pandemije, ističe predsjednik Saveza elektronskih sportova Filip Šoć. Kaže da se na takmičenjima u igranju igrica koje je Savez do sada organizovao u prosjeku se prijavi od 80 do 90 odsto djece.
Većina djece, nažalost, ima pogrešan pristup zbog čega dolazi do niza problema na psihološkom, fizičkom, socijalnom i porodičnom nivou, upozorava Radovanović. Najgori scenario je, kaže, formiranje kliničkog sindroma zavisnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija je, naime, sredinom 2018. na popis bolesti uvrstila i prekomjerno igranje svih vrsta igrica, dok je Kina djeci ispod 18 godina zabranila da igraju videoigre više od tri sata sedmično kako bi smanjila zavisnost. Naši sagovornici saglasni su da ključna uloga ipak pripada roditeljima.
“Dokle god imamo mjeru i dok ono što radimo ne utiče negativno na nas, našu porodicu i okolinu, postupamo ispravno”, zaključila je Isidora.