Ponuda e-readera (e-čitača), gedžeta koji omogućavaju da sa sobom nosite kompletne biblioteke i čitate knjige s ekrana, danas je veoma velika, a malo je proizvođača koji se nijesu u to upustili. Prvi takav uređaj, Sony Librie, pojavio se 2004. i danas djeluje poprilično zastario. Ali šta se onda može reći za prvi ‘uređaj za čitanje’, koji se pojavio još davne 1922?
Prije tačno 100 godina, na stranicama časopisa Scientific American (članak je dostupan ovdje) prvi put je pomenut takozvani Fiskov uređaj za čitanje. Nije to, naravno, bilo isto što predstavljaju današnje digitalne naprave za čitanje, ali osnovni koncept je isti: kako smanjiti dimenzije pisanih materijala tako da se mogu nositi svuda sa sobom a da ne zauzimaju previše prostora, i onda da još mogu i da se čitaju.
Pronalazak je djelo mornaričkog oficira i pronalazača Bredlija Alena Fiska, koji je od 1920. do 1935. američkom odjeljenju za patente podnio najmanje 11 verzija svog ‘uređaja’. Fisk je svoj pronalazak predstavljao kao istinsku revoluciju izdavačke industrije. Smatrao je da bi se time knjige i druge publikacije mogle proizvoditi znatno jeftinije od uobičajene cijene, jer bi se trošilo manje materijala, a i transport bi bio jednostavniji. Imao je i altruističkih motiva, smatrao je da će pisana riječ postati znatno dostupnija širokim slojevima, bez obzira na njihove prihode. Kad se te ideje stave u kontekst načina na koji se danas distribuiraju knjige, časopisi i informacije, Fisk je zapravo bio dosta blizu u prognoziranju budućnosti.
Vremenom je Fisk unapređivao svoj izum, posebno zbog toga što se u to vrijeme pojavio mikrofilm koji je ubrzano ušao u masovnu upotrebu, od poslovnog arhiviranja, pa do toga da je Kodak već 1935. nudio New York Times na 35-milimetarskom mikrofilmu. Ali, ideja o masovnoj minijaturizaciji knjiga nikad nije doživjela proporcije koje je Fisk predviđao i priželjkivao, bar ne do vremena digitalizacije.
The Fiske Reading Machine: The 1920s Precursor to the Kindle https://t.co/HZH9j7TrJN pic.twitter.com/9EclyVEtQL
— Open Culture (@openculture) November 9, 2022
Bredli Alen Fisk je rođen 1854. godine i imao je blistavu karijeru u američkoj ratnoj mornarici, doguravši do čina kontra admirala. Ali, nije bio samo oficir, nego i veoma produktivan inovator. Iz njegove glave i s njegovog uređaja za crtanje stigla su brojna unapređenja ratne tehnologije. Smislio je teleskopske nišane za brodske topove, električne daljinomere, topovske kule s motornim pogonom, pa i sistem za radijsko praćenje ispaljenih torpeda. Spisak je zaista impresivan. Kad je otišao u penziju 1916., godinu prije ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat, strast za inovacijama nije ga napustila. A jedan od rezultata je i ‘uređaj za čitanje’.
Riječ je o metalnoj napravici koja se lako drži u ruci, a na sebi ima lupu (povećalo) za jedno oko, kao i pokrivalicu za drugo. Koristeći fotograviranje na bakarne ploče, Fisk je smanjivao odštampani tekst na kartice duge 15 centimetara, i široke pet centimetara, skoro nečitljive ljudskom oku. Tu karticu bi korisnik ubacio u uređaj, i čitao kroz povećalo pomjeranjem teksta na karticama. Bio je to jednostavan, ali prilično elegantan način za kompresovanje bilo kog teksta.
Kad je predstavljao svoj pronalazak novinarima, Fisk im je donio prvi tom putopisa Marka Tvejna ‘Naivčine na putovanju’ (Innocent Abroad), čijih je 93 hiljade riječi stalo na 13 kartica.
Fisk je sopstvenim rukama napravio nekoliko prototipa svog uređaja koji su danas eksponati u muzejima. Nažalost, do proizvodnje nikada nije došlo, bez obzira na pažnju koju je Fisk izazvao u medijima svoga vremena. Očigledno, svojim idejama bio je ispred doba u kojem je živio.