Testovi kojima Zak testira sve uređaje je i dalje isti – red struganja ekrana posebnim noževima različite tvrdoće, red struganja ekrana, kućišta i zaštitnih stakala kamera pomoću običnog kućnog skalpela i zagrijavanje ekrana otvorenim plamenom i za kraj – savijanje kućišta rukama.
Kako se pokazalo, ekran je bilo moguće oštetiti tek pomoću noža tvrdoće šest, sedam i više. S tim, da su ogrebotine od noža tvrdoće šest bile gotovo neprimjetne.
Zak je ponovno utvrdio da je na sočivu kamere samo uslovno safirno staklo, jer ga je bilo moguće oštetiti noževima tvrdoće manje od osam, dok pravi safir popušta tek pod nožem tvrdoće osam i više.
Kako je kućište tableta od aluminijuma, skalpel je bez problema mogao da ostruže boju i da u kućište ureže Zakov crtež.
Test otvorenim plamenom je pokazao da se ekran na taj način može zagrijavati oko 16 sekundi, prije nego što se pojave privremena oštećenja u vidu crnih mrlja. Po hlađenju tog dijela ekrana i oštećenja su nestala.
Poslednji test je uvijek test otpornosti na savijanje. I u njemu se iPad mini (2019) pokazao znatno boljim u odnosu na Pro model.
Zbog oslabljenih mjesta u takođe aluminijumskom kućištu, Pro model se lako savija, a na mjestu savijanja je i bukvalno pucao.
Da je Apple zbog ugradnje bežičnog punjenja digitalne olovke previše oslabio kućište pokazalo se i kada su kupci potpuno novih iPad-a Pro uređaja iz tek otvorene kutije vadili prirodno savijene iPad-e Pro.
iPad mini (2019) se pokazao znatno izdržljivijim na savijanje. Iako se Zak i više nego trudio da ga savije do tačke pucanja, u tome nije uspio. Kućište se jeste dosta savilo, ali ekran nije pukao i nastavio je da radi kao da se ništa nije dogodilo.