Oko Fejsbuka i njegovog ponašanja prema privatnim podacima korisnika posljednjih godina ne manjka skandala.
Od curenja podataka i korišćenja istih za manipulaciju glasačima, pa do poslednjeg čuvanja lozinki u običnom tekstu, gotovo da nema područja u kojem Fejsbuk nije barem donekle zakazao. U svim tim skandalima pomalo ispod radara prošla je i vijest o praćenju korisnika koji deaktiviraju svoj nalog, a što je otkriveno prije nekoliko nedjelja.
Fejsbuk, naime, omogućava korisnicima da svoj nalog deaktiviraju, ali da on ne bude potpuno izbrisan. Za to vrijeme istome nije moguće pristupiti, ali društvena mreža ipak ga na određeni način drži aktivnim – kako bi nastavila da prikuplja podatke o korisniku. Ti podaci se upotrebljavaju za bolje plasiranje ciljanih oglasa, pa jednom kada se korisnik odluči vratiti na društvenu mrežu, osjećaće se kao da je nikad nije ni napustio. Svi oglasi biće i dalje prilagođeni njegovim navikama surfovanja i pretraživanja Interneta.
Problem u ovome jeste u činjenici da korisnik sa deaktiviranim nalogom ne može istome pristupiti kako bi vidio što sve Fejsbuk o njemu “zna”, i što je logično pretpostaviti da deaktivirani nalog znači i “slobodu” od Facebooka. Ali, to ipak nije tako – za potpuni prestanak praćenja potrebno je trajno i nepovratno izbrisati korisnički nalog.
Čak i tada Facebookovom će praćenju biti teško umaknuti. Njihove tipke “like” i “share”, kao i drugi plaginovi, ugrađeni su u gotovo 300 miliona veb stranica, a putem njih ova društvena mreža može pratiti navike svih posjetilaca i zadovoljiti svoje oglašivače.
Iz kompanije ovo pojašnjavaju izjavom da deaktiviranje naloga ne osigurava privatnost, već samo izoluje korisnika od drugih ljudi i kontakata putem Fejsbuka – što je, kažu, i primarna namjena deaktiviranja.
S druge strane, brisanje naloga moralo bi da posluži potpunom prestanku praćenja, ali i tu ima “kvaka”. Kad se nalog izbriše Fejsbuk daje korisniku 30 dana vremena da se predomisli, za koje vrijeme, pogađate, nastavlja da prati njegove navike kao i prije.