Bez obzira na to što smo sve ove godine bili pod raznim pritiscima i što je bezbjednost države bila ugrožena, mek odnos prema identitetskim pitanjima poslao je po nas lošu poruku svima koji Crnu Goru vide kao plijen. Zato i kod aktuelnih protesta, kako god na njih gledali, ne smijemo zanemariti da ima onih koji izvana naš suverenitet posmatraju kao svoj veliki propust, kaže u razgovoru za Vikend novine književnik i profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, doc. dr Vladimir Vojinović.
“Mislim da posao nijesmo završili 2006. godine. Jer da jesmo, ne bismo konstantno bili u strepnji od rušenja Crne Gore onakve kakvu smo sazdali. Bez obzira na to što smo sve te godine bili pod raznim pritiscima i što je bezbjednost bila ugrožena, mek odnos prema identitetskim pitanjima poslao je po nas lošu poruku svima koji Crnu Goru vide kao plijen. Da se razumijemo, niko od nas nije stariji od Crne Gore, niti će je iko nadživjeti. Pitanje je samo u kojoj formi će ona opstajati”, ocijenio je Vojinovoć.
Prema njegovim riječima najsrećnije bi bilo da Crna Gora zauvijek zadrži multietnički duh i toleranciju, da nastavi da njeguje ovu jedinstvenu formu suživota.
“I kako god mi gledali na ove proteste, blagonaklono ili kritički, ne smijemo zanemariti dvije bitne činjenice. Prva je da ima onih koji izvana naš suverenitet posmatraju kao svoj veliki propust, kao udar na njihov nacionalni ponos i teritorijalne planove. A druga je da se protesti već u pojedinim interpretacijama i analizama posmatraju kao dio jednog šireg regionalnog talasa. Ni jedna ni druga činjenica ne idu u prilog Crnoj Gori”, naglasio je on.
Dok god, kako kaže, budemo očekivali da aparat uredi naša životna pitanja čovjek će živjeti po mjeri mašine.
“Za očekivati je da smo meta dijela ove ili one političke ili intelektualne elite, jer po mnogim definicijama te kategorije identitet i ne postoji ako ne postoji i neka druga strana koja ga pokušava osporiti. Ali, ne treba nas da brinu spoljnji osporavatelji, no domaći nevoljnici. I njihova sumnja u vlastitost. A vjerujte, rješenja ovih problema su tako jednostavna, i obično kreću od naziva. Na primjer, zašto Radio-televizija Crne Gore, a ne Crnogorska radio-televizija, ili zašto Univerzitet Crne Gore, a ne Crnogorski univerzitet? I da stvar bude paradoksalnija, ne pitam ništa novo, ništa što već moji mentori nijesu pitali crnogorsku javnost prije više decenija. Dakle, rješenja imamo, ponudili su ih kvalitetni pojedinci. Sluha za ta rješenja hoćemo li ikad imati, pitanje je”, kazao je Vojinović.
Na konstataciju novinara da se ponovo pokušavaju animirati studenti Univerziteta Crne Gore da izađu na ulicu i pridruže se onima koji traže ispunjenje političkih zahtjeva Vojinović je rekao da je Univerzitet napustio 2014. godine, te da ne poznaje izbliza situaciju na Univerzitetu, i ne može sa sigurnošću govoriti o razlozima studentskoga nezadovoljstva.
“Pravoreći, nije ni bilo razloga da se posredno pokušam upoznati sa stanjem na Univerzitetu. S druge strane, moje studente doživljavam kao sopstvenu đecu i kad god mogu savjetujem im da se klone politike. U toj životnoj fazi politika može značiti ili zlopotrebu ili kraći put do društvene prepoznatljivosti. Razumije se, ima osoba kojima je hitra prepoznatljivost bitnija od suštine, ali ako neko i bude za kratko vrijeme prepoznat u društvu zahvaljujući samo politici, taj rizikuje da sa promjenom političkoga trenda u društvu izgubi sve. No, kad je o konkretnome riječ, bilo bi lijepo viđeti kako kolege iz Rektorata i Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore sa punim strpljenjem pristupaju tom pitanju”, pojasnio je on.
Vojinović je komentarisoa i nedavno usvajanje Zakona o akademskom integritetu kojim je predviđeno da naučni radnici potpisuju izjavu kojom pod krivičnom i materijalnom odgovornošću potvrđuju da je riječ o njihovom originalnom djelu.
“Dovoljno će biti da u vezi s tim kažem kako zahtijevam od diplomaca da uz prijavu diplomskoga rada obavezno dostave i izjavu o autorstvu. Iako se to od njih aktuelnim pravilnikom ne traži, i iako je diplomski rad po prirodi stvari takav da on samo ukazuje na upućenost kandidata na određenu temu i na vladanje tehnikom izrade jednog takvog rada. S druge strane, na našoj ustanovi izučavaju se teme koje dosad nijesu niđe, pa je prirodno da i diplomski radovi katkad imaju karakter naučnih. Dakle, ne vidim problem u tome da i naučnik potpiše jedan takav akt”, naglasio je on.
Vladimir Vojinović je i predsjednik Savjeta za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova Skupštine Glavnog grada. Vraćen je spomenik Titu, ulice dobijaju imena zaboravljenih, a zaslužnih građana.
Odgovarajući na pitanje kakve porukese time šalju Vojinović je podsjetio da Crna Gora nije osetila ratna razaranja kobnih devedestih.
“Postaje to floskula, ali koliko god ona bila dosadna treba je ponavljati, Crna Gora je sačuvala multietnički sklad. Na toj osnovi, za koju je u dobroj mjeri zaslužan antifašizam i era ravnopravnosti naroda i narodnosti, moramo graditi našu budućnost. Zato smatram opravdanim vraćanje Titova spomenika glavnom gradu. I zato s radošću dočekujem prijedloge kolega i sugrađana koji se obraćaju Savjetu za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova Skupštine Glavnog grada Podgorice, sa željom da neke od novih gradskih ulica ponesu imena zaboravljenih ali zaslužnih revolucionara. Sa zadovoljstvom sam glasao za prijedloge da neke od ulica ponesu imena Tahira Hadžimuhovića, nosioca jugoslovenske i albanske spomenice, i Danila Jaukovića, general-pukovnika JNA i narodnog heroja. Dok god takvi simboli prošlosti našega grada i naše zemlje budu naše opredjeljenje, nemamo razloga da strahujemo da će oni povampireni nacionalizmi, koji drsko paradiraju po nekim zemljama u okruženju, moći da proizvedu bilo kakav rezultat i u Crnoj Gori. Nažalost, o partizanskom pokretu i crnogorskoj socijalističkoj eri sve manje se govori i sve se manje zna. A ne čini mi se da je to slučajno”, zaključio je on.