Crna Gora proizvodi 2.146 tona plastičnog otpada koji završi u moru, izračunato je u okviru studije sprovedene pod pokroviteljstvom Međunarodne unije za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN), što nas svrstava u države koje na Sredozemlju prednjače po zagađenju mora.
– Ista istraživanja svrstavaju Crnu Goru među prvih 10 zemalja koje doprinose ukupnom zagađenju Sredozemnog mora plastičnim otpadom, sa 8,7 kg odbačene plastike u more po glavi stanovnika, i to najvećim dijelom kao posljedica lošeg upravljanja otpadom generalno – kazala je za Pobjedu Milica Mandić iz Instituta za biologiju mora.
Za zemlju sa obalom od svega 288 kilometara to je ogromna brojka, posebno ako se uzme u obzir da je ukupna količine plastike koje godišnje završi u Sredozemnom moru 229.000 tona.
Vruće tačke
Mandić je uključena u istraživanje otpada na morskom dnu koje se kontinuirano radi od 2013. godine i analize obuhvataju područje crnogorskih teritorijalnih voda.
Zabrinjavajući je podatak, navodi ona, da je crnogorski prosjek oko 260 komada otpada, ili oko 84 kilograma smeća po kvadratnom kilometru dna.
– Na nivou Sredozemnog mora definisane su bazične vrijednosti količine otpada na morskom dnu (vrijednosti iznad kojih se smatra da je došlo do značajnog pritiska i narušavanja dobrog stanja morskog ekosistema). Ove vrijednosti su u opsegu od 130-230 komada/km2, što vodi ka zaključku da u crnogorskim vodama količina otpada značajno ugrožava zdravlje morskog ekosisitema – ističe Mandić.
Kada se praktičan efekat navedenih cifri potraži po morskom dnu – zone između Petrovca i Sutomora i potez na području između Bara i Ulcinja najviše su pogođene. Uz Boku gdje se po kilometru kvadratnom može naći duplo više otpada nego na otvorenom…
– Najveća količina plastičnog, a ujedno i ukupnog otpada (tzv. „vruće tačke“) utvrđene su u području između Petrovca i Sutomora i na području između Bara i Ulcinja na dubinama između 50 i 65 metara. Ovaj podatak ukazuje na pretpostavku da je porijeklo otpada najvjerovatnije sa kopna. Analiza pojedinačnih komada otpada i potencijalnih izvora zagađenja pokazala je da je najveći dio otpada porijeklom sa kopna (oko 60%), odnosno posljedica nemarnog ponašanja lokalnog stanovništva, sektora turizma i rekreacijskih aktivnosti, ali prije svega lošeg upravljanja otpadom na kopnu. Za oko 30% analiziranog otpada nije bilo moguće utvrditi porijeklo – navela je ona.
Kako pojašnjava, uporedne analize dobijenih rezultata sa podacima dostupnim za druge dijelove Sredozemnog mora pokazuju visoku stopu sličnosti naših rezultata sa sjevernim i centralnim Jadranom, dok je u ostatku Sredozemnog mora situacija značajno bolja.
– Razlog većeg zagađenja Jadrana u odnosu na većinu sredozemnih zemalja najvjerovatnije je posljedica intenzivnog nanosa otpada riječnim tokovima i slivovima u more. Ovoj pretpostavci doprinosi podatak da je najzagađeniji sjeverozapadni dio Jadrana, kome pripada rijeka Po, dok u jugoistočnom dijelu značajnu količinu otpada nanose rijeke Bojana i Drim – navela je Mandić.
Stanje u zalivu
Ona upozorava da je u Bokokotorskom zalivu situacija zabrinjavajuća.
– Rezultati analiza pokazali su da je količina otpada u zalivu oko 160 kg/km2, odnosno gotovo duplo veća u odnosu na otvoreno more. Na osnovu rezultata naših istraživanja zaključili smo da je zagađenje plastičnim i metalnim otpadom najveće na potezu od Turskog rta ka Kostanjici i u području tjesnaca Verige, gdje je izražena dinamika vodenih masa. Prostorna distribucija gumenog otpada ukazuje na najveće zagađenje u zoni od tjesnaca Verige ka Kotorskom zalivu. Kategorije stakla i keramike su dominantnije u uskom priobalnom dijelu zaliva, na šta ukazuju istraživanja sprovedena metodologijom autonomnog ronjenja – precizira sagovornica.
Prema njenim riječima, relativno male dubine u zalivu, ali i specifičnost zaliva po pitanju reljefa, oblika basena, relativno slabe komunikacije sa otvorenim morem i specifičnosti dinamike vodenih masa, ukazuju na to da je porijeklo otpada sa kopna, odnosno najvećim dijelom posljedica nemarnog ponašanja lokalnog stanovništva, turističkih i rekreativnih aktivnosti i lošeg upravljanja komunalnim otpadom.
Gdje je lijek
Mandić ističe da podaci pokazuju da će postizanje dobrog stanja mora, kada je u pitanju zagađenje otpadom, za Crnu Goru biti izuzetno težak i dugotrajan proces.
– Ipak, da bismo započeli sa umanjenjem količine otpada u moru neophodno je uspostavljanje mehanizama za praćenje stanja (monitoringa) i to dogoročnog, ali i dodatno obrazovanje i obuka ljudi koji će biti odgovoni u sistemu upravljanja (posebno u kontroli) i implementaciji relevantnih praksi – smatra Mandić.
Ona ističe da su najznačajnije mjere preventive.
– To podrazumijeva prevenciju na izvoru zagađenja, ponovnu upotrebu ili reciklažu, konverziju otpada u energiju, obezbjeđenje infrastrukture za prihvat otpada, označavanje ribarskih mreža i alata. Potreban je i skup inicijativa za upravljanje otpadom na kopnu, primjera radi unapređenje pakovanja proizvoda; ponovna upotreba pakovanja (npr. bočice za kozmetiku koje se mogu dopuniti i sl); slanje elektronskih poruka kroz saradnju sa mobilnim operaterima kojima se podiže svijest o negativnom uticaju otpada itd.).
Dakle, neophodno je prijmjenivati principe cirkularne ekonomije koja podrazumijeva smanjenje, ponovnu upotrebu, reciklažu, redizajn i oporavak – zaključuje Mandić.
Zakon ne poznaje „otpad u moru“
Mandić ističe da do prošle godine u Crnoj Gori nije bilo zakonske regulative koja tretira problematiku otpada u moru.
– Čak i danas, ni u jednom zakonu ne postoji termin „otpad u moru“ koji bi bio definisan kao posebna kategorija otpada, posebno zbog činjenice da takav otpad često bude prekriven i značajnim dijelom biološkog (organskog) materijala – kaže sagovornica.
Ona podsjeća da je krajem 2019. godine usvojen Zakon o zaštiti morske sredine koji je harmonizovan sa najznačajnijim evropskim direktivama koje tretiraju očuvanje i unapređenje morske sredine.
– Zakon daje smjernice za izradu Strategije zaštite morske sredine koja će definisati kriterijume za dostizanje dobrog stanja morskog ekosistema, kao i program mjera i preporuka za održavanje dobrog stanja mora.
Dodatno, od 2021. godine u Crnoj Gori će biti zabranjena upotreba jednokratnih plastičnih kesa, što će svakako umanjiti količinu ukupnog otpada, ali svakako neće riješiti problem velikih količina otpada na morskom dnu – ističe ona.
Dno pod velikim pritiskom
Istraživanja sprovedena u periodu od 2014 – 2018. godine (petogodišnji ciklus) pokazala da količina otpada varira u opsegu od 10-1.290 komada otpada po kilometru kvadratnom morskog dna, odnosno od 0,6-699 kg/km2 površine.
-Za procjenu nivoa pritiska otpada na morski ekosistem koriste se srednje vrijednosti dugoročnog niza podataka, što za pomenuti petogodišnji ciklus iznosi oko 260 komada otpada/km2 (84kg/km2). Ono što je važno napomenuti je da je svaka istraživana pozicija tokom svih pet godina istraživanja bila pozitivna na nalaz otpada, što upućuje na činjenicu da je morsko dno pod izuzetno velikim pritiskom – kaže ona.
Mandić navodi da se analiza količina otpada sprovodi tokom ljetnjih mjeseci, a uzorkovanje se obavlja kočarskom mrežom u okviru projekta MEDITS (Mediteransko međunarodno istraživanje kočarskih resursa) u svim zemljama Sredozemnog mora uz korišćenje standardizovanih protokola.
– Korišćenje standardizovanih protokola daje nam mogućnost upoređivanja podataka i utvrđivanja „vrućih tačaka“ sa najvećom količinom ili akumulacijom otpada – kaže Mandić.
Plastika u želucu jadranskih riba
Do kraja godine biće poznati novi podaci o prisustvu plastike u bioti (želucima riba) u Jadranskom moru i razlike u odnosu na prethodne rezultate prikupljene u periodu od 2013-2016. godine.
Tada su plastične partikule u okviru međunarodnog istraživačkog projekta u Jadranskom i Jonskom moru pronađene u želucu pet analiziranih vrsta riba(sardele, širuna, lokarde, barbuna i lista).
– Djelovi makroplastike (veličine preko 5 mm) nalaze u svim pomenutim vrstama, sa naglaskom da je kod srdele, šnjura i lokarde nađen u najvećem broju analiziranih jedinki. Najmanji broj nađen je kod ribe list, što je najvjerovatnije posledica demerzalnog načina života – podaci su koje je tada saopštila Mandić.
Novo istraživanja, kaže ona, sprovodi se u okviru projekta koji finansira Ministarstvo održivog razvoja i turizma a koji ima za cilj sprovođenje prvog nacionalnog monitoringa otpada u moru. Istraživanja obuhvataju i analize količine, vrste i distribucije otpada na plažama, plutajućeg otpada, otpada na morskom dnu i analizu prisustva mikroplastiku u želucu riba.