Univerzitetski profesor Mimo Drašković više neće biti član Savjeta RTCG. Njegova odluka da povuče kandidaturu je konačna. Razloga je više, ali je teško vjerovati da se radi samo o ovima koji su navedeni u pojedinim medijskim napisima.
Drašković je, u to se crnogorska javnost uvjerila bezbroj puta, beskompromisan borac za istinu, kvalitet i znanje i prije svega za Crnu Goru koju nosi u srcu kao slobodarsku buktinju. On je čovjek čije premise počivaju na moralnim vrijednostima, ljudskoj riječi i čvrstom stavu. Nije ga pokolebala prvostepena odluka podgoričkog suda donešena u korist bivše generalne direktorice Javnog servisa Andrijane Kadije. Nije ni mogla, jer je nije smijenio Drašković, kako mu spočitavaju, doduše više u kuloarima, pojedinci iz ešalona bliskog aktuelnoj politici, a nedvosmisleno oni protiv čijih se ataka na našu državu svakodnevno bori. Suviše je jak da ga poljulja neka takva minornost i da mu zasmetaju neistinite konstrukcije pojedinih moralnih minijatura, ostvarenih isključivo u dnevnim dodvoravanjima onima za koje procijene da im mogu biti od koristi.
Pa zašto neće više da bude član Savjeta Radio Televizije Crne Gore čovjek koji mu je dao snažan pečat, razgrnuo mrak i upalio svijetlo u učmalost i višeslojnu memlu i buđ?
Sjetićemo se kako je Drašković otvoreno i bez zazora komentarisao nedopustivo loše stanje u programskom i svakom drugom smislu nacionalnog Javnog servisa. Cilj je bio da se dostignu i primijene profesionalni standardi i usvaja znanje i etika čiji je dotadašnji nizak nivo, baš kao i ovaj u današnjoj strukturi i po vertikali i horizntali, bio poražavajući.
Drašković je javno ukazao na nedopustivi ugovorni odnos između RTCG i NVO CGO koncipiran suprotno međunarodnim odredbama nezavisnosti javnog servisa i suprotno Zakonu o RTCG. Tada je taj čin odbrane nacionalnih interesa oličenih u RTCG dočekan dobronamjerno čak i od nekih koji se suprostavljaju razvoju Crne Gore na svaki način i na svakom mjesti. Bilo je valjda jasno da je dara prevršila mjeru i da je to zasmetalo jednom dijelu NVO koji nijesu imali priliku da ugrabe malo od kolača. Drašković je, upravo zbog ugroženosti nezavisnosti Javnog servisa i novinarske i uređivačke nezavisnost podnio inicijativu za smjenu tadašnje generalne direktorice RT CG Kadije. Ona je smijenjane odlukom većine Savjeta. To nije bilo po volji gospodina Orava, šefa kancelarije EU u Crnoj Gori, po čijim patronatom se novac dijelio i šakom i kapom samo odabranima. Pa tako i CGO koja je uzdrmala temelje nezavisnosti nacionalnog Javnog servisa. Drašković je to prepoznao i, kao što jednio umije, kazao i ukazao na problem javno, i glasno. Za neke, poslije godine, malo i preglasno.
Na pogrešnog se takva misao namjerila. Baš kao i kada su pustilu da jedna hrabra žena žena sebe žrtvuju da zadovolji nesuvisle apetite opozicione svijesti 2016. godine. Direktorica TV Crne Gore Radojka Rutović je stala muški ispred navodnih muškarčina i podnijela ostavku na mjesto koje je odgovorno pokrivala. Ona nije željela da bude kočnica politikama koje su se direktno umiješale u uređivačku politiku nacionalnog Javnog servisa. Tada se nijesu oglasili razni Oravi a ni domaći NVO zaštitari prava i pravde. Ćutali su nad tim ljudskim i hrabrim činom i domaće političke snage godinama, i ćute još. Sudbija Radojke Rutović koja se zbog njih žrtvovala nije njihov problem. Nije nikada ni bila.
Poruka Mima Draškovića bi trebala da zabrine. Tako lako se odričemo onih koji su vrijednost i koji trebaju nama. Drašković je skinuo breme sa pleći. Nema ga ko preuzeti. Zato će RT CG biti ono što je i bila. Sa njom i oni koji o njoj odlučuju.