Piše: Šeki Radončić
Pokušavajući da pošto-poto održe medijsku halabuku oko napada na potkoljenicu Olje Lakić, koja će, ako se budu pitale Vijesti, prevazići interesovanje javnosti oko Titove amputirane noge, vlasnici tog tabloida naložili su da se objavi prigodan tekst povodom polugodišnjice tog istorijskog napada.
U tekstu sa naslovom „Ćute jer ne znaju ko je pucao na Oliveru Lakić?,(8. novembar 2018.godine), konstatuje se da nema pomaka u istrazi i papagajski ponavlja da je tužiteljka Suzana Milić od 12. jula sprovela samo jednu istražnju radnju – „saslušan je bivši novinar i bivši publicista Šemsudin Radončić“.
Pored toga što na ovaj način vlasnici Vijesti, pokušavaju da kriminalizuju i živog sahrane Šekija Radončića, te svoju kriminogenu biografiju podmetnu drugome, oni, po običaju, prećutkuju ključnu činjenicu: po njihovoj naredbi, i odvratnoj lažnoj prijavi Olje Lakić, u Tužilaštvu su saslušani novinarka „Dnevnih Novina“ Nataša Pajović i Šeki Radončić.
Taj mrski neprijatelj medijske mafije je, podrazumijeva se, „počinio atentat“ na Olju Lakić, tako što je „Dnevnim novinama“ dao intervju sa naslovom „Pucanj u potkoljenicu Olje Lakić je pucanj u političko srce Mila Đukanovića“, u kojem je izjavio da se na osnovu ulazno-izlazne rane može zaključiti da se radi o „malokalibarskom metku“, precizno ispaljenom u meko tkivo pozamašne potkoljenice Olje Lakić.
I precizirao: u konačnici taj napad na „novinarku“ Lakić, nije rezultirao padom Đukanovićevog rejtinga i njegovim porazom na izborima, što je mogao biti plan i cilj naručioca napada.
(Đukanović je, podsjećam, tokom kampanje obećao da će „predsjednički mandat iskoristiti, prije svega, u beskompromisnoj borbi protiv kriminala, odakle god dolazio“. Što se nakon pet mjeseci pokazuje sasvim tačnim: dva najjača kriminalna klana u Crnoj Gori, „škaljarci“ i „kavčani“ sabijeni su u mišju rupu, a posrnuli medijski kriminalni klan se jedva drži na nogama.)
Pošto su Željko Ivanović i Miodrag Perović sa svojim vojnicima, potrošili svu pljuvačku na Šekija Radončića, red je da se pogledaju u ogledalo i pljunu u Ološ koja im se tom prilikom prikaže. I, napokon, objave tekst sa činjenicama koje bi pomogle otkrivanju počinioca napada na njihovu novinarku.
Dakle, Ž.I. i M.P. bi morali da skinu crne rukavice i fantomke i obznane da je novinarka crne hronike Vijesti, Jelena Jovanović, (inače najbolja prijateljica Olje Lakić), koja je sjedela za istim stolom sa „škaljarcem“ Miodragom Kruščićem kada su ga brutalno i smrtno izrešetali, pobjegla za Ameriku.
Dvojica ortaka bi javnosti, ili tužiteljki Suzani Milić, svejedno, mogli reći, ako su tu čista posla, zašto nijesu nadigli domaću i inostranu javnost zbog ugroženosti svoje a nezavisne novinarke, koja je morala da utekne u Ameriku, jer je režim nije zaštitio!? A to su činili, izigravajući tešku ugroženost, čak kada bi neki od njihovih urednika lažno prijavio policiji Šekija Radončića, da ga je mrko pogledao iz taksija.
A tek bi Miško&Željko pomogli istrazi kada bi saopštili krucijelnu informaciju zbog čega je njihova novinarka pobjegla u Ameriku. I ko joj ugrožava život?
No, tu nije kraj pitanjima na koje vlasnici Vijesti mogu dati korisne informacije. Recimo, o tome ko je sa mjesta napada na Olju Lakić, prije dolaska policije i forenzičara, ukrao krunski dokaz – metak ispaljen u meko tkivo pozamašne potkoljenice O.L.
I, zašto Vijesti, u svojim brojnim tekstovima, ne postavljaju pitanje zašto taj krunski dokaz nije pronađen. I ko ga je ukrao?
Razlog takvom atipičnom pisanju tog reaktora mržnje i laži, možda se može naći u činjenici što se na mjesto napada, dok je Olja još krvarila, nekim čudom našao Željko Ivanović. Zvani Željko Rubljov.
U želji da dam lični doprinos pomaku u pomenutoj istrazi, javno predlažem tužiteljki Milić, koja me je ispitivala zbog mog intervjua „Dnevnim novinama“, kako je rekla „na insistiranje Olje Lakić“, da ispita i Željka Rubljova, i to na mnogo ozbiljniju okolnost: krađe krunskog dokaza. Te da predloži njegovo poligrafsko ispitivanje.
Za takvu moju toplu preporuku to sumnjivo lice kandiduje njegova radna biografija: Ž.I. je zajedno sa svojim ortakom M.P., ukrao dionice svojih kolega novinara, špekulisao na berzi, vodio duplo knjigovodstvo, utajivao porez, petljao sa rubljama, reketirao uspješne poslovne ljude i firme…
Ali ću o tome pisati nekom drugom prilikom.
Uz to, javno molim Tužilaštvo da ispita pomenute medijske tajkune kako bi na nadležnom mjestu odgovorili ko iz nesreća njihovih novinara najviše finansijski profitira, (oni ili bijedno plaćeni novinari); kako komentarišu činjenicu da je samo deset dana nakon Oljinog ranjavanja, druga novinarka Vijesti, Jelena Jovanović, bila za stolom „škaljarca“ Miodraga Kruščića kada je ubijen; što i o tome nijesu blagovremeno obavijestili svoje čitaoce i javnost, i da li bi, da je ne daj bože, prilikom te likvidacije i Jovanovićka ranjena, recimo u meko tkivo potkoljenice, i to prikazali kao neviđeni napad režima na nezavisno novinarstvo i slobodu izražavanja?
Na, kraju, ne bi bilo zgoreg da Ž.I. i M.P. nešto progovore i o tome što znaju o vezama i kontaktima svojih novinarki crne hronike sa mafijom i saopšte da li ih, kao „svoje vojnike“, što bi rekao Miodrag Perović, šalju na opasne zadatke, koje, kada zagusti odlaze na rezervni položaj u daleku Ameriku.
A zlu ne trebalo, taj rezervni položaj, uskoro bi mogao dobro doći i bivšim novinarima i aktuelnim medijskim mafijašima.