Zarobljenici vlastite borbe za slobodu

Novi originalan prilog demokratizaciji izbornog sistema u Crnoj Gori dale su Demokrate, koje predlažu da se građanima na biračkim mjestima oduzmu olovke, kako ne bi mogli da glasaju za DPS i da glasački listići budu štampani na debljoj, zatamnjenoj hartiji, kako DPS-ovci ne bi mogli da vire kroz tanak papir.

piše: Goran Popović

Desilo se ono što je bilo neminovno. Britansko pravosuđe pokrenulo je ekstradicioni postupak za Duška Kneževića, za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica. Londonski sud, nakon prvog saslušanja, bio je vrlo “tolerantan” pa je DK-u odredio kauciju od 70.000 funti, kako ga ne bi poslao u ekstradicioni pritvor, oduzeo mu sva tri pasoša, crnogorski, britanski i kiparski, uveo mu elektronsko praćenje i ograničio kretanje. Pa DK ne može više da napušta stan poslije 23 sata i ne smije da se približava aerodromu, lukama ili željezničkim stanicama.

Tako je definitivno propala revolucionarna strategija odbjeglog biznismena da preostalim novcem otkupi slobodu i usput sruši “omraženi režim u Podgorici”. Preostalo mu je tek da svoje medijske i političke jatake u Crnoj Gori, manje ili više plaćene, obasipa novim režiranim snimcima raznih razgovora, sa raznim likovima. Ali mu strategija puca na sve strane. Pogotovo nakon jučerašnje zvanične izjave njegovog potonjeg “sagovornika” Nenada Vujoševića koji je, pored ostalog, rekao da je “vrlo revoltiran ponašanjem Kneževića” i da nikad nije “bilo kome nudio ili davao mito Stankoviću, Katniću i Vukčević.

Na Kneževićeve lažavine, pecaju se jedino još politički diletanti poput Marka Milačića, koji je, nakon selfija sa Putinom, postao uvjeren da u Podgorici može slobodno da parkira “stranački auto na pješačkom prelazu i da to vozilo “golim životom brani od pauka. I njegov imenjak je prije više stoljeća bio emotivno vezan za svoje prevozno sredstvo, pa je “pola pio, pola Šarcu dav’o, no su obojica kasno stigli na Kosovo.

Novi originalan prilog demokratizaciji izbornog sistema u Crnoj Gori dale su Demokrate, koje predlažu da se građanima na biračkim mjestima oduzmu olovke, kako ne bi mogli da glasaju za DPS i da glasački listići budu štampani na debljoj, zatamnjenoj hartiji, kako DPS-ovci ne bi mogli da vire kroz tanak papir.

Sa druge strane, bivši predsjednički kandidat Miličković smatra da nam izbori uopšte ne trebaju, pa je u jednim ovdašnjim dnevnim novinama objavio oglas u kojem nudi hiljadu eura svakom ko uspije da ubijedi barem jednu opozicionu partiju da bojkotuje izbore. Dao bi on, veli, i 50.000 eura za tu opciju, ali ne želi da građani pomisle kako se rasipa novcem. No mu se niko ne javlja na oglas…

DF se u posljednje vrijeme ne bavi previše olovkama, debljinom papira i ostalim reformama izbornog zakonodavstva, ali se intenzivno upustio u priču o promjenama Ustava, kako bi obezbijedio Srbima da budu malo “ravnopravniji od drugih građana u građanskoj državi Crnoj Gori. Sada, dakle, bez šatora i ražnja na bulevaru, ili koljenice u Kristalu. Novi momenat je, međutim, da je Suzana Mugoša konačno napisala presudu. Pravni lijek je žalba u roku od 15 dana.

PS: Zajednički imenitelj svih likova iz ove priče je da su postali zarobljenici vlastite “borbe za slobodu. Veliki Ciceron je, prije više od dva milenijuma, na tu temu rekao : Svi se pokoravamo zakonima da bismo bili slobodni!

 

Komentari

avatar