Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) utvrdilo je da je tokom prošle godine registrovano 418 krivičnih djela, učinjenih od strane 391 maloljetnog lica, a djeca čine 10 odsto ukupnog broja prijavljenih lica, piše Dan.

Kako navode u MUP-u, po starosnoj strukturi najbrojniji izvršioci su stariji maloljetnici, između 16 i 18 godina, njih 229 lica.

Između 14 i 16 godina ima 131 maloljetnik koji je počinio krivično djelo, dok je 31 počinilac mlađi od 14 godina.

“Maloljetnici su učinioci 261 krivičnog djela protiv imovine, 59 protiv života i tijela, 43 protiv javnog reda i mira, šest protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, sedam protiv sloboda i prava čovjeka i građanina, 14 protiv zdravlja ljudi (u vezi sa drogom), četiri krivična protiv braka i porodice, a pet protiv polne slobode”, navode u MUP-u.

U Upravi za statistiku imaju drugačije podatke i prema njihovim podacima, tokom prošle godine, 219 maloljetnika počinilo je neko krivično djelo, pri čemu je pravosnažnno osuđeno njih 137.

Kako se navodi u statističkom izvještaju Monstata za 2019. godinu, od ukupnog broja prijavljenih maloljetnih učinilaca krivičnih djela, 15 je djevojčica, a 204 dječaka. U strukturi krivičnih djela koja su učinila maloljetna lica najbrojnija su krivična djela protiv imovine. Osuđenih maloljetnih lica za krivična djela protiv života i tijela bilo je sedam.

Psiholog Radmila Stupar Đurišić kaže da to što iz godine u godinu imamo isti broj maloljetnih počinilaca krivičnih djela govori o tome kako nemamo adekvatnu strategiju sankcionisanja kriminalnog ponašanja odraslih. Ona ističe da djeci do 13. godine roditelji predstavljaju glavni izvor informacija, a nakon toga djeca počinju da posmatraju okolinu.

“I šta djeca vide? Pa eto imamo slučaj da je jedno lice iz vrha vlasti priznalo da se bavilo kriminalom, uzelo milione i za to nije dobio nikakvu sankciju, živi kao slobodan čovjek u drugoj državi. Čuju da se kriminalci ne zovu kriminalci, nego bezbjednosno interesantne osobe, a to zvuči jako interesantno, intrigantno pa čak i privlačno. Djeca koja ne mogu da dođu do izražaja kroz neke afirmativne metode odaju se kriminalu jer žele da budu prepoznata, da se o njima govori, da budu popularni. Na tom putu nekad i ne gledaju šta je po zakonu, a šta ne i onda imamo situaciju da se odaju kriminalu”, navodi ona.

Stupar Đurišićeva smatra da je pogrešno pljačku do 150 eura posmatrati kao lakši prekršaj kada je dijete u pitanju.

“Toliko novca za dijete je mnogo novca. Ako sa 15 ili 16 godina prođe bez adekvatne kazne, vrlo lako se može desiti da sa 20 godina počini neko teže krivično djelo. Imamo poruke da se kriminalno ponašanje ne kažnjava adekvatno, da se čak kriminalci glorifikuju, da su poznati i popularni, dok je na drugoj strani žrtva kriminala ta koja je stigmatizovana. Dijete će, ako ima izbor, da bude žrtva na jednoj, ili popularna i osoba koja dobija aplauze na drugoj strani, pa makar značilo da za to mora kršiti zakon – odabrati ovo drugo. Sve zato što zna i vidi da oni koji se bave kriminalom za to ne odgovaraju”, ukazuje Stupar Đurišićeva.

Ona navodi da u situacijama kada dijete ne može da dođe do izražaja kroz učenje, umjetnost ili sport, onda ono bira onaj najgori put, put kriminala ne bi li dobilo svojih pet minuta pažnje i slave.

Kriminolog Velimir Rakočević navodi da je maloljetnička delinkvencija često opasnija po društvo nego kriminalne aktivnosti odraslih. Poručuje da su djeca budućnost svakog društva te da ako se oni odaju kriminalu, stvara se loša budućnost.

“Proces resocijalizacije je duži i skuplji i to košta cijelo društvo. Kod nas je opšta stopa kriminaliteta među maloljetnicima po raznim metodologijama i niska, ali kolika god da je, ona se ne smije zanemarivati. Problem je što je ona konstantna i što skoro da se i ne smanjuje, a to je pogubno po društvo”, izjavio je Rakočević, koji je predlagao da se uvede krivična odgovornost i sa 12 godina jer i djeca tog uzrasta čine velika krivična djela, koja su čak nekad svirepa, kao i kod odraslih.

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve