Piše: Sreten Vujović
Ministarka zdravlja i veselja, ili BB, kako je od milošte zovu brojni korisnici „šipak-vakcine“ je nedavno u jednom dopisu Ljekarskoj komori Crne Gore napisala da je „Kabinet Predsjednika Crne Gore prof. dr Zdravka Krivokapića dostavio… itd.“
Očigledno da Ministarka sa svoje „apostolske“ visine nema dobar „pregled“ crnogorske političke scene, pa zato i ne zna da je predśednik Crne Gore gospodin Milo Đukanović. Da nijesu toliko zlom zadojeni, sklon bih bio vjerovati da je u pitanju frojdovska omaška, koju bi psihoanalitičari tumačili kao njenu podsvjesnu ili svjesnu želju, da na mjestu (u kam udrilo!) predśednika bude podoljubni rukoljub Krivokapić! Međutim, kako očekivati od madam BB da vidi predśednika Crne Gore, kad ne vidi ni Crnu Goru, niti na hiljade oboljelih od korone kao ni gotovo hiljadu umrlih! Zove li se ovakva pasivnost i opstrukcija „ubistvo sa predumišljajem“ ili saučesništvo?! Ako se radi o saučesništvu, onda je Ministarka BB dužna da kaže ko je ubica!
I ovo ubijanje se ne dešava samo na nivou ovog „Apostolata“ jer je sasvim vidljivo, već se dešava i na nivou 4 u 1 „Apostolata“ i njegovog reprezenta manastirke Bradić!
Član družine crvenih kravata i crne duše zabrinut je za poziciju „Srba“ u školskim udžbenicima kao što su: Petar II, Mihailo Lalić, Kralj Nikola I, Meša Selimović, Arkibijad Nuša (Branislav Nušić) i drugi. „Očekujemo od ministarke Bratić da povrati srpskom jeziku, srpskim književnicima, srpskoj kulturi i ćirilici mjesto koje im pripada u obrazovnom sistemu, kulturnom životu…“, poručuje ovaj „zabrinuti“ šegrt crnomagijskog „Apostolata“!
U ovom državnom provizorijumu i njegovim „apostolatima“, nije se za čuditi ovakvoj „brizi“, jer kada je Isus Hristos, mogao propovijedati na „srpskom jeziku“, kako tvrde srpski akademici, i to cijelih 1.800 godina prije „vaspostavljanja“ srpskog jezika i kada je moguće da su svi egipatski faraoni i rimski i grčki vladari bili porijeklom „Srbi“, i to par hiljada godina prije prvog pomena riječi „serb“- serv- sluga, koja je bila oznaka socijalnog statusa u okviru Vizantije, a ne nacionalna odrednica, jer nacije su moderna kategorija sa početka XX vijeka, onda je moguće da i ovi pisci, po nekoj „alhemiji“ znanoj samo „Srbima po zanimanju“ i njihovom vrnovnom crno-magu, budu „pocrnjeli srbi“, odnosno Crnogorci, koje treba „potopiti u varekinu“, što predloži jedan SPC sveštenik i njegovo stado, kako bi opet „izbijeljeli“ i postali ono što nikada nijesu bili!
Nije veliki problem što se ovakvi suludi projekti finansiraju od strane ozbiljnih institucija, ne samo srpskih, već i ruskih, već je problem što oni postaju „baza“ za djelovanje i denacionalizaciju drugih naroda. Izvođači „radova“, sada prisutni i u Crnoj Gori se prosto utrkuju ko će žešće i ko će bolje da zarije ovu otrov u crnogorsko tkivo, koje još uvijek nije zatrovano ili da satru onaj dio koji je postao imun na te boleštine i mukotrpno im odolijeva!
U Crnoj Gori su prisutne dvije pandemije: jedna stara nešto više od godine i jedna koja je uz izvjesne pauze prisutna već gotovo hiljadu godina, počev od dolaska nemanjićkih osvajača i rušitelja, pa nadalje, koje ova „vesela Srbadija“ uporno pokušava da utrpa Crnogorcima, kao „domaći proizvod“!