Vučinić: Amfilohije predvodi kvislinšku opoziciju i Crnoj Gori priželjkuje “sirijski scenario”

Potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić kazao je u izjavi za portal Aktuelno da mitropolit crnogorsko-primorski SPC Amfilohije predvodi “skupinu kvislinških i petokolonaških organizacija koje se predstavljaju kao crnogorska opozicija”.

Komentarišući to što  Amfilohije uporno ponavlja da se ne bavi politikom iako poziva da se izađe na izbore i nagovještava da građani glasaju za svetosavske stranke, Vučinić ističe da “to nijesu politički nego veleizdajnički nastupi jednoga zakletoga neprijatelja sopstvene zemlje i naroda”. Takođe predlaže da se osim termina “kvisling” kojim se opisuje najteži oblik izdaje, u čast vođa takozvanih litija koristi i termin “liting”.

“To nijesu politički nego veleizdajnički nastupi jednoga zakletoga neprijatelja sopstvene zemlje i naroda, koji se iz petnih žila trudi da na vlast dovede istu takvu opoziciju. Trudi se, ne samo Crnogorce, nego i sopstveni narod da okuje u beogradske i bjelosvjetske ropske okove ne pitajući za cijenu. Sanja dan kad će crnogorske luke pośesti brodovi i trupe sila koje na Evropu gledaju krivim očima i s Mediterana, iz njenoga centra, uperiti dalekometno naoružanje na evropske ciljeve. Samo da bi beogradska oligarhija, s njima višestruko osnažena, u konačnici, pokušala da anektira Srbiji republiku Srpsku i Kosovo. Možete misliti kako bi na takvu vrstu bezbjedonosne prijetnje gledala Evropa i Amerika i što bi sve poduzele da je se riješe”, rekao je Vučinić za Aktuelno.

On ističe da su rezultati takve politike jasni svakome “s dva grama mozga”.

“Dočekali bi smo ‘sirijski scenario’ i gledali rijeku krvi i rijeku izbjeglica koja bi iz zemlje tekla ka Evropi. Na koncu, tu politiku bi Evropa porazila, kako je uobičajeno u takvim prilikama i već viđeno u slučaju Kosova, zemlja bi bila lišena dijela teritorije. Sve mi se čini da mu je to i konačni cilj, da po svaku cijenu Srbija dobije izlaz na more na teritoriji umanjene Crne Gore koju može da kontroliše”, smatra Vučinić.

Predvodnik kvislinške opozicije

Odgovarajući na pitanje  da li Amfilohije i SPC sarađuju sa prosrpskom opozicijom, Vučinić ističe da “ne samo da sarađuju nego Amfilohije predvodi takozvanu opoziciju, bolje reći skupinu kvislinških i petokolonaških organizacija”.

“Taj čovjek zaklonjen omoforom oličava bezbjedonosnu prijetnju ne samo Crnoj Gori nego i cijeloj Evropi. Do njega nam se još nije dešavalo da neko s tolikim žarom, poduprt stranim silama, koristeći se beogradskom industrijom laži i kriminalcima, na čelu opozicije nasrće na sve što nas čini Crnogorcima i ovu zemlju nezavisnom državom. Dva puta smo se spašavali od jednoga odrođenoga Srbina, Ličanina Mihaila Omerpaše Latasa, koji je s turskom ordijom1852/3 i 1862. godine nasrtao na Crnu Goru. Ali mu nije padalo na pamet na nas zatre i istrijebi. Turci i sam Omerpaša Latas, za njemu slične bili su ljudi i gospoda, i s njima smo se s handžarom i džeferdarom u rukama ljudski razišli, kao i sa svim drugima u istoriji. A s ovim moračkim Srbinom ne znam kako ćemo izać na kraj, ali znam da se nije još desilo da jedna država kapitulira pred takvom vrstom neprijatelja“, smatra Vučinić.

“Liting” želi da satre sopstveni narod

On je kazao da je “nezamisliva izjava vladike koji śedi u sred Cetinjskog manastira na slobodarskome Cetinju, koji je prije nekoliko dana kazao da su ustanici za slobodu krvlju obagrili Božić i 1919. i 1941. godine”.

“Dakle, obagrili su ova dva datuma jer su se borlili protiv svekolike beogradske oligarhijske bagre koja je bila stala Crnogorcima za vrat. A onda poziva građane da ne glasaju za političke stranke kojima je sloboda Crne Gore svetinja. Nemam riječi sem da predložim da se osim termina kvisling kojim se opisuje najteži oblik izdaje, u čast vođa takozvanih litija koji su, varajući učesnike da se bore za takozvane svetinje, u stvari, za tuđi račun digli ustanak protiv slobode sopstvenoga naroda i domovine koristi i termin liting. S tom razlikom što bi se pojam kvisling koristio kao generički naziv za izdajnike, a liting za izdajnike koji ustaju da svim sredstvima još i zatru sopstveni narod, njegovu kulturu, tradiciju i državu, što kvislinzima ne pada na pamet”, rekao je Vučinić.

Navodi da je cilj Amfilohija i SPC propast Crne Gore makar i uz potoke krvi.

“Uvjereni da smo slijepi miševi i gledamo svijet naopačke, četničke zločince nam tumače kao uglednike a izdaju Crne Gore afirmišu kao  primjer na koji treba da se ugledaju savremene generacije. Dok zločin Draže Mihailovića učinjen prema rukovodstvu crnogorskih četnika ukrivaju neutemeljenim osudama i proklinjanjem Sekule Drljevića. Tako je prije dva dana, u Kolašinu, Amfilohije izjavio da vlasti stvaraju državu na temeljima prokletoga Sekule Drljevića koji je u Staroj Gradiški s Antem Pavelićem pobio 140 najuglednijih Crnogoraca. Istine radi treba reć da je tih 140 ‘uglednika’ komandovalo vojskom, koja je u februaru 1942. godine, u Sandžaku, svirepo poubijala 9.500 muslimana i još koju hiljadu boraca protiv njemačke i italijanske okupacije. Istine radi treba kazati i da je koncem 1944. godine Draža Mihailović prevario crnogorske četnike koji su se spremali da izbjegnu iz zemlje pravcem Podgorica – Skadar – Grčka, uvjeravajući ih da ih u Sloveniji čeka kralj Petar sa savezničkom vojskom koja će da da ga vrati na vlast u Beograd, i tako ih poveo u propast”, rekao je Vučinić.

Drljević spašavao četnike

Kako dalje navodi stoga je 6. decembra, 11.500 četnika pošlo sa Zagoriča preko Vjeternika, Rudoga i Banjaluke ka Austriji.

“U Bosni, Pavle Đurišić se dogovorio sa Sekulom Drljevićem da se četnici stave pod Drljevićevu komandu kao crnogorska vojska i nesmetano pređu NDH. Četnički publicista Mihailo P. Minić piše da je D. Mihailović stoga bio organizovao neuspjeli atentat na P. Đurišića, pa je on odlučio da vojsku od 5.000 četnika i njihovih porodica, koliko ih je živo i zdravo iz Podgorice stiglo u Bosnu, ostavi Drljeviću a on sa 140 oficira i političara pođe drugijem pravcem, prema Lijevča Polju. U poruci od 17. aprila 1945. godine, Drljević je zahtijevao od Đurišića da se svi vrate među četnike, i da im je osiguran bezbijedan prijelaz preko Hrvatske, što je ovaj i uradio i vratio se u Staru Gradišku među svoju vojsku. Minić dalje piše da je Draža Mihailović, u to vrijeme, slao dvije delegacije koje su predvodili generali Svetomir Đukić i Miodrag Damjanović kod poglavnika Ante Pavelića”, navodi Vučinić.

Delegacije su, kako ističe, imale cilj da se dogovore uništenje četničke grupacije Pavla Đurišića od 140 ljudi, koje su po dogovoru ustaše i ubile.

“A zahvaljujući Sekuli Drljeviću preostalih 5.000 četnika je zdravo i veselo prošlo kroz baš ustaški Zagreb i stiglo do Slovenije. Isti Mihailo P. Minić tvrdi da su srpski četnici, u Judenburgu, u novembru 1945, ubili Sekulu Drljevića, njegovu ženu Mariju i njihovu služavku, kao śedoke zločina koji su, prije odstupanja četnika kroz Hrvatsku, zajednički počinili Draža Mihajlović i Ante Pavelić prema vođama crnogorskih četnika. Od tih 5.000 četnika koje je Sekula Drljević, koncem aprila 1945. bezbjedno proveo kroz Zagreb partizani su uhvatili i strijeljali oko 1.200 dok se oko 3.800 spasilo. Bilo bi pravedno da umjesto Draži, Amfilohije drži parastos četničkome spasiocu Sekuli Drljeviću a da proklinje Dražu Mihailovića koji je 11.500 crnogorskih četnika prijevarno poveo u propast, i 140 “najuglednijih” s Antem Pavelićem pobio u Staroj Gradiški. I na kraju kazao je da crkva nema svoju stranku niti svoju izbornu listu, ali je prirodno da se raduje onima koji su protiv “bezakonog Zakona o slobodi vjeroispovijesti” i koji brane svetinje. Što reći o arhiepiskopu koji Zakon koji temelji pravne osnove za pravedno rješenje crnogorskoga crkvenoga pitanja i crkvene imovine naziva bezakonom, sem da je ne samo kvisling nego i liting”, poručio je Vučinić.

B.K.