Vučićeva ergela trojanskih konja

Piše: Adnan Čirgić

Duže od dvije godine pokušavam u dugoj istoriji izdaje, beščašća i fukarluka u Crnoj Gori pronaći nekoga s kim bi se mogao uporediti Dritan Abazović. Konačno je nakon jučerašnje hajdučije i sâm potvrdio da u prekohiljadugodišnjoj crnogorskoj istoriji većega gada od njega nije bilo.

No koliko god on bio gad mimo gadove, gadniji utisak od njega ostavljaju njegovi seizi kojima obrazu neće smetati da se nakon sramotne predaje Crne Gore svetosavskim klerofašistima šepure svojim crnogorstvom ili zalaganjem za građansko društvo.

Svima koji imaju IQ makar onoliki koliki Dritan pripisuje Crnogorcima, barem od momenta izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019. godine, moralo je biti jasno da je ne samo Dritan Abazović no i svaki član i članica njegove veleizdajničke partije angažovan da bude trojanski konj / kobila u sofisticiranome ratu koji Aleksandar Vučić vodi protiv Crne Gore.

Ono što će ostati nejasno jeste zašto su DPS, SDP, LP i pojedine partije manjinskih naroda uvele te trojanske konje i kobile usred Vlade Crne Gore.

I da povjerujemo najvećemu lažovu u crnogorskome političkom životu da smo nacija glupana, opet se ne može apstrahovati činjenica da nije bio mali broj crnogorskih građanskih aktivista i intelektualaca koji su upozoravali da će Dritan Abazović, ako mu se za to ukaže prilika, učiniti ono što ni Zdravko Krivokapić nije htio – zbilja poštujući amanet Amfilohija koji je pogazio njegov nasljednik Jovan Mićović.

Uspostavljanjem Abazovićeve Vlade sve, pa i najkrupnije mane, bivše vlasti danas djeluju kao đečja vragolija. Jer što je šurovanje bivše vlasti s Amfilohijem spram Abazovićeve predaje Crne Gore Porfiriju.

Što je protivzakonita privatizacija kakvoga državnog preduzeća spram pljačke 50 km² državnoga zemljišta. Što su sumnjive veze s kriminalnim klanovima spram protivzakonitoga imenovanja osobe pravosnažno osuđivane za teška zlodjela na ključno mjesto u bezbjednosnom sistemu. I tako redom.

Vučićevi zločesni poslušnici u Crnoj Gori ovoga puta brižljivo su odabrani. Pored jeftino kupljenih crnogorskih ljudskih potirača, ovoga puta pribavio je i one koji dolaze iz korpusa na koji dosad u Crnoj Gori nije mogao računati. Sramotnu ulogu Dritana Abazovića, Fatmira Đeke i drugih suada zoronjić ne treba povezivati s nacionalnim i vjerskim korpusom iz kojega dolaze jer bi to vodilo ostvarenju velikosrpskoga paklenog plana omraze Crnogoraca s manjinskim narodima u Crnoj Gori.

Nijesu tzv. Temeljni ugovor potpisali ni Albanci ni Bošnjaci nego albanski i bošnjački izrodi koji tim činom ne čine manje zlo Albancima i Bošnjacima no što ga čine Crnogorcima. A koliko je to zlo ništa ilustrativnije ne govori od podatka da je prema njemu negativan odnos zauzela čak i mrtva i nemušta Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.

Ne zaboravimo, u veleizdaji kojoj svjedočimo ništa manje nijesu učestvovali ni tobožnji nacionalni Crnogorci, poput ministra policije Filipa Adžića koji će ostati zapamćen po sramotnome tajnom uvođenju predvodnika crkve tuđe države u Crnu Goru kako bi potpisao dokumenat kojim se Srbiji predaje ne samo crnogorska prošlost no i državna teritorija i naša budućnost.

Kakva će nam biti ta budućnost ne zavisi ni od Vučića ni od Abazovića no od naše anemične suverenističke političke elite koja se nalazi na istorijskoj prekretnici da bude prezrena ili da nadvlada svoje uskostranačke interese i ujedini se u blok koji će pružiti adekvatan otpor srpskoj okupatorskoj najezdi.

Koliko god taj okupator i brojčano i finansijski i propagandno veći bio, to mu ne može biti garant za uspjeh. Jer ujedinjena Crna Gora dosta je puta kroz istoriju nadvladala jaču silu od šake domaćih gadova koji rade za tuđe državne interese.

Fali li našoj političkoj eliti snage – neka je nađu u građanima koji su za ove dvije godine bezbroj puta odbranili obraz Crne Gore, pa i onda kad je ta elita djelovala beznadežno dok je Saša Zeković s drugim građanskim aktivistima i borcima za ljudska prava ispred obeščašćene Vile Gorice pružao mirni otpor veleizdaji.

Pred nama su dani koji će pokazati jesu li oni što su bili sposobni izboriti se za obnovu crnogorske državnosti i njeno uvođenje u NATO – sposobni sačuvati ono što su obnovili. Svrstavanje u zajednički blok protiv sljedbenika Draže Mihailovića tiče se jednako procrnogorskih građanskih partija koliko i partija manjinskih naroda.

Njihovi lideri nemaju pravo da se izmaknu jer nije ovo pitanje koje se tiče nekakvoga pravoslavnog bića u Crnoj Gori. Ovo je pitanje koje se tiče svih nas – bili vjernici ili nevjernici. Jer od razrješenja toga pitanja zavisi hoće li nam đeca učiti da je Pavle Đurišić nacionalni heroj koji je oslobodio śever zemlje od nekrsti ili masovni zločinac protiv čovječnosti.

Od razrješenja toga pitanja zavisi hoćemo li živjeti ovđe ili će nam đecu grijat sunca nekoga tuđega neba.