Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Vrtić prilika koju ne bi trebalo propustiti

Porodica je, navodi minisar, primarni, ali istovremeno i uzan društveni okvir za razvoj djeteta

Nezamjenljive su pouke koje djeci poklanja rad i odrastanje u predškolskim ustanovama, pa je stoga vrtić prilika koju ne bi trebalo propustiti, saopštio je ministar prosvjete Damir Šehović.

On je u pismu roditeljima, povodom upisa djece u predškolske ustanove koji je u toku, saopštio da su roditelji “prvi učitelji svog djeteta”, jer upućuju, poučavaju i usmjeravaju na vrijednosti.

“To ih neminovno stavlja pred velika pitanja u vezi s time kako prave vrijednosti prenijeti mlađima te kako im na najbolji način omogućiti da se razvijaju. U ovom procesu važno je nasljeđe, još važniji uticaj sredine, ali presudna je njihova međusobna interakcija, čime se postiže puni razvoj djetetovih potencijala i sposobnosti”, navodi se u pismu Šehovića.

Porodica je, navodi minisar, primarni, ali istovremeno i uzan društveni okvir za razvoj djeteta.

“Upravo zato rano učenje i predškolsko vaspitanje obezbjeđuju aktivno učešće djeteta u zajednici sličnoj njemu. Osamostaljivanje, privikavanje na različite ambijente, rješavanje konflikata, igra u grupi… sve su to ključni razvojni faktori, koji bivaju na najbolji način usvojeni u predškolskim ustanovama. Nezamjenljive su pouke koje djeci poklanja rad i odrastanje u predškolskim ustanovama: kako da razumiju da su vani jednaki s ostalim drugarima; kako da prihvate da će u nečemu biti najbolji, a u nečemu ipak ne, te da je to potpuno u redu; kako da osnaže sebe tako što će naći način da iskažu svoj stav i kažu svoje mišljenje drugima. Dodatno, institucionalni pristup razvoju djeteta obezbjeđuje neophodan balans i ujednačen, stručan, strukturisan, ciljan, uzrasno primjeren pristup svim razvojnim segmentima: intelektualnoj, socijalnoj i emocionalnoj zrelosti”, saopštio je Šehović.

Razumljiv je, kako kaže, mogući zazor roditelja i djeteta od nove sredine za dijete.

“Ipak, ono će nekad morati izaći u svijet i svoje potrebe suočiti s istim takvim potrebama drugih ljudi. A ako ovakvu vrstu unutrašnjeg konflikta ne nauči da prevaziđe, javiće se problemi. Drugim riječima, za najmlađe nije uvijek najbolje ono što im je najugodnije. Svi, pa i mi odrasli, rastemo i unapređujemo se upravo izlaskom iz zone komfora. Jer, većini nas najugodnije je da, ni privatno ni poslovno, ne pravimo bilo kakve rizike. Najugodnije je da ne unosimo bilo kakvu promjenu u: ishranu, dnevnu rutinu, način života, izbor ljudi kojima smo okruženi. Najugodnije… ali ne i najbolje”, piše u pismu.

Zajedno bi, kaže on, trebalo da gradimo ličnosti koje spoljni svijet gledaju kao šansu.

“A to radimo od najmlađih dana tako što ćemo dijete, kroz njegov boravak u predškolskoj ustanovi, naučiti da novi ambijent nije uvijek prijetnja, već i prilika: da se ljepše igra, da se steknu prijatelji, da se nešto novo nauči. Izgrađujmo ličnost djeteta zajedno, udruženi u ovoj plemenitoj misiji koja će biti podrška vama, roditeljima – da znate da ste podigli zrelu, zdravu i srećnu osobu. Time će biti obezbijeđena i sigurnost društva – da s ovako osnaženim i razvijenim ličnostima, usmjerenim na prave vrijednosti, može da računa na budućnost”, poručio je Šehović.

IzvorRTCG

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve