Piše: Vladimir Jovanović
„Južno slovenstvo, Turska i rivalstvo evropskih vlada na Balkanskome poluostrvu: istorijsko-politički ogledi” je jedna u nizu knjiga o južnoslovenskim narodima u vezi s uticajem i diplomatije Ruske carevine. Napisao je Leongard Jakovljevič Dobrov. Objavljena je 1879. u Petrogradu.
Njezina aktuelnost ogledala se u činjenci da su godinu ranije evropske vlade na Berlinskome kongresu zvanično priznale nezavisnost Knjaževine Crne Gore, kao i srpske države, te da je ustrojeno bugarsko kneževstvo.
I Dobrov uočava da su Crnogorci izborom Danila Petrovića-Njegoša 1697. za crkvenoga poglavara izabrali i put oslobođenja od turske dominacije.
Mitropolija crnogorska – Crnogorska pravoslavna crkva tada je pod nominalnom jurisdikcijom Pećke arhiepiskopije („patrijaršije”). Danilo je za episkopa posvećen 1700. u mađarskome gradu Sečuju. Tamo je izbjegao srpski arhiepiskop iz Peći Arsenije III Čarnojević. No, docnije je Danilo priznao arhiepiskopa u Peći – Grka Kalnika I.
Sa organizovanjem protivturskih akcija – Dobrov ih naziva ustankom – Danilo je došao u sukob sa novim arhiepiskopom pećkim, Mojsijem Rajovićem Čurlom. Ovaj Srbin prijeti 1714. anatemama Crnogorcima ukoliko slijede Danila i suprotstavljaju se Turcima.
„A ako nas ne poslušate”, piše arhiepiskop pećki, „znajte da ću baciti na vas teško prokletstvo s zborom koji mi je Bog dao, s vladikama, kaluđerima i sveštenicima u svoj mojoj jurisdikciji da vas Gospod Bog istraži; i ne da ću vam jedan ili dva puta poslati prokletstvo, nego i svakog meseca, te se neće znati od vas ni rod ni dom. Uradite kako vas učim, i idite paši”.
Arhiepiskop pećki u jednome pismu iz 1721. mitropolita crnogorskoga Danila naziva „bednik i raskolnik arantos [prokletnik]” i tvrdi da je „suprot njega sâm Bog stao, a čestiti ga se Car [Sultan] omazulio [odrekao ga se], ni ja njemu ne mogu biti prijatelj ni po jednom načinu; no i sad i svagda hoću da nikako on nije u tom vilajetu meždu vami” i „možete ga istrebiti izmeždu [sebe] vrlo lako”, etc.
Vladika Danilo je, dakle, udario temelje vladičanskoj i knjaževsko-kraljevskoj dinastiji Petrovića-Njegoša za pregnuće obnovama srednjovjekovne državne nezavisnosti i autokefalije katedre na Cetinju.
Kako primjećuje 1878. i ruski istoričar, protojerej Leonid Porfirijevič Petrov, i Njegoši su…
„…branili nezavisnost Crnogorske crkve”.
Mimo samoupravne Pećke arhiepiskopije i njoj nadređene Vaseljenske patrijaršije, vladika Danilo je uspostavio 1714-1715. i crkvene veze sa Rusima.
O vladici Danilu, Leongard J. Dobrov, između ostaloga, piše:
„Предводитель возстанія Даніилъ Нѣгошъ, избранный главою государства, былъ въ то же время и митрополитомъ, т. е. высшимъ іерархомъ черногорской церкви. За нимъ слѣдуютъ государи митрополиты”.
U prijevodu:
„Predvodnik ustanka Danilo Njegoš, izabrani poglavar države, bio je u to vrijeme mitropolt, tj. najviši jerarh Crnogorske crkve. Za njim sljeduju gospodari-mitropoliti”.
Objavljujem faksimile iz knjige L. J. Dobrova („Южное Славянство, Турція и соперничество европейскихъ правительствъ на Балканскомъ полуостровѣ. Историко-политическіе очерки”, Petrograd, 1879, str. 296-297)…
