Vladika Boris Bojović se jasno sjeća dana kada je 17. januara 2000. godine Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) registrovana kao vjerska organizacija u Crnoj Gori.
„Ja sam tad bio u Mitropoliji CPC na Cetinju u vladičanskom dvoru, izašao je mitropolit, izašlo je sveštenstvo ispred. Sekretari i ko je bio od pravnika donijeli su taj akt da smo uspjeli – da CPC registruje sopstvenu obnovu”, kaže vladika Boris za ”BBC na srpskom”.
Crnogorska pravoslavna crkva obnovljena je na Svetog Luku 31. oktobra 1993. godine, a sedam godina kasnije zvanično upisana u državni registar.
Vladika Boris, govori o teškom statusu CPC koji datira još iz tih vremena.
„U tom vremenu je bio potpuni medijski mrak, CPC nije imala pravo da objavi nešto ni u jednim državnom mediju, jer su uvijek govorili `vi niste registrovani`. U suštini je to bio izgovor da ne daju promociju CPC, jer ni Srpska pravoslavna crkva nije bila registrovana”, napominje Vladika Boris.
Ovaj 41-godišnjak je danas vladika Crnogorske pravoslavne crkve kojoj se pridružio kao momak 1998.
Poslije završene srednje tehničke škole, u Rimu je učio italijanski i završio školu u obližnjem bugarskom pravoslavnom manastiru.
Završio je Kijevsku duhovnu akademiju i zamonašio se 2016. u Zlatovrhnom manastiru u Kijevu.
Po povratku u Crnu Goru bio je paroh u nekoliko hramova, a od 2019. je vladika.
„Moj čitav život je od 17. godine posvećen napretku i radu CPC”, ističe vladika Boris.
„Sjećam se da sam kao dječak od 10 godina išao prema crkvi Svetog Đorđa, u periodu kad je došao Arkan zajedno sa Amfilohijem. Bio sam svjedok kad je proklinjao Crnogorce, pucalo se, pjevale su se ružne pjesme – ‘noćas je naše veče, noćas se Tuđman peče’“, opisuje vladika Boris.
Istog dana 1991. prethodno je u Cetinjskom manastiru mitropolit SPC Amfilohije blagosiljao paravojne formacije Željka Ražnatovića-Arkana optuženog za ratne zločine.
„U Podgorici je bila bina, pucanje, obučeni Arkanovi ljudi, Amfilohije među njima, užas”, sjeća se vladika Boris.
Kao dijete, on nije shvatao što se tu dešava, ali pamti da ga je otac zgrabio za ruku, izvukao iz crkve i rekao: „Okreni se i zapamti da ono nije naš vladika”.
Bojović je danas jedan od nekoliko monaha CPC. Prema Bojovićevim procjenama, vjernika je gotovo četvrtina stanovnika Crne Gore, ali je taj podatak teško provjeriti.
„Sigurno oko 150.000 Crnogoraca CPC doživljava kao sopstvenu. Mnogi od tih ljudi nisu praktikanti da idu stalno u crkvu, ali sigurno svi pravoslavni Crnogorci koji su za evropsku i nezavisnu Crnu Goru njih 95 odsto podržavaju CPC”, kaže Bojović.
Kako je danas biti vjernik CPC?
Promjenom vlasti u Crnoj Gori na izborima 2020. formirana je Vlada naklonjena Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
„Trenutni položaj CPC je jako težak, zato što je nama zabranjeno od SPC da ulazimo u hramove koji su vlasništvo države u Crnoj Gori da obavljamo bogosluženja. Odnos države prema CPC je takav da premijer za CPC kaže da je ”takozvana’ crkva, iako je upoznat s tim da je obnovljena 1993. i da smo vodili veliku borbu da ta obnova bude registrovana po zakonu“, kaže vladika Boris.
Kako navodi, država je prijedlogom budžeta za narednu godinu opredijelila za CPC upola manje novca nego ranije.
Iz tog dijela budžeta se daju plate sveštenicima i plaća penziono i socijalno osiguranje.
„Ta sredstva su za nas uvreda i mi ćemo to odbiti”, ističe.
CPC se, prema riječima episkopa, uglavnom finansira od pomoći vjernika.
Imaju mali hram Svetog Đorđa u Starom gradu Kotoru, jedan na Skadarskom jezeru, kapelu u Nikšiću i nekoliko seoskih crkava u centralnom dijelu Crne Gore – u nekadašnjoj Katunskoj nahiji.
Crkve i manastiri bili vlasništvo države
Od države traže da im u pravoslavnim hramovima dozvole termine – kada mogu da drže liturgije i bogosluženja, iako takav model nije rasprostranjen u pravoslavnom svijetu.
Smatraju da na to polažu istorijsko pravo.
„Crkve i manastiri u Knjaževini Crnoj Gori bili su vlasništvo države i to je tada zakonom napravljeno”, kaže vladika CPC.
Njegovi preci su, kaže, pravili hram u Župi Nikšićkoj.
Vladika SPC za Argentinu Kirilo (Bojović) mu je rođak, ali nisu posebno bliski – do razilaženja je došlo između ostalog i zbog vjerskih pitanja.
„Moj đed i njegov đed su rođena braća, on je vladika SPC, ja sam vladika CPC. Naš prađed je isti, crkvu koju je podizao taj naš prađed u Župi Nikšićkoj ne možete reći da nije moja i da nije njegova, nego je i moja i njegova”, kaže Bojović.
Koji su to “sopstveni” hramovi kada ih niste gradili, održavali, ulagali u njih? Niste čak ni pokosili travu oko manastira jer ste do juče bili ateisti i komunisti. Probajte da se dogovorite sa muslimanima ili katolicima.
Ako tkz CPC ima 150000 vjernika nek svi daju po 100 € i pokrije cijelu Crnu goru sa hramovima.Za prave vjernike je to nikakaka para. U Rovcima I katunima nema vjernika tkz CPC tako dabi gradnja bila bačena para.
Lijepo zboriš naš dični Vladiko! Ponosu Crnogorske crkve naše. Samo nastavi tako i ne daj ko ni do sad da te ovi okupatori i bogoumilnici prepodobni i vjeeernici pusti ni dovate blatom njinijem!! Živio nam ti sto godina!!!!
Ja bih pustio poprovcane da se voledu sa svoijem vernim narodom…. ne bih ih dira dok im i jednima i drugima drob ne prsne pa makar mi imali stete od toga….. jer dok verni narod ne shvati da su popobi iluzija i prevara nema mira medju rovcanima!
ADA to se zna da je od 1455 i definitivno razlaza sy srbijancima ivan crnojevic osymostalio potpuno crkvu iz preciste krainske prebacio mitropolita u manastir vranjina