Piše: Ivan Vuković. gradonačelnik Podgorice
Mjesec je dana od formiranja 42. Vlade Crne Gore. Bez obzira na političke razloge koji bi mogli sugerisati suprotno, jedan sam od onih koji su se iskreno nadali da bi nova izvršna vlast mogla djelovati drugačije od onoga što su, na temelju poruka iz predizborne kampanje i personalnog sastava kabineta premijera Krivokapića, mnogi očekivali. Ako Vlada bude radila dobro, biće bolje i državi u kojoj živim i gradu na čijem sam čelu sve ostalo je manje važno, rezonovao sam. Pa ipak, dosadašnji učinak nove Vlade poprilično je obesmislio svaki optimizam u tom smislu.
Utisak je da nova vlast djeluje nedemokratski, revanšistički, suprotno deklarativnim stavovima, pravnim procedurama i vitalnim interesima države Crne Gore. O tome, između ostalog, svjedoči i sljedeće:
– Odluka da se ne usvoji novi budžet, nasuprot prethodnim najavama premijera Krivokapića, što proizvodi ozbiljne pravne i finansijske posljedice koje će tek doći “na naplatu”.
– Odluka o zaduženju u visini 890 miliona eura donijeta krajnje netransparentno (i dalje ne znamo kome je plaćena provizija za ovaj posao), bez jasnog obrazloženja (zašto baš 750m + kamata?) bez odobrenja Skupštine Crne Gore, dakle i nezakonito, pri čemu je javnost o svemu saznala na Tviteru.
– Odluka o gašenju Montenegro Airlinesa, protivno mišljenju struke i uporednoj praksi, bez ozbiljnije analize ponuda da se nacionalni avio-prevoznik sačuva, a sve (de facto) u interesu konkurentskih kompanija iz okruženja.
– Protivpravno djelovanje Skupštine Crne Gore u cilju izmjena (po hitnom postupku) Zakona o slobodi vjeroispovijesti, bez prethodno sprovedene javne rasprave i konsultovanja s Venecijanskom komisijom, kako bi se Srpskoj pravoslavnoj crkvi omogućilo da legalizuje nelegalno stečenu imovinu u Crnoj Gori.
– Otvorene prijetnje članovima Državne izborne komisije i napadi na Predsjednika Crne Gore, koji su ukazali na nezakonitost odluka parlamenta od 29.12.
– Najavljene čistke u vojnom vrhu i diplomatskoj službi, bez bilo kakvog smislenog obrazloženja, što će reći politički motivisane. – Najavljene izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima koje omogućavaju rad u organima državne uprave licima koja su krivično gonjena po službenoj dužnosti (hipotetički, to bi značilo da osuđeni narko-diler može sutra konkurisati za mjesto direktora neke od škola u Crnoj Gori).
– Odsustvo osjećaja odgovornosti za socio-ekonomski status građana Crne Gore (samo kao posljedica najavljenog gašenja MA i ukidanja finansiranja programa gerontodomaćica, više od 600familija u Crnoj Gori ostaće bez prihoda… o šteti koju trpi privreda zbog krajnje problematičnih epidemioloških mjera tokom trajanja novogodišnjih i božičnih praznika suvišno je govoriti).
– Kršenje odredbi Zakona o prijestonici kao posljedica pripajanja Ministarstva kulture (sa sjedištem na Cetinju) resoru ministarke Bratić. – Krajnje problematična kadrovska rješenja čovjek koji Crnogorce naziva neonacistima i ne priznaje genocid u Srebrenici na čelu je Odbora za ljudska prava Skupštine Crne Gore; čovjek kojem se sudi za terorizam vodi Odbor za bezbjednost; čovjek koji je pravno zastupao bezbjednosno-interesantne osobe vodi ANB…
– Pozivi na linč (koje državni organi, dojučerašnji nezavisni a danas provladini mediji i najveći dio civilnog sektora ignorišu, odnosno relativizuju) svakoga ko se usudi da digne glas protiv prethodno pomenutog.
Srećna sloboda, Crnogorci!