Doskorašnja pregovaračica za poglavlja 23 i 24 Marijana Laković-Drašković u razgovoru za Dnevne novine, upozorava da bi svaki pokušaj izigravanj a naših evropskih partnera, kao što je to u slučaju predloženih izmjena Zakona o tužilaštvu i Zakona o specijalnom tužilaštvu može za posljedicu imati ne samo aktiviranje klauzule balansa, već i onemogućavanje korišćenja određenih fondova i sl.
“Nije prvi put da vladajuća većina, od kada je preuzela vlast, prilikom usvajanja zakona koristi prečice i oglušuje se o upozorenja naših evropskih partnera. To su učinili i prilikom usvajanja izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i dr”, ističe Laković-Drašković.
Komentarišući naše pitanje o dvomjesečnim učincima Krivokapićevog kabineta, naša sagovornica ističe da “sekularna Crna Gora u kreaciji nove Vlade svakim danom sve više blijedi, a svetosavlje sve više osvaja sve nivoe svih grana vlasti”.
DN: Najava izmjena Zakona o tužilaštvu i Zakona o specijalnom tužilaštvu izaziva velike polemike u javnosti. Iz EU stižu upozorenja da Crna Gora treba da nadograđuje postojeće mehanizme, a ne da ide unazad. Ukoliko ti predlozi ipak uđu u skupštinsku proceduru i dobiju podršku, sa kakvim se posljedicama može susresti Crna Gora?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Svi zakoni koji se tiču organizacije pravosuđa su rađeni uz široke konsultacije na nacionalnom nivou kao i intenzivnu komunikaciju i podršku Evropske komisije i usvojeni uz pribavljeno mišljenje Venecijanske komisije. Zato Evropska komisija očekuje njihovu dosljednu primjenu. Dakle, ukoliko bi se pojavila potreba za njihovim unapređenjem kako bi se olakšala njihova primjena, takođe ih je potrebno mijenjati uz prethodnu konsultaciju sa našim evropskim partnerima uz široke konsultacije i učešće svih zainteresovanih strana. Podsjetila bih da se proces reformi ne završava za mjesec ili dva, već je to dugotrajan proces, za koji prvenstveno treba politička volja i znanje da bi imao uspjesan epilog. Podsjetiću da je Evropska unija, kroz razne modalitete podrške, pomagala unapređenju nezavisnosti, profesionalizma i odgovornosti u pravosuđu, ne samo kroz podršku izmjenama zakona već i razvoja pravosudnih institucija, kao i efikasniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou između ostalog i kroz podršku uspostavljanju i jačanju kapaciteta Specijalnog državnog tužilaštva, a sada se dešava situacija da navodno Vlada ne predlaže zakone već se dogovara da iste te partnere u čiju zajednicu želimo da uđemo želi da izigra i preko pet poslanika realizuje svoj cilj.
DN: Vladajuća većina za sada praktično ignoriše upozorenje EU. Na osnovu Vašeg bogatog iskustva u procesu pregovaranja, vjerujete li da će naši evropski partneri to tolerisati?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Usvajanje zakona na način koji nagovještava većina, a koji je postao njen manir pod plaštom efikasnije borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije i bržeg ulaska u Evropsku uniju, doveo bi, najblaže rečeno, do već najavljenog nazadovanja u pravosuđu i do privremenog zaustavljanja pregovora, odnosno aktiviranja klauzule balansa, a moguće i težih posljedica koje se odnose na onemogućavanje korišćenja određenih fondova i sl. Naime, nije prvi put da vladajuća većina od kada je preuzela vlast prilikom usvajanja zakona koristi prečice i oglušuje se o upozorenja naših evropskih partnera. To su učinili i prilikom usvajanja izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i dr. Dakle, nova vlast se deklarativno zalaže za evropski put, a ignoriše sugestije partnera koji nam pomažu da im se što prije pridružimo.
DN: Da li imate objašnjenje zašto nova vlast rizikuje da bude pod lupom Brisela, da bude krivac za eventualno uvođenje klauzule balansa i zaustavljanja CG na putu ka EU zbog insistiranja na ukidanju SDT?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Ako bismo samo pročitali dio iz Ekspozea premijera u kojem se navodi: “Nećemo beskonačno licitirati kada ćemo ući u EU, već je naš zadatak da za četiri godine ispunimo 80% zahtjeva koji proizilaze iz pojedinačnih poglavlja koja nijesmo zatvorili…” jasno je da cilj ove vlade nije integracija u Evropsku uniju do 2025. u skladu sa perspektivom proširenja navedenom u Strategiji proširenja za Zapadni Balkan. Ono što je nepobitno, a što može biti razlog za usporavanje procesa koje najavljuje premijer to je vjerovatno svijest kadrovske strukture o nedovoljnoj sposobnosti da se predviđena dinamika ostvari.
DN: Interesantno je da je inicijativu za nove zakone pokrenuo Demokratski front, očigledno u dogovoru sa ostalim partnerima, budući da su njihov predlog podržali svi poslanički klubovi u novoj većini. Šta to govori o iskrenosti nove vlasti koja se inače zaklinje u evropski put Crne Gore?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Moguće je da je pokretač Demokratski front, te da se zakoni predlažu zbog želje za smjenom određenih personalnih rješenja usljed neznanja i manjka autoriteta vladajuće većine da primjenom postojećeg okvira izvrši željene reforme. Namjere Demokratskog fronta su j asne i oni su prilično dosljedni u svojim politikama. Međutim, ne možemo da prenebregnemo činjenicu da opstanak ove vlade zavisi od njih. Tako da ćemo pratiti pomno buduća dešavanja hoće li se URA i Demokrate okrenuti politikama DF, a i pokušati da skrenu Crnu Goru sa evropskog puta, ili će se ipak držati onoga što su bila obećanja građanima u predizbornoj kampanji.
DN: Glavni specijalni tužilac iznio je u javnost razgovor sa premijerom Krivokapićem koji je od njega tražio ostavku, a Vlada će zauzvrat povući predloge zakona. Ima li igdje u svijetu države u kojoj okrivljeni za pokušaj terorizma ukidaju tužilaštvo koje je protiv njih vodilo istragu, sve naočigled javnosti, ali i međunarodnih partnera?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Premijer Krivokapić usljed manjka autoriteta, ko zna koji put nepromišljeno uslovljava legalno i legitimno izabranog Glavnog specijalnog tužioca povlačenjem zakona ukoliko on podnese ostavku. To je još jedan dokaz političkog revanšizma i predlaganje zakona po svom sadržaju nedemokratskih i nereformskih sa samo jednim ciljem smjenom personalnih rješenja.
DN: Prošla su tek dva mjeseca od kako je konstituisana nova vlada. Što je, po Vama, karakterisalo njen dosadašnji rad?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Ono što je bez sumnje obilježilo prva dva mjeseca rada Vlade su promjene, koje su u suprotnosti sa Ustavom i zakonima, a koje zalaze u suštinu koncepta države kao multinacionalne i multivjerske građanske države. Sekularna država Crna Gora u kreaciji nove vlade svakim danom sve više blijedi, a svetosavlje sve više osvaja sve nivoe svih grana vlasti.
U novijoj crnogorskoj istoriji nezapamćeni revanšizam razrješavanja ljudi koji su zakonito obavljali svoje funkcije u okviru mandata započetog u sazivu prethodne vlade, što će u slučajevima pokrenutih sudskih postupaka na kraju finansirati crnogorski građani. Novo kadriranje ima samo jedan cilj, da se bez obzira na posljedice, udomljavaju kadrovi nove parlamentarne većine “po dubini” pri čemu znanje i iskustvo novoj vlasti nijesu od značaja, pa ni ispunjenost propisanih formalnih uslova za radna mjesta. Navešću primjer bahatosti pri zapošljavanju državnog sekretara Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Danila Mrdaka, koji je osim u tom ministarstvu zaposlen i na Univerzitetu Crne Gore, kao i čini se u ovoj situaciji i drastičniji primjer Igora Galića, imenovanog na mj esto direktora Instituta za javno zdravlje, koji nije ispunjavao za to radno mjesto ni formalne uslove.
DN: Kakve posljedice su već nastale?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Promjene koje nova vlast naziva reformskim podrivaju ubrzano ekonomiju zemlje, kao i službenički sistem, prosvjetu, nauku, kulturu, a posebno zdravstveni sistem. Pandemija Covid-19 sve ubrzanije negativno utiče na humano tkivo Crne Gore, pri čemu zdravstveni sistem uprkos ogromnom zalaganju zdravstvenih radnika nije u stanju da slijedi zdravstvene sisteme drugih država u borbi za njeno suzbijanje. Sve više građana Crne Gore umire, a Vlada, umjesto da radi na obezbjeđivanju uslova da se ta pošast suzbija, uporno traži krivce u prošlosti, a stavlja se u odbranu svoje neznavene i rekla bih zlonamjerne ministarke.
DN: Nema ni programa rada Vlade…
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Nema. Nakon šturog i nesistematizovanog ekspozea aktuelnog premijera, te njegovog obećanja da će u februaru biti završen Program rada Vlade, tog planskog dokumenta još nema, a ulazimo u drugu polovinu prvog kvartala. To nesumnjivo govori da Vlada nema plan, program, a samim tim ni ciljeve koje želi da ostvari u svom mandatu, koliko god on trajao. Takođe više od 2/3 ministarstava još nema sistematizacije iako je Uredbom koju je aktuelna vlada donijela bio definisan 6. januara, kao krajnji rok njihovog donošenja. Ne mogu da ne pomenem pokušaj nove vlade opoziva sedam ambasadora koji je poslat Predsjedniku CG bez ijednog slova obrazloženja, a u javnosti čujemo oprečne stavove vezano za razloge njihovog opoziva. Neznaveni ministar koji prijeti Predsjedniku CG primjenom Bečke konvencije, “lajkuje” uvredljive objave po društvenim mrežama na račun ambasadora, što sveukupno stvara dodatno loš imidž države.
Nedonošenje zakona o budžetu, te nezakonito privremeno finansiranje je ozbiljan propust, a nijesam primijetila razvojne inicijative ni u jednom resoru, što sa praktično zaustavljenim procesom evropskih integracija, stvara utisak lutanja ljudi koji su se prihvatili najodgovornijih funkcija u državi.
DN: Kako će reagovati strani investitori?
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Ovakvo stanje šalje loš signal stranim investitorima, koji su osjetljivi na svaki vid političke nestabilnosti i kreiranja nepovoljnog biznis ambijenta. U uslovima globalne krize uzrokovane Covid-19 pandemijom, bojim se da Crna Gora gubi status povoljne investicione destinacije. Konačno, budući da već u aprilu može da počne turistička predsezona, ranjivost našeg zdravstvenog sistema, veliki broj novozarazenih na dnevnom nivou, izostanak vakcine, i još važnije odsustvo operativnih koraka u borbi sa pandemijom, upućuje da Crna Gora kao turistička destinacija bude zaobiđena i tokom ljeta 2021, što bi bilo pogubno po budžet države i svih nas građana.
Posljedice ukidanja Specijalnog tužilaštva
DN: U razgovorima za medije rekli ste da rušenje Zakona o Specijalnom tužilaštvu, može dovesti do nesagledivih posljedica…
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ:Pojasnila bih situaciju tranzicionog perioda do popunjavanja Tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju, čije osnivanje je ovim predlogom predviđeno. Predmeti pred specijalnim sudom su veoma kompleksni i podrazumijevaju veliki broj okrivljenih i desetine krivičnih djela, te kada se desi da je specijalni tužilac odsutan suđenje se po pravilu odlaže, jer u kratkom roku ući u suštinu predmeta je praktično nemoguće. Postavlja se pitanje da li to znači da će se potpuno obustaviti suđenja u specijalnim predmetima, dok se novi državni tužilac iz Vrhovnog državnog tužilaštva ne uputi u predmet. Situacija je još lošija kada se radi o istražnim predmetima gdje tužioci svakodnevno sprovode novu istražnu radnju (saslušavaju, vrše pretrese i sl.). Veliki je broj pritvorskih predmeta, pritvori teku, rokovi prolaze, a novi tužilac ne može da zna dokle se stiglo u istrazi. Ovdje je u pitanju eventualni nastanak štete koja se ne može nadoknaditi, jer se daje prostor kriminalnim organizacijama da se organizuju (prikriju, sakriju tragove, dokaze…).
Vladajuća većina ne krije namjere da kontroliše državno tužilaštvo
DN: U ranijem razgovoru za medije rekli ste da predložena rješenja u pomenutim predlozima zakona vode u politizaciju tužilačke vlasti…
LAKOVIĆ-DRAŠKOVIĆ: Ustavom garantovana samostalnost državnog tužilaštva je važećim zakonom obezbijeđena kroz sastav Tužilačkog savjeta. Predlaže se da se poveća broj uglednih pravnika koje će birati Skupština prostom većinom, na ustrb državnih tužilaca koji po važećem zakonu čine većinu. Vladajuća većina, dakle, kroz ovaj predlog ne krije namjere da kontroliše državno tužilaštvo, odnosno da bira i razrješava rukovodioce državnih tužilaštava i državne tužioce, utvrđuje njihov prestanak funkcije i druge Ustavom utvrđene poslove, dakle da otvoreno i neskriveno politizuje ustavom garantovani samostalni državni organ. Nadalje, predloženo je da VD Vrhovnog državnog tužioca može biti i lice koje ne radi kao državni tužilac, bez sprovedene bilo kakve procedure izbora, te ukoliko bi se takvo rješenje usvojilo sigurna sam da će ići na ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom. Na ovaj način Tužilački savjet koji će imati većinu iz redova članova koje će birati parlamentarna večina može odrediti lice blisko političkim partijama na vlasti. Podsjećanja radi, po Ustavu, Vrhovni državni tužilac se bira 2/3 odnosno 3/5 većinom u Skupštini, pa se postavlja pitanje koja uporedna iskustva su koristili predlagači kod zakonskog rješenja da za vršioca dužnosti, Tužilački savjet može odrediti lice koje ne vrši funkciju državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu.