Uglavnom svi rukovodioci koji su lani razriješeni tužili su državu, a u ovom trenutku je više od 100 tužbi – kazala je u intervjuu za Pobjedu zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović.
Nezahvalno je, kako je navela, prognozirati ishod tih sporova, ali je sigurno da će buduće postupanje zaštitnika ovim povodom zavisiti od presuda. Komentarišući godinama aktuelan problem radnih sporova, Ćirović je kazala da do velikog broja suđenja nije ni moralo doći, jer su službenici tražili isključivo ono na šta su imali pravo. Imajući u vidu da takve tužbe i dalje pristižu, ona je apelovala na rukovodioce budžetskih jedinica da urade sve što je u njihovoj nadležnosti kako ne bi gurali državu u unaprijed izgubljene sporove.
Tokom proteklih godina zbog radnih sporova su se iz budžeta odlile desetine miliona eura. Da li je ta situacija danas drugačija?
ĆIROVIĆ: Budžet je u proteklim godinama bio na udaru raznih tužbenih zahtjeva koje je sud ocijenio osnovanim, zato što oni to i jesu bili. Kad tome dodate sudske troškove i troškove izvršenja dolazilo se do apsurdne činjenice da se zbog par eura potraživanja sprovodio cijeli sudski postupak, uključujući izvršni, na teret svih građana. Vrijeme ne možemo vratiti, kao što nema koristi da lamentiramo nad činjenicom da se taj novac mogao i morao bolje iskoristiti za potrebe građana. Broj sporova iz radnih odnosa i dalje je značajan, međutim, zaštitnik u direktnoj komunikaciji sa rukovodiocima uprava ukazuje na potrebu da se završavaju pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Ministarstva i uprave su aktivniji pred Agencijom, pa se u situacijama gdje je to moguće postižu poravnanja, čime se pokušavaju izbjeći sudski troškovi. Međutim, ostaje i dalje veliki broj ranije pokrenutih postupaka, pa se očekuje da dospiju za naplatu. Naročito su aktuelna potraživanja po osnovu neiskorišćenih godišnjih odmora za koje zahtjevi neprestano pristižu.
Kako komentarišete navode da ste Vi naložili iseljenje Montenegro erlajnza iz hangara, kao i da postoje novi dokazi koji bi to trebali stopirati?
ĆIROVIĆ: Hvala na prilici da razjasnim spekulacije ovim povodom. Za pravilno razumijevanje situacije vrlo je važno naglasiti da zaštitnik štiti javni interes i da nikada nije imao namjeru na bilo koji način oštetiti stečajnu masu MA. Logično je pitanje otkuda zaštitnik u ovoj priči, pored činjenice da je i sam povjerilac u ime države, kojoj je Privredni sud od 101 milion eura potraživanja usvojio svega 100 hiljada. Odgovor je vrlo jasan i zasnovan na odredbi člana 101 Zakona o stečaju i člana 7 Ugovora o zakupu u AIRSIDE-u između MA i Aerodroma CG, a iz kojih nedvosmisleno proističe da je morao biti raskinut, jer je otvaranjem stečaja došlo do statusne promjene u MA. Imajući u vidu da pravna služba Aerodroma nije postupila po ovim odredbama i raskinula ugovor, pogrešno smatrajući da su otvaranjem stečaja svi ugovori automatski raskinuti, zaštitnik je sugerisao da se postupi u skladu sa ovim odredbama i izjavom raskinu ugovori o zakupu. Kako je hangar na državnom zemljištu, a MA-u je služio za servisiranje flote, a kako nova državna kompanija To Montenegro ima potrebu za tim, pristupili smo utvrđivanju vlasništva nad hangarom.
Zaštitnik ne osporava potrebu da nova kompanija mora imati neophodne resurse za obavljanje djelatnosti, uključujući i hangar, ali insistira da se svaki ugovorni odnos zaključi u skladu sa zakonom, što je jedini način za poslovanje na zdravim temeljima.
Što se tiče dokaza koje pominjete i ocjenjujete novima, oni za nas nijesu novi, imajući u vidu da smo dobili ugovor o zakupu sa kojim smo već raspolagali, kao i zaključak Privrednog suda od 18. 5. 2021. godine, dok je sve ostalo tvrdnja stečajne uprave, a što sve gubi na značaju pri činjenici da MA ne obavlja djelatnost za koju joj je neophodan hangar.
Razumije se da je odgovor na pitanje da li je radnja ustupanja hangara prekinuta zbog „novih“ dokaza, negativan, jer nema ni novih dokaza, pri činjenici da je MA društvo u stečaju koje djelatnost, zbog koje je izdata dozvola za hangar, više ne obavlja niti će obavljati u budućnosti.
Podsjećam da do danas stečajna uprava nije postupila po zahtjevu zaštitnika da u skladu sa članom 57 Zakona o državnoj imovini dostavi popis materijalne imovine MA u stečaju.
Stečajni upravnik je preko medija poslao zaštitniku odgovor da njega taj zakon ne obavezuje, iako je opšte poznato da su sve državne institucije dužne da na zahtjev zaštitnika dostave traženu dokumentaciju.
Da li je Privredni sud-stečajna uprava državna institucija ili se samovoljno izuzela iz sistema institucija Crne Gore, ostavljam na zaključivanje čitaocima i sveukupnoj javnosti.
Poručujem da opstrukcije pojedinaca ne idu u korist ni stečajnim povjeriocima, ni zaposlenim u MA.
Još jednom pozivam na savjesno tumačenje zakona kako se ne bi, ionako složena situacija u vezi sa stečajem MA, dodatno komplikovala i građani udaljavali od istinitog i poštenog informisanja u vezi sa tim.
Kako je MA u stečaju od Agencije za civilno vazduhoplovstvo dobio novu licencu za servisiranje aviona, da li je to dovoljan uslov za njegovo zadržavanje?
ĆIROVIĆ: Zaštitnik nema informaciju da je Agencija izdala takvu licencu MA. Ako takva licenca i postoji, pretpostavljam da bi se iz nje mogli obavijestiti koje to avione treba da servisira MA, kao društvo nad kojim je otvoren stečaj.
Još jednom podsjećam da se stečaj u ovom slučaju sprovodi bankrotstvom koje podrazumijeva namirenje povjerilaca prodajom imovine stečajnog dužnika i prodajom stečajnog dužnika kao pravnog lica. Čini se kao da se uporno bježi od činjenice koja je i životno i pravno neoboriva – MA je bankrotirao, nad njim je otvoren stečaj, čime je prestao da obavlja djelatnost prevoza putnika i robe.
Mi i danas, uprkos stavu stečajne uprave, tvrdimo da je država najveći povjerilac MA i to je opšte poznata činjenica nakon svih višemilionskih ulaganja u kompaniju koja nije preživjela i to građani znaju. Ovo je, ponavljamo, suština, koja se, zarad različitih interesa pokušava zamagliti, a uloga i položaj države minimalizovati u postupku koji je u toku.
Na funkciji zaštitnice ste nešto više od pola godine, smatrate li da su rezultati Vašeg djelovanja već vidljivi?
ĆIROVIĆ: Ako bih morala da sumiram svoj rad u proteklih pola godine u jednoj rečenici, kazala bih da je mnogo urađeno i da još mnogo ima da se uradi.
Nažalost, situacija koju sam zatekla i problemi koje sam naslijedila nijesu mi dozvolili da krenem od nule, već iz dubokog minusa.
Zatekla sam nedomaćinski odnos prema državnoj kasi, politiku „nije to moja briga“, kao i inertan pristup čak i problemima sa kojima se moglo uhvatiti u koštac sa velikim stepenom vjerovatnoće u uspjeh. Rezultati su, nadam se, građanima vidljivi, a svakako jesu mjerljivi kada se pretoče u novac čiji odliv smo, kroz obavljanje svojih zadataka, spriječili.
Ukazala sam i na mogućnost smanjenja broja sudskih postupaka i na druge mogućnosti smanjenja odliva sredstava iz budžeta. Ohrabreni smo time što je saradnja sa državnim organima koje zastupamo pred sudovima značajno napredovala i poprima obrise jednog uređenog sistema sa organima koji međusobno komuniciraju i postupaju u skladu sa nadležnostima, a sve u cilju zaštite interesa svih građana i građanki.
Na šta konkretno mislite kada kažete da ste zatekli nedomaćinski odnos i inertan pristup problemima i otkad to traje?
ĆIROVIĆ: Zaštita državnog interesa u skladu sa zakonom podrazumijeva da se na svaku nepravilnost reaguje bez izuzetka i bez odlaganja. Drugim riječima, državni novac neće sačuvati informacija da se neki problem pojavio prije godinu ili smo ga naslijedili. Ubijeđena sam da je za građane važno šta je svako od nas pojedinačno, u svojstvu državnog službenika ili funkcionera, uradio da ukaže ili otkloni nepravilnosti.
U tom smislu, nijesam naišla na konkretne aktivnosti prethodnih zaštitnika u pravcu ukazivanja na propuste, dok su kvartalni izvještaji po pravilu bili prilično šturi sa gotovo pa isključivo pukim nabrajanjem broja i vrste postupaka. Kako je u tim izvještajima izostajala ozbiljnija analitika, to ni ja nijesam u prilici da detaljno lociram pojavljivanje neke nepravilnosti u prošlosti.
Međutim, kako su nadležnosti zaštitnika regulisane članovima 53 i 56 Zakona o državnoj imovini, dok je treća diktirana zaključcima Vlade, to ne znači da zaštitnik ne treba preduzeti određene aktivnosti i ukazati na manjkavosti u radu organa na koje nailazi tokom njihovog zastupanja. To je jedino potpuno i pošteno tumačenje naše nadležnosti u duhu zakona.
Koji su trenutno najveći sporovi i kolika je njihova vrijednost?
ĆIROVIĆ: Država je 2016. godine pokrenula tužbu radi raskida ugovora za kupovinu kompleksa Meljine u Herceg Novom kojom potražuje i povraćaj imovine koja je bila predmet ugovora, kao i tužbu protiv Opštine Budva, radi isplate 29,3 miliona eura, po osnovu aktivirane državne garancije. Tužene su i Mellie Investments corp i AD N. Prvoborac Herceg Novi, radi utvrđenja ništavosti ugovora, a vrijednost spora je tri miliona eura.
Od tužbi protiv države, koje nam svakodnevno pristižu, izdvajam tužbene zahtjeve Atlas Capa od 50 miliona eura, Duška Kneževića od 30 miliona, Vektre Jakić i Aerodroma od po šest miliona, Montenegro erlajnza u stečaju od 100 miliona i Louisa Maquirea iz Irske od 20,6 miliona eura.
Brojne su tužbe i protiv uprava za šume i javne radove. Kompanija Level Ing iz Pljevalja, čiji direktor je Duško Šarić, traži pet miliona eura naknade štete i izmakle dobiti, a značajne vrijednosti su i sporovi zbog koncesija za mini hidroelektrane.
U kojoj je fazi donošenje odluke ko će platiti dug Instituta Igalo Jugobanci u stečaju?
ĆIROVIĆ: Zaštitnik je u ovom sporu onemogućen da postupa kao stranka, koje pravo mu daju relevantni zakoni. Prigovor zaštitnika je ignorisan što je razlog za ponavljanje postupka, za šta smo i podnijeli zahtjev predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću, čiju odluku očekujemo uskoro. Ukoliko bi taj zahtjev bio usvojen, potraživanje Jugobanke ne bi bilo naplaćeno do ponovnog odlučivanja. U toku su pregovori Instituta, uz podršku Vlade, sa ovlašćenim licima Jugobanke u stečaju, ali to je sve što za sada možemo podijeliti sa javnošću.