Na krilima anticrnogorske kampanje koju vodi Mitropolija crnogorsko-primorska SPC pripadnici “ugrožene većinske pravoslavne Crne Gore” (kako sebe nazivaju učesnici litija i molebana) izgleda kao podvig za ponos, doživljavaju svaki oblik skrnavljenja crnogorske zastave. O tome najbolje govori i činjenica da trend paljenja i cijepanja državne zastave očigledno ne jenjava.
Najnoviji slučaj desio se u Budvi u noći između subote i nedelje kada je na Slovenskoj plaži zapaljena državna zastava. Taj akt mržnje i nije iznenađenje, pogotovo ne nakon što smo na društvenim mrežama nedavno bili svjedoci djece koja zaluđena propagandom, u dvorištu osnovne škole revnosno cijepaju zastavu.
Uspjela kampanja MCP?
Kada tome dodamo još desetine slučajeva skrnavljenja crnogorske zastave, za koje smo čuli ali jednostavno nijesu snimljeni ili fotografisani, možemo da kažemo da je kampanja koju vodi Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) SPC, potpomognuta pojedinim domaćim političkim partijama i centrima iz Beograda, urodila plodom.
Šta, uostalom, očekivati od “većinske litijaške Crne Gore” koji se od strane svojih vjersko-političkih poglavara indoktriniraju da crnogorsku zastavu doživljavaju kao simbol “montenegrina”, “milogoraca”, ”ustaške i soroševske Crne Gore”?! Suvišno je i reći da ne čudi izostanak bilo kakve reakcije od strane čelnika MCP, koji ovakve izlive primitivizma relativizuju već poznatom rečenicom – “ovo je djelo ANB-a i DPS-a, koji žele podjele u Crnoj Gori”.
U dosta slučajeva ovakve akcije se čak javno podržavaju od strane litijaške “većinske Crne Gore”, iste one koja agresivno i vandalsko uništavanje javnih površina, pa čak i arheoloških lokaliteta oslikavanjem trobojki pravda kao “legitimno pravo izražavanja i odbrane tradicije”.
Trend krenuo iz Beograda
Omalovažavanje države Crne Gore kroz uništavanje njene zastave pokrenuto je, naravno, iz Beograda, dan nakon što je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 27. decembra. Tada su na protestu u organizaciji studenata Pravnog fakulteta demonstranti pokušali da zapale zastavu Crne Gore što im nije pošlo za rukom.
Ono što su tada samo pokušali “studenti”, realizovali su navijači Crvene zvezde nekoliko dana kasnije kada su 2. januara ispred crnogorske ambasade u Beogradu, pola sata neomatano gađali vatrometom crnogorsku zastavu dok je nijesu probušili i zapalili na nekoliko mijesta.
S obzirom da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije ni pokušao da osudi paljenje zastave, a čak se i hvalio kako je policija zaštitila ambasadu, prirodno je što su “pripadnici većinske Crne Gore”, pod političkim vođstvom MCP nastavili ovakav trend ponašanja.
Osjetljivi na skrnavljenje trobojke
Međutim, kada je u pitanju odnos istih tih predstavnika “većinske Crne Gore” i njihovih nalogodavaca iz Beograda prema zastavi Srbije stvari su sasvim drugačije.
Javnost u Srbiji je u oktobru prošle godine pokrenula nezapamćenu hajku protiv glumca Branislava Trifunovića samo zato što je, igrajući u predstavi „Pad” u okviru Festivala mladih pozorišnih stvaralaca „Metamorfoza” u Leskovcu, iscijepao srpsku zastavu! Danima čak i nedjeljama vođena je kampanja protiv Trifunovića, a pojedine političke stranke su zahtjevale da se protiv njega pokrene i krivični postupak, što na svu sreću, nije učinjeno.
Možda najeksplicitniji primjer “osjetljivosti” državnih organa Srbije na skrnavljenje zastave desio se u februarau 2008. godine kada su državljani Bugarske Atanas Borikov (32) i Dean Stančev (25) osuđeni na po 45 dana zatvora zbog povrede ugleda države Srbije. Oni su ispred Kulturnog centra u Bosilegradu pocijepali zastavu Srbije, a njen jarbol polomili.
Ovom prilikom treba napomenuti da nikako ne osuđujemo način na koji država Srbija brani svoje nacionalne simbole, jer eto i Crna Gora ima Zakon o nacionalnim simbolima, koji nažalost još uvijek treba da zaživi na pravi način.
Ali svakako treba postaviti pitanje zašto isti ti nacionalisitčki politički i vjerski krugovi koji su spremni energično da stanu u odbranu trobojke, prećutkuju, relativizuju, opravdavaju ili čak “ispod žita” podržavaju ovakav stav i ponašanje prema simbolima države Crne Gore?
B.Knežević