Ovih dana učestali su „izlivi“ podrške SPC, odnosno litijama, od strane raznih profesionalnih udruženja, od ljekara do prosvjetnih radnika. To nije sporno, međutim podrška najvećim dijelom dolazi od članova pojedinih partija, od ljudi koji su već, manje ili više, eksponirani kao simpatizeri ili članovi određenih političkih grupacija, saopštio je danas poslanik DPS u Skupštini Crne Gore Radule Novović.
“Čudi zašto to jasno ne stave do znanja, uostalom i zbog toga da bi promovisali partiju kojoj pripadaju ili koju simpatišu. Ne, oni se zaklanjaju za svoju profesiju, kroz koju daju podršku SPC, sa ciljem diskvalifikacije Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Sporno je što se struka koristi za obračun sa drugim i drugačijim. Ne znamo zašto to čine, kad su se partije kojima pripadaju, u više navrata, na vrlo očigledan način, odredile prema ovoj problematici. Jedino objašnjenje jeste da se ovako želi „duplirati“ podrška i to tako što pojedinac daje podršku SPC prvo kao član partije, a onda i kao pripadnik određene profesije. Naravno, sve uz snažnu i sinhronizovanu medijsku podršku i objave na društvenim mrežama, kako bi se stekao utisak o masovnosti”, smatra Novović.
Kako je rekao, nema ništa sporno u smislu poštovanja pravnih normi i demokratskih načela. Sporno je što se struka koristi za obračun sa drugim i drugačijim. Pri tom te struke, kao što je npr. prosvjetna, nikako ne smiju dovoditi u pitanje drugo i drugačije, jer to je osnovno načelo na kojem počivaju i za koje se zalažu.
“A poštovanje prava drugih podrazumijeva da se ti drugi opredjeljuju po svom ličnom osjećanju i za crkvu u koju žele ići, a ne da im se nešto nameće kao jedino ispravno. Pri tome se ne osvrćući čak ni na istorijske istine, odnosno dokumente. Dužnost države jeste da omogući da svi građani ovo pravo mogu ostvarivati ravnopravno. Zato nemojmo osporavati državi i državnim organima pravo da rade svoj posao i da štite interese svih građana, podjednako”, smatra on.
Smatra da izneseni apeli ne spadaju u domen vjere, već politike, s obzirom na to da vjerska prava potpisnika ovih apela, kao ni bilo koga drugog, nikad nijesu ni bila dovedena u pitanje. Zakon o slobodi vjeroispovijesti ne ugrožava ničija vjerska prava, već ih štiti i potvrđuje. Kao što su svi najviši zvaničnici Države Crne Gore iskazali u više navrata, Novović ističe da niko neće izbacivati vjernike i sveštenike iz hramova.
“Naime, kada je u pitanju vlasništvo nad vjerskim objektima, ukoliko vjerska zajednica ima dokaze o pravu svojine nad objektom, niko to neće dovoditi u pitanje. Istorijska imovina Crne Gore, kulturna i vjerska baština, koju su gradili naši preci, biće prepoznata kao kulturno bogatstvo u vlasništvu Države. Razumije se, vrata takvih objekata biće otvorena za sve građane. Podsjećamo: naše vladike tokom vjekova birane su na opštecrnogorskom zboru pred Cetinjskim manastirom, a ne prema instrukcijama iz neke druge države, pa čak ni iz onih koje su u to vrijeme smatrane vrlo bliskim, u svakom smislu”, dodaje u saopšenju.
Aktuelni apeli u službi SPC, nažalost, dodatno podgrijavaju postojeće podjele – već se vrši prebrojavanje ko je potpisnik, a ko „izdajnik“, ko je veći, a ko manji vjernik. Po društvenim mrežama se prozivaju i vrijeđaju oni koji su vjernici, a nijesu potpisali apel.
Dakle, na snazi je klasifikacija na “vjernike, grešnike i otpadnike.”
Dodaje i da možda najbolji komentari na ovu temu dolaze upravo iz Srbije.
“Na primjer, Aleksandar Vučić je 26. aprila 2013. kazao da mitropolit Amfilohije neće voditi državnu politiku i da, ako to želi, treba da se kandiduje na izborima. Kao što je i 8. novembra 2018. izjavio da ga „pogađa loše mešanje Srpske pravoslavne crkve u politiku.“ Još dalje je otišao Ivica Dačić, koji je 10. maja 2013. za Amfilohija kazao: „Ponekad se zaista zapitam čime je to naš dragi Bog zaslužio da ga ovakvi predstavljaju na zemlji“! Malo ko je, na žalost, čuo upozorenje koje je prije mnogo godina dao pokojni mitropolit Jovan, nekad najviši predstavnik Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Za Amfilohija i neke druge episkope kazao je da su „napustili teološki program i upustili se u jeftinu dnevnopolitičku avanturu, kojoj su određeni ton davali Dobrica Ćosić, Antonije Isaković, Matija Bećković…“. Dakle, ovaj istaknuti velikodostojnik Srpske pravoslavne crkve vidio je i priznao da miješanje crkve u politiku ne vodi dobru”, ističe Novović.
Onima koji spadaju među predstavnike najznačajnijih i najčasnijih profesija u društvu, po njegovim riječima, nije mjesto tamo gdje se omalovažava Država Crna Gora, gdje se vijore zastave drugih zemalja, bacaju anateme i vrše pokušaji zastrašivanja građana.