Priča o korona virusu slojevita je, iz kojeg god ugla da je posmatramo. Prirodno, na samom početku epidemije, ljudi su brinuli o fizičkom zdravlju, ali sada svi postajemo svjesni da ovakva situacija, sa kakvom se ranije nijesmo sretali, ostavlja traga i na naše mentalno zdravlje. Posebno je ugrožena adolescentska populacija. O uticaju izolacije, karantina i izmijenjenog načina funkcionisanja škola na srednjoškolce Dnevne novine su razgovarale sa profesoricom psihologije u Ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru Brankom Ćalasan.
“Određene prirodne potrebe su, posebno kod adolescenata, u periodu karantina i izolacije ostale uskraćene. Stoga je potrebno da u centar pažnje dođe briga o njihovom mentalnom zdravlju”, kazala je u razgovor za DN Ćalasan.
“Prirodno, mi imamo potrebu za udruživanjem, koja je naročitno dominantna kod mladih i to se u psihologiji zove gregarni motiv. Potiskivanje te potrebe može da se manifestuje ili pojavi u bilo kom obliku kao vid agresije, ljutnje ili dodatnog povlačenja, i to je jedan od ključnih problema kada sa psihološke tačke gledišta govorimo o samoizolaciji i ovakvom vidu pohađanja nastave. Drugi motiv o kojem treba da govorimo je afilijativni, odnosno, potreba da pripadamo grupi, da se volimo, mijenjamo vrijednosti na dubljem nivou. Zamislite šta se dešava kada je jedna takva potreba, velika i važna, uskraćena mladim ljudima. Tu dolazi do frustracija i sve to imaće posljedice, ostaviće traga na mlade”, smatra Ćalasan.
Prirodno razvojno stanje kod adolescenata jeste osjećaj neuništivosti, koji se sada vidi u odbijanju poštovanja preporuka za zaštitu od korona virusa.
Presudnu ulogu u tome kako mladima približiti na najbolji način situaciju sa epidemijom, napominje, igraju roditelji.
„Taj osjećaj neuništivnosti se sada manifestuje na način da oni neće da nose masku, da imaju otpor prema svemu što im se nameće, a što je izazvala Covid-19 situacija, bilo da su mjere ili zahtjevi roditelja. Često su roditelji toliko uplašeni da su djeca zatvorena i da uopšte ne ostvaruju kontakt sa vršnjacima. Kakve će posljedice biti u velikoj mjeri zavisi od porodice, odnosno od toga kako će porodica ovu situaciju da filtrira, na koji način će je predstaviti djeci i organizovati život. Problem je slojevit, i potrebno je da brinemo o mentalnom zdravlju, stavimo tu temu u središte i napravimo strateške ciljeve koji se tiču mentalnog zdravlja prioritetno djece i mladih”, navodi Ćalasan.
Laički rečeno, u situaciji kada stvari ne funkcionišu tokom na kakav smo navikli, mladima nedostaje „ventil”.
„Sam taj momenat da su mladi izgubili pravo na klasično školovanje i da imaju žive i autentične razgovore utiče na to da se gubi lični pečat. Svi ciljevi mogu da se postignu i onlajn putem, ali izostaje zauvijek lični pečat, koji je kod mladih jako važan. Takođe, jednako važan je i nedostatak autoriteta, koji je u ovom periodu značajan, iako mi imamo naviku da karakterišemo mlade kao otporaše i u vječitom konfliktu s roditeljima”, kazala je Ćalasan.
Upitan je, smatra sagovornica DN, i način na koji je korona ušla u naš život.
„Korona je predstavljena na jedan agresivan način i to je izazvalo otpor kod ljudi, naročito mladih. Nije dobro da mladom čovjeku kažete da ne može da izlazi napolje i da ne smije da ima previše kontakata, usljed pandemije, da se izoluje i da je to to. Adolescenti treba da se uče fleksibilnosti, prihvatanju i odgovornosti”, poručuje psihološkinja.
Na kraju, kaže da u ovom trenutku ne bi poslala poruku srednjoškolcima već roditeljima, i apelovala da novu poziciju mladih prihvate na način da im ne postavljaju dodatna ograničenja.
„To je ono što je problematično. Adolescentu jesu potrebne granice, one treba da postoje u porodici, jer su poruka ljubavi. Ali, s obzirom na sveukupnu situaciju, često čujem da su djetetu nametnuta dodatna ograničenja i to je za njih veliki teret. U ovakvoj situaciji, potrebno je da otvoreno govorimo sa djecom o korona virusu, da im objasnimo kako da zaštite sebe i druge, ali ne sa onog medijskog, marketinškog, prenesenog nivoa. Voljela bih da djeca budu svjesna kakve posljedice ovakav način svakodnevnog funkcionisanja može da ostavi na njih i da se na osnovu toga organizuju. Volim da kažem mladima da ne dozvole sebi da dangube, da ne dozvole da im vještačka inteligencija pojede njihovu inteligenciju i njihovo vrijeme. Oni treba da budu korisnici tehnologije, a ne da je tehnologija korisnik njihovog uma”, zaključila je Ćalasan.
PORODIČNI PROBLEMI POSTAJU NAGLAŠENI
Na samom početku epidemije, Baranima je četiri mjeseca bila dostupna besplatna info linija NVO „Portret”, koju je osnovala sagovornica DN, koja je po struci i porodični i sistemski terapeut.
Zanimljivo je, kaže Ćalasan, da je pozive od mladih dobijala i prije perioda karantina, što je dokaz da su prepoznali ozbiljnost situacije.
„NVO ‘Portret’ se bavi zaštitom mentalnog zdravlja, prioritetno kod mladih. Kao sistemski i porodični terapeut, otvorila sam besplatnu liniju i to je trajalo četiri mjeseca. Zbog sveukupne situacije radila sam onlajn sa ljudima koji su imali potrebu da razgovaraju sa psihologom u vezi sa Covid situacijom. Značajno je što sam imala razgovore sa porodicama sa djecom od 6 do 10 godina koja nijesu mogla da zaspu jer će plaše korone, plaše se da će korona doći u njihovu kuću, oduzeti im roditelje, babu, djeda, da će ostati bez prijatelja. Evidentno da je korona bila okidač za mnoge probleme, pa su me kontaktirali mladi koji ne mogu da se druže, ne mogu da se vide sa momkom ili djevojkom, ili upražnjavaju aktivnosti koje su karakteristične za taj period. Dominantni su bili slučajevi gdje su frustracije izazivale bijes, konflikte na nivou porodice. Problemi koji su postojali ranije, u svakodnevnom funkcionisanju porodica, tokom perioda karantina bivali su naglašeni”, ističe Ćalasan.