Vanredni pravni lijek predstavlja sredstvo koje se upotrebljava protiv pravnosnažnih sudskih odluka u krivičnom, parničnom, prekršajnom i upravnom postupku. Ovo pravno sredstvo omogućava da se pravnosnažne sudske odluke u krivičnom postupku mogu pobiti zahtjevom, od kojih je jedan Zahtjev za vanredno ublažavanje kazne.
Međutim, ova sudska praksa nije toliko upotrebljiva u Crnoj Gori, jer, naravno, neophodno je priložiti adekvatne dokaze koji daju osnov za ublažavanje kazne.
“Okolnosti koje daju osnov za vanredno ublažavanje kazne treba da se sastoje u stvarnim a ne u pravnim činjenicama. Kao osnov za vanredno ublažavanje kazne ne mogu se uzeti one okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda, ali za koje je sud pouzdano znao da će nastupiti kasnije”, navodi se u članu 433 (Vanredno ublažavanje kazne) Zakonika o krivičnom postupku.
A ako se zahtjev usvoji, sud će presudom preinačiti pravosnažnu presudu u dijelu odluke o kazni.
Dakle, vanredni pravni lijek postoji, ali kao praksa rijetko kada ima priliku da se uspješno upotrijebi u Crnoj Gori, jer mahom zahtjevi toga tipa budu odbijeni.
Ipak, uvidom u poslednji Bilten Vrhovnog suda iz 2020. godine, naišli smo na slučaj u kojem je ovaj sud usvojio Zahtjev za vanredno ublažavanje kazne. U pitanju je zahtjev koji je uputila mlada advokatica Mirjana Pajković iz Berana, koja je bila branilac okrivljenom za krivično djelo nasilje u porodici.
U biltenu se navodi da “činjenica da su okrivljenom povjerena djeca stara dvije i jednu godinu, na čuvanje i vaspitanje jeste nova okolnost koja je takve prirode da bi očigledno dovela do blaže osude da je postojala u vrijeme izricanja pravosnažne presude”.
“Činjenica da su okrivljenom povjerena maloljetna djeca stara dvije i jednu godinu na čuvanje i vaspitanje jeste nova okolnost koja je po ocjeni Vrhovnog suda takve prirode da bi očigledno dovela do blaže osude da je postojala u vrijeme izricanja pravosnažne presude Osnovnog suda u Beranama od 16.08.2019. godine. Po ocjeni Vrhovnog suda ova nova okolnost je takve prirode da predstavlja naročito olakšavajuću okolnost koja ima primat u odnosu na otežavajuću okolnost raniju osuđivanost okrivljenog, koja je utvrđena i cijenjena od strane prvostepenog suda prilikom odmjeravanja kazne”, navodi se, između ostalog, u obrazloženju Biltena.
U razgovoru za portal Aktuelno, advokatica Mirjana Pajković, koja je podnijela ovaj zahtjev i koji je usvojen od strane Vrhovnog suda, kratko nam je kazala da joj je ovo usvajanje jako značajno, jer ovakvi slučajevi mogu služiti za primjer prilikom donošenja budućih odluka.
“Oni koji prate stručnu literaturu znaju značaj ovakvih objavljivanja jer upravo ovakvi primjeri zavređuju izdvajanje, ono što čini sudsku praksu bogatijom. Takođe, ovakvi slučajevi su primjeri koji se mogu koristiti prilikom donošenja odluka u narednom periodu i svojevrstan su primjer pravilnog primjenjivanja zakonskih propisa, kako od strane koja je podnijela zahtjev tako i od strane koja je o tome odlučila”, rekla je Pajković.
Ona objašnjava da je vanredno ublažavanje kazne, vanredni pravni lijek koji ne odlaže izvršenje kazne, ali i da u većini slučajeva zahtjevi bivaju odbijeni iz razloga jer su neopravdani.
“Odnosno dokazi koji su dostavljeni sudu nijesu od uticaja za donošenje odluke o odmjeravanju blaže kazne. Međutim, navođenje činjenica koje zaista jesu nove okolnosti koje utiču na smanjenje utvrđene kazne jeste razlog za usvajanje ovog zahtjeva, ali i ohrabrenje okrivljenima i njihovim braniocima za podnošenje ovog vanrednog pravnog lijeka”, ističe Pajković.