Za aktuelno.me
Piše: Stevo Vučinić
Onomad, na Cetinju, umjesto apostolskoga nasljednika ustoličeno je zlo na zločinački način, kršteno krvlju prosutoj po Cetinju. To su bile orgije pod komandom đavolovih šegrta, krilima crnogorskih vojno-policijskih vazduhoplova spuštenih pred cetinjski manastir. Ujedno, i delegirana ruka crnogorske administracije koja je oklopnim vozilima, suzavcem, pendrecima i gumenim mecima napala sopstvenu državu.
Tako su podgorički nalogodavci, koji su se stavili u funkciju beogradske oligarhije, ispisali još jednu sramnu stranicu crnogorske istorije, upisujući se među veleizdajnike i zločince koji su digli ruke protiv sopstvenoga naroda i države.
U Manastiru su ustoličili, ne samo Joanikija II, nego cijeli niz kliničkih slučajeva, svetosavaca oboljelih od psihopatsko-mesijanskoga poremećaja ličnosti, koji će mu biti u funkciji. Bolje reći, ustoličili su svetosavske fanatike, sklone ekstremnim zločinačkim poduhvatima, kompromitovane ratovima iz prošloga milenijuma i šovinističkim stavovima o okolnim narodima, koji su srušili moralni kodeks po kojemu se vladaju civlizovani narodi.
Izdaja kao moralni princip
To su ljudi koji su proglasili izdaju domovine za vrhovni moralni princip, koji još i treba da služi za ugled. Iz Beograda nam se zbog toga smiju u lice. Na jednoj beogradskoj televiziji nedavno sam gledao i slušao novinara koji je svom sagovorniku, visokom obavještajnom oficiru BIA-e, kazao da ga optužuju da je šef špijuna u Crnoj Gori. On ga je ispravio i kazao da on nije špijun nego obavještajac, jer radi u korist svoje domovine, a špijunira protiv. Tako je svu ondašnju opoziciju a današnju vlast i učesnike litija direktno optužio i nazvao špijunima, odnosno obavještajcima.
A oni su još na toljagu istakli izdajničku zastavu kojom se iz svega glasa diče. Pitamo se kako i s kim da vratimo zemlju među civilizovane države koje se vladaju po moralnim zakonima, i izdaju sopstvene države i naroda drže najtežim oblikom najtežih krivičnih djela i sankcionišu najtežim kaznama? Kako da spriječimo, da se svako malo, takvi penju ljestvicama vlasti u sami vrh i obnašaju najveće državne funkcije? To je ozbiljan problem u zemlji u kojoj su njeni najbolji sinovi ponižavani i dalje ih ponižavaju.
Svojevremeno, Akademija nauka, skoro jednoglasno, zaključila je da najveći crnogorski filozof dvadesetoga vijeka, Slobodan Tomović, ne zaslužuje članstvo u njenim redovima; u toj zemlji naš najveći pjesnik, Radovan Zogović nije zaslužio Njegoševu nagradu a Vojislav Nikčević, Dragoje Živković i Danilo Radojević korifeji crnogorskoga nacionalnoga preporoda, nijesu bili dostojni trinestojulske nagrade. Sva petina su sahranjena na način koji nije bio dostojan njihovoga značaja i uloge u crnogorskome društvu, jer su vrhovne državne adrese zaključile da nijesu dostojni državne sahrane.
Takav odnos prema najboljim sinovima ove zemlje razvidan je iz politike dodjele ordena i priznanja zaslužnim građanima. Po prvi put nakon petnaest godina od referenduma, vlast se usudila da dodijeli četiri ordena. Zlobna i zavidna umislila je da niko ni za što, sem ona, nije zaslužan da zasluži bilo kakvo priznaje sem prezira, a upravo je obratno. Zbog takve politike državnih vlasti prema najboljim sinovima ove zemlje, danas je Crna Gora pred slomom i prijeti joj haos.
Aneksija Crne Gore
Vlada jeste pobijedila na izborima ali nas nije ubijedila u dobre namjere, pa smo u strahu od onoga što naslućujemo, ali ne vidimo – aneksije Crne Gore. Ali vidimo da Srbija posredstvom crnogorske vlade već projektuje svoju moć na nas. Vidimo i Pećku patrijaršiju koja pokušava da podvlasti cijele narode i dvije crkve – Crnogorsku i Makedonsku. To ne krije od javnosti njihov politički šef i narcisoidni predśednik Srbije, Aleksandar Vučić – naprotiv. Tako da je sudbina naše države povezana s geostrateškim planovima velikih sila koje na nama demonstriraju imperijalnu nadmoć.
Zato je dobro da se podśetimo zapisa u kamenu na dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac: “Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga ovoga svijeta”.
Da se sloboda ne prodaje uvjerili su dobrovoljci koji su devedeseth godina prošloga vijeka po dubrovačkome području ubijali, pljačkali i sramotili zemlju i oružje i onovremena crnogorska Vlada koja ih je kuražila u tome. Vratili su se osramoćeni i poraženi, i oni i država i svi Crnogorci koji su imali prst obraza. Tragom ove duboke i vječne istine, koju su dubrovački gospari uklesali u kamenu, da bdi i podśeća dubrovački puk da slobodu mora branit uvijek i po svaku cijenu, zaključujem da se i mi prema njoj trebamo ravnat.
Pitanje je međutim kako i s kim? Odgovor je s najboljim sinovima ove zemlje! Neće bit mudro da se prema njima postupa po primjerima pet prethodno opisanih slučajeva – ekstremnim prezirom i neprijateljskim odnosom. Više puta sam pisao i govorio da niko ne umišlja da će se Crnogorci boriti za bilo kakvu Crnu Goru i za bilo čije interese. Borit ćemo se samo za našu Crnu Goru i u našem interesu. To je u najboljem i najvećem interesu baš onih koji imaju najviše. Neće za njih biti dobro ako to ne razumiju. Upozoravam, da ne povlače đavola za rep, da se na njih ne izlije sva silina opravdanoga bijesa zatvorenoga u “boci” koji bi ih politički sahranio.
Snaga ljubavi prema domovini
Protesti povodom ustoličenja kvinslinga, mitropolita Joanikija II na Cetinju, pokazali su snagu i moć samoorganizovnih Crnogoraca koje nosi srce i ljubav prema domovini. Tamo su bili oni koji su uvijek, od devedesetih godina prošloga vijeka, stojali na braniku domovine i njihovi potomci. Sami su se organizovali i samoorganizovano protestovali. Par desetina političara koji su se tu našli po prvi put, i to provodeći vrijeme po kafanama, nijesu bili ni od kakve koristi. Zbog njih niko nije došao na Cetinje da brani dostojanstvo zemlje. Znate, uzdignuta ruka s ispruženim kažiprstom i palcem koji tvore oblik latiničnoga slova L ne priliči svakome.
Stavljajući ih u fokus interesovanja mediji su stvorili iskrivljenu sliku o njihovoj ulozi i značaju, koji je bio manje više beznačajan. Treba razviđet i razloge zbog kojih je u noći prije protesta grad vrvio od hiljada građana ornih da se nađu na barikadama da bi se narednoga dana taj broj sveo tek možda na jednu četvrtinu. Zašto? U odbranu zemlje moraju ustati svi u kojima kuca slobodarsko srce, počevši od građanina najnižena socijalnoga statusa pa do akademika. Ali se to ne može raditi bez etničkih Crnogoraca niti bez njih Crna Gora ima smisla i može egzistirati.
Mora se konstituisati široki crnogorski blok koji bi okupio crnogorske političke partije, NVO-e i pojedince, poduprt nacionalnim institucijama (CPC, Matica, DANU, fondacija “Sveti Petar Cetinjski” i PEN). Tako ujedinjeni, njihovo usnopljeno djelovanje u odbrani nacionalnih i državnih interesa bilo bi svrsishodno i donjelo bi plodove. Nikada više ne smijemo dozvoliti političkim lešinarima da grade karijere na crnogorskome znoju i protivno interesima zemlje i naroda, realizujući isključivo privatne interese. S takvom politikom je završeno za sva vremena. Što prije to shvate nadležne adrese to bolje za njih i za sve nas.
Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta