Sve više mladih posjećuje sportske kladionice. Zabrinjavajuće je da su u pitanju maloljetne osobe oba pola, i to pretežno i učenici koji izostaju sa nastave da bi vrijeme proveli kladeći se, kaže doktor fizičke kulture i profesor u Srednjoj stručnoj školi Vidran Kljajević.
U Bijelom Polju ima blizu dvadeset kladionica. A Kljajević konstatuje kako je mladima, nažalost, na raspolaganju još mogućnosti da slobodno vrijeme potroše nekvalitetno.
“U posljednje vrijeme zanimaju se za tombolu, koja je uvedena ne samo u kladionicama već i u ugostiteljskim objektima. Takođe, aktuelno je i onlajn klađenje”, kazao je Kljajević.
Sve brojnije prisustvo mladih u kladionicama, po njegovim riječima, je realni odraz stanja u kojem se društvo trenutno nalazi-u uslovima loše materijalne situacije mladi smišljaju kako da dođu do novca i riješe neke svoje probleme, ostvare motive. Igre na sreću vide kao rješenje i prečicu da stignu do cilja.
Sagovornik Pobjede objašnjava da je klađenje oblik zavisnosti. Zapravo, svaka igra za novac je kocka, bilo daje riječ o tomboli, kladionici ili onlajn klađenju, i svaka može prerasti u zavisnost.
“Kao i kockanje, klađenje je vezano sa adrenalinskim prošecima u organizmu koji ga čine zavisnim kao kartanje, igranje barbuta ili nekih drugih kartaških igara u kojima se obrće novac. To doprinosi da mladi postepeno ulaze u porok te je veliki procenat onih koji se danas bave kockanjem”, objašnjava Kljajević.
Stoga, kako je naveo, rješenju tog problema treba da se posveti cijelo društvo.
Prvo roditelji koji nerijetko šalju djecu da umjesto njih uplate tiket, preko vlasnika kladionica koji tolerišu prisustvo maloljetnika u svojim objektima.
“Nadležni trebali što češće da upozoravaju vlasnike na poštovanje zakonskih normativa da zakon strogo zabranjuje maloljetnim osobama posjetu sportskim kladionicama i učešće u igrama na sreću. Takođe, psiholozi, pedagozi i drugi stručnjaci treba da rade na tome kako bi mlade vratili pravim vrijednostima. To jeste naporan put, jer mladi danas imaju sasvim drugačija interesovanja, nadmeću se u tome ko ima više tetovaža, ko bolje pogađa na kladionici, što nije dobro za građenje budućnosti”, ukazuje Kljajević.
Navodi da su u nekim državama u okruženju prepoznali taj problem i sistem je reagovao.
“U Srbiji su, na primjer, počeli da otvaraju centre za odvikavanje od kompjutera i centre za odvikavanje od kladionica. Inače, prije nekoliko godina na VMA u Beogradu konstatovana je dijagnoza kod jednog tinejdžera, nazvana „kompjuterska epilepsija” i naziv jasno govori što je uzročnik te bolesti”, zaključuje Kljajević.
Mišljenje Kljajevića dijeli psiholog Jasmin Čoković.
On kaže da sve više mladih između 16 i 25 godina posjećuje sportske kladionice.
Kockare opisuje kao dinamične, strastvene osobe sa snažnom željom za ispoljavanje „viška adrenalina”.
“Oni pri tome osjećaju neodoljivu želju i strast za neizvjesnošću i uzbuđenjem koje kockanje donosi, a što prevazilazi sve poznate prirodne porive i nagone, podrazumijevajući seksualni i roditeljski. Kod kockara često, zato što ne mogu da se odupru kockanju, dolazi do ozbiljnih problema kao što je propadanje porodice. Statistički su, kod njih znatno češći razvodi, izloženi su šlogu i preranoj smrti od infarkta. Posljedice kockanja su pronevjera i zatvor, a nijesu rijetka ubistva i samoubistva”, navodi Čoković posljedice kockanja.