Kako smanjiti siromaštvo djece u Crnoj Gori? – glavno je pitanje koje su mladi reporteri UNICEF-a postavili Ombudsmanu i predstavnicima akademske zajednice i civilnog sektora kako bi podstakli pružanje veće podrške djeci pogođenoj siromaštvom, saopšteno je iz UNICEF-a Crne Gore.
Pored kvalitetnog obrazovanja za svako dijete, kao neophodnog uslova za prekidanje međugeneracijskog ciklusa siromaštva, sagovornici UNICEF-a su, kao ključne intervencije izdvojili zapošljavanje roditelja i pružanje veće podrške roditeljima za brigu o djeci.
„Kada je u pitanju borba protiv siromaštva djece, ja vidim tu dva moguća pravca djelovanja. Prvi pravac je da se osnaže roditelji djece koja su u riziku od siromaštva, da se uključe aktivno na tržište rada i da im se obezbijede što bolje plaćeni poslovi, a drugi vid borbe koji vidim protiv dječjeg siromaštva jeste da se ovoj djeci daju određene prestacije u vidu finansijskih naknada ili stipendija“, kazao je Mehmed Đečević sa FPN-a.
Sa ovim viđenjem situacije, usaglasio se i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković.
„Rekao bih da taj proces treba da se vodi na dva nivoa. Jedan je neposredno za djecu i tu nalazim da treba obezbijediti dostupnost obrazovanja pod jednakim uslovima. Drugi nivo rekao bih da se tiče same porodice u kojoj dijete prebiva, a to znači da se mora i u socijalnom i u ekonomskom smislu osnažiti porodica tako što će se pospiješiti proces zapošljavanja, odnosno spriječiti dalje nezapošljavanje“, istakao je Bjeković.
Za predsjednika Nacionalne asocijacije, roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore ‒ NARDOS, Sava Kneževića, jedan od ključnih problema je zapošljavanje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju.
Knežević je ukazao na neophodnu pomoć, koja je potrebna roditeljima sa djecom ometenom u razvoju.
“Zbog 24-časovne njege koju roditelji pružaju ovoj djeci, izuzetno im je teško da nađu adekvatan posao da bi mogli istovremeno da rade, brinu o djeci i povećaju prihode porodice. Stoga je socijalna pomoć ovim porodicama izuzetno bitna, kao i servisi podrške roditeljima da adekvatno brinu o djeci sa smetnjama u razvoju”, poručuje Knežević.
On je istakao, da je uključivanje državnih institucija krucijalno pri realizaciji projekata socijalnih usluga, koje bi umnogome pomogle porodicama koje se suočavaju sa ovim problemom.
„Ta socijalna primanja mogla bi da budu još bolja i mnogo veća jer su veliki troškovi, pogotovo kad se njeguje dijete sa smetnjama u razvoju. Takođe, neophodno je dalje razvijanje socijalnih usluga, poput dnevnih centara, koji su razvijeni u Crnoj Gori, i mnogobrojnih usluga koje pruža nevladin sektor kad su u pitanju djeca i mladi sa smetnjama u razvoju. Potrebno je da se na još kvalitetniji način uključe državne institucije“, dodao je Knežević.
Svako treće dijete u Crnoj Gori u riziku je od siromaštva, a očekuje se da će se ovaj broj povećati usljed krize izazvane covidom-19. Iako je ova kriza značajno uticala na svu djecu, najviše su pogođena upravo ona djeca koja su i prije nje rasla u siromaštvu, što znači da im treba dati prioritet kada su u pitanju mjere podrške, zaključuju iz UNICEF-a.