Udruženje mladih sa hendikepom, povodom Svjetskog dana socijalne pravde, koji se u svijetu obilježava 20. februara, poziva vlast i cijelo društvo da proklamaciju iz Ustava Crne Gore istinski započnu sprovoditi u praksi.
“Socijalna pravda je preambulom Ustava Crne Gore proglašena za jedan od principa javnog poretka. Ovo obavezuje nosioce vlasti i cjelokupno društvo da u definisanju i sprovođenju politika i aktivnosti budu vođeni principom socijalne pravde, a u praksi posvećeni rješavanju pitanja siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti, te postizanju jednakih šansi. Socijalna pravda, dakle, podrazumijeva pravičnost u najširem smislu.
Međutim, kada je riječ o socijalnoj isključenosti osoba s invaliditetom ona je i dalje izuzetno visoka, dok je ekonomska nejednakost prisutna sa zabrinjavajućim trendom povećanja. Istraživanje koje su sproveli aktivisti UMHCG u novembru i decembru prošle godine pokazalo je da čak 20,9 % OSI živi u većinskom ili apsolutnom siromaštvu”, navode u saopštenju.
Poručuju kako su osobe s invaliditetom jedna od grupacija čiji društveni status predstavlja negaciju socijalne pravde.
“Državne vlasti u Crnoj Gori ne prikupljaju potpunu statistiku o građanima s invaliditetom tokom popisa, niti vrše druge redovne procese prikupljanja podataka za potrebe adekvatne primjene Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Stoga ne postoje pouzdane informacije o broju osoba u Crnoj Gori koje imaju invaliditet, niti postoji baza podataka koja bi sakupljala ove informacije. Kao posledica toga, nemoguće je izvršiti potpunu procjenu prepreka za OSI, njihovih potreba, uticaja i praćenja politika i mjera, što je i razlog postojanja takvih podataka. Samim tim, informacije i o tome kako je epidemija COVID-19 uticala na OSI su ograničene, iako je jasno da se desio nesrazmjeran uticaj, a mjere oporavka koje donosi Vlada su neadekvatne i nedovoljne i njima je izostavljen najveći broj osoba s invaliditetom koje nijesu obuhvaćene postojećim pravima na materijalna davanja.
Kada govorimo o osobama s invaliditetom u Crnoj Gori, dosadašnja praksa govori da se u institucijama sistema, ali i u ukupnoj javnosti koncept socijalne pravde razumije kao, prije svega, novčane naknade ovoj društvenoj grupaciji kako bi se pokrile najminimalnije životne potrebe, a zatim kao pružanje povlastica u različitim oblastima u kojima one ne uživaju jednake šanse”, poručuju iz ovog udruženja.
Navode da bez socijalne pravde nema ni jednakog uživanja osnovnog prava i sloboda.
“U demokratskim državama socijalna pravda za osobe s invaliditetom podrazumijeva upravo mjere za izjednačavanje startnih pozicija kreirane upravo zbog istorijske neravnopravnosti. Do toga se dolazi pristupačnim javnim uslugama, pružanjem servisa podrške, stvaranjem uslova za jednake šanse u različitim oblastima, uz dodatne olakšice u onim oblastima gdje jednake šanse ne postoje. Ove zemlje su upravo postizanjem socijalne pravde postale i ekonomski jake države. Međutim, Crna Gora u oblastima u kojima je pružila povlastice (kao na primjer, na putovanje lica s invaliditetom, kod uvoza vozila povlastice na carinu i porez, olakšice za zapošljavanje, za plaćanje električe energije, oslobođanje od plaćanja naknade za školovanje..), ili ima zabrinjavajuće diskriminatorne procedure u pristupu tim pravima, ili ne preduzima druge mjere i aktivnosti kako bi se omogućile jednake šanse i zaživjela socijalna pravda i u krajnjem bio omogućen samostalan i dostojanstven život.”
U tom smislu, samostalni život i uključenost u zajednicu se osobama s invaliditetom ne uskraćuje samo zbog smještanja u ustanovama (iako i ovaj trend zabrinjavajuće raste), nego i drugih vidova institucionalizacije, izostavljanja, odnosno izopštavanja, zanemarivanja, zapostavljanja, i izdvojenosti iz zajednice, pa i skrivanja u sopstvenom domu, odnosno nepružanja i neobezbjeđivanja izbora i mogućnosti za život u zajednici.
Pozivaju zato vlast da, kako kažu, umjesto politike milosrđa koja ne suzbija ni siromaštvo niti socijalnu isključenost, niti umanjuje diskriminaciju i neravnopravnost osoba s invaliditetom, šta više – produbljuje je, počnu s kreiranjem i sprovođenjem politika koje će biti u duhu socijalne pravde, principa javnog poretka Crne Gore i pružiti osobama s invaliditetom neophodne uslove za istinsku društvenu uključenost (socijalnu inkluziju), društvenu aktivnost, pristup pravdi i doprinos ovoj državi u ekonomskom razvoju.