Danas se navršava 80 godina od pogibije bokeških partizana, narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića, kao i prvoboraca Stjepa Šarenca i Daša Pavičića. U organizaciji SUBNORA Crne Gore i UBNORA Herceg Novog, Kotora i Tivta obilježena je ova značajna godišnjica kod spomenika Bezmetković na Savini u Herceg Novom a na kojoj je govorio Dragan Mitov Đurović.
“Ovo impozantno zdanje pored nas svjedok je vremena i borbe za istinske i prave vrijednosti, ali i podsjetnik i opomena da nikada ne zaboravimo da je sloboda najskuplja, jer je upravo ona plaćena životima i naših heroja zbog kojih smo se danas okupili.
Ovaj spomenik je tu, i prkosi zubu vremena, baš kao što su naši rodoljubi prkosili okupatorima i domaćim izdajnicima. Časni partizanski borci, u nedostatku oružja i municije, bijahu naoružani hrabrošću i odlučnošću da sačuvaju ovu teritoriju i ideju antifašizma, kako bi budućim generacijama obezbijedili mir i sigurnu budućnost”, saopšteno je iz novskog UBNOR-a.
Baš to i, kako kažu, simbolizuje ovaj spomenik, neobičnog imena “Bezmetković”, koji prikazuje oskudno odjevenog partizana koji bez metaka, srcem i kundakom juriša na neprijatelja.
“Dvadesetog hladnog januarskog dana 1943. godine nedaleko odavde, u zaseoku Tušupi na Podima, održan je sastanak mjesnog Komiteta KPJ za Herceg Novi.
Na inicijativu Nikole Đurkovića su se sastali politički i vojni dio KPJ za Herceg Novi i pripadnici Orjenskog partizanskog odreda, kako bi se dogovorili o preduzimanju budućih vojno-političkih aktivnosti za ovu oblast.
Po završetku sastanka, u toku noći, članovi vojne komande su otišli u svoju jedinicu, na obližnji Sušćepan, a četvorica organizatora ustanka su ostala da prenoće u skrovitoj štali kako bi pred zoru pošli prema Risnu.
Nepoznate goste je primijetila jedna mlađa sugrađanka i bez razmišljanja o posljedicama prokazala to lokalnom popu.
A pop ko pop, kako sada tako i tada, miliji mu tuđin od svojega, pa prošpija to četničkom starješini.
Tokom noći se okupiše sluge okupatora, te sa okupacionim italijanskim fašistima, prije zore, opkoliše četvoricu rodoljuba”, ističe se u saopštenju UBNOR-a.
U akciji je, kako dodaju, učestvovalo stotinak italijanskih fašista, sa pedesetak svojih sluga iz grahovsko dragaljskog četničkog bataljina kao i 150 nacionalista antikomunističkog bataljona “Orjen”. “Saradnika okupatora koji se ni po čemu nijesu razlikovali od četnika, ali su sebe ipak prikrivali pod drugim imenom, što mnogo podsjeća na neke današnje političke grupacije”, kaže se u saopštenju UBNOR-a.
U neravnopravnoj borbi od stotinu na jednoga, poslije više pokušaja proboja iz obruča, potrošene municije i paljenja političke dokumentacije, na Podima su za slobodu budućih generacija živote dali narodni heroji:
Nikola Đurković, rođeni Rišljanin, koji je studirao pravo u Parizu, predratni predsjednik opštine Risan, revolucionar i organizator ustanka u svojoj 34 godini zivota.
Savo Ilić, rođen na Ledenicama iznad Kotora, dvadesetdevetogodišnji revolucionar, diverzant i vođa ustanka.
Kao i prvoborci i organizatori ustanka dvadesetčetvorogodišnjaci:
Dašo Pavičić, rođen u Skadru, student filozofskog fakulteta u Beogradu i
Stijepo Šarenac, rođen u Mostaru, student medicine i sekretar mjesnog komiteta SKOJ-a.
“Nijesu bili dovoljni ovi mladi životi da se zadovolje monstruozni umovi domaćih izdajnika, koji njihova beživotna tijela donesoše na glavni gradski trg, nakon čega im skinuše odjeću i oko njihove krvave garderobe zaigraše kolo.
Ovaj sraman čin u narodu se nazva “krvavo kolo”, a mjesni fotograf ga krišom slika i tako za vječnost sačuva sramotu jedne ideologije.
Zlobi, mučenju i ponižavanju tu nije bio kraj, pa su iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli dvije sestre i brata Nikole Đurkovića da potvrde da su ubili onoga od koga su se najviše plašili. Vraćali su ih više puta, ali ovi hrabri mladi ljudi im nijednim gestom nijesu pokazali da ispred njih leži jedan od najboljih i najškolovanijih ljudi tog vremena u Boki Kotorskoj”, navodi se u saopštenju.
Nakon nekoliko dana u logoru srce Nikoline sestre Ane je prepuklo od bola za bratom.
Pominjanje imena njih četvorice nikako ne umanjuje rodoljublje i hrabrost oko 300 žrtava, u čiju je slavu i podignut ovaj grandiozni spomenik, ukazuju iz UBNOR-a.
Ne možemo govoriti o antifašizmu u Boki, a ne pomenuti divne heroine pet Danica, od kojih ni jedna dvadeset i petu ne napuni, a svoje živote uzidaše u slobodu nama namijenjenu.
“Vrijeme prolazi, ali neke navike ostaju iste. U to vrijeme smo na sceni imali okupatora, saradnike okupatora, domaće izdajnike i vjersku zajednicu.
Možda nam se istorija ponavlja”, navodi se u saopštenju.
“Ponovo je nekima milija tuđa država od svoje.
Ponovo su popovi duboko u politiku zagazili.
Opet se najgore ljudske osobine predstavljaju vrlinama.
Koliko trebaju biti mali i bezumni oni koji odlaze u drugu državu nazivajući je svojom maticom, iako mu u toj, nazovi matici, nikada ni jedan predak nije rođen.
Hvale se onim od čega bi se pametni zastiđeli.
Mašu tuđim zastavama.
Navijaju za druge reprezentacije.
Svoju istoriju i kulturu drugima pripisuju.
Svoju narodnu nošnju tuđom nazivaju i nacionalni instrument drugom predaju.
Sve čine da ništa dobro za svoju državu ne učine, podrivaju institucije i ruše Ustav.
Svoju drzavu bi rado na doboš dali.
Potpisuju milione kvadrata zemlje na najboljim lokacijama i stotine vjerskih objekata drugoj drzavi. Gaze hiljadugodišnju istoriju crnogorskog građanskog društva, s ciljem da ponize i potru sve vrijednosti za koje smo se vjekovima borili.
Očešaše se od ovaj krš i vizantijci i španjolci i Napoleoni i osmanlije i panceri i fašisti, svi bijahu dočekani kako im dolikuje i odoše, a ovaj stameni krš ostade samo očešan, ponekad malo i zaljuljan, ali nikada osvojen i porušen, nikada porobljen.
Ipak, sve je ovo prošlost i sve će ovo proći, samo je Crna Gora vječna!
Zato, slava svim stradalnicima Drugog svjetskog rata i neka je vječna antifašistička Crna Gora”, zaključuje se u saopštenju.