Piše: Vladimir Jovanović
Za Predśednika i državu Crnu Goru i Crnogorski narod i Crnogorsku vojsku, Gospodu se pomolimo! – čulo se prekjuče, 2. maja, tokom Vaskršnjega jutrenja i Svete arhijerejske liturgije u crkvi Vaseljenske patrijaršije u Kanadi.
Sveta služba za Vaskrs, najradosni hrišćanski praznik, pored grčkoga i engleskoga, bila je i na CRNOGORSKOME JEZIKU – a u Vaseljenskoj patrijaršiji to je, koliko je poznato, uopšte prvi put u novija vremena.
Prema pravoslavnome Trebniku, tokom suguba jektenije (εκτενής δέησις), bliskoj prozbenoj jekteniji, Crkva se moli i za Cara ili Kralja, nakad u Crnoj Gori za Knjaza – u novija vremena, shodno promjeni oblika vladavine u državama, moli se i za šefa neke države, a završava vozglasom (έκφώνησις) u kojem se priziva Božija milost.
U pomenutoj liturgiji je sasluživao protojerej-stavrofor dr Milan Radulović, Crnogorac, rođen u Baru. Otac Milan je diplomirao bogosloviju u srpsko-pravoslavnoj školi „Sveti Sava” kod Čikaga.
U jednome periodu 2000-ih, o. Milan je bio sveštenik Mitropolije crnogorsko-primorske SPC, te predavač na njezinoj bogosloviji na Cetinju, nakon čega je, od mitropolita Amfilohija Radovića, dobio kanonski otpust. Još početkom prošle godine, dok je Amfilohije bio živ, tokom boravka u Crnoj Gori je o. Milan sasluživao s ovdašnjom jerarhijom SPC.
Liturgiju i na crnogorskome jeziku u kojoj je sasluživao o. Milan, blagoslovio je Njegovo Blaženstvo arhiepiskop i mitropolit Sotirios Atanasoulas, nadležni eparhijski arhijerej Majke-Crkve Vaseljenske patrijaršije – Grčke pravoslavne arhiepiskopije Kanade.
Njegovo Blaženstvo Sotirios je ujedno i Egzarh vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja za cijelu Kanadu, te u ime Njegove Svesvetosti u toj zemlji nadgleda eklisiološki, kanonski i duhovni život pravoslavnih eparhija i parohija pod omoforom Vaseljenske patrijaršije.
Odlukom Svetoga Sinoda Vaseljenske patrijaršije, mitropolit Sotirios je u junu 2019. uzdignut u stepen Arhiepiskopa.
Sada je, uoči liturgije i na crnogorskome jeziku, protojerej-stavrofor Milan Radulović u video poruci kazao:
„I mi Crnogorci zaslužujemo da imamo službu na svome jeziku, i da budemo integrisani s čitavim pravoslavljem”.
„Svaki narod ima i svoj Veliki petak i svoje Vaskrsenje. Naša Crna Gora je dugo čekala na Vaskrsenje”, rekao je.
„Naš Veliki petak, naša smrt je godina 1918, genocid od strane suśedne braće i njihove vojske – śetimo se ubistva porodice Zvicer. Da bi, nekih devet decenija kasnije, doživjeli – Vaskrenje”.
„Vaskrslu Crnu Goru niko ne može zaustaviti, kao što niko nije mogao zaustaviti Vaskrsenje Gospoda našega i Spasitelja Isusa Hrista”, kazao je o. Milan.
„Zato, vjerujmo u Boga, vjerujmo Bogu. Volimo ne samo pravoslavne Crnogorce, kojima pripadamo, nego sve ljude koji žive u Crnoj Gori. Jer Crnogorac ne može da bude šovinista, Crnogorac ne može da mrzi, Crnogorac ne može da ne prihvata nekoga ako je drukčiji. Crnogorac nije samo pravoslavni hrišćanin, Crnogorac je i rimokatolik i musliman, i ateista, i svaki onaj ko voli Crnu Goru i svako koji se tako izjašnjava. Crnogorci su svi koji vole Crnu Goru”.
„Pomolimo se Gospodu Bogu za Crnu Goru, za ovaj veliki praznik”, poručio je o. Milan. „Neka vas Gospod Bog sve blagoslovi u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i kroz sve vjekove vjekova, Hristos voskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi, i onima u grobovima život darova, neka je vječna Crna Gora. Amin!”
Do 1922, tj. do izdavanja tomosa novovormiranoj Avtokefalnoj Ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. nazvanoj – SPC, Vaseljenska patrijaršija je u kanonskom i liturgijskom jedinstvu s autokefalnom Svetom Crkvom Crne Gore.
Koliko je poznato, posljednja liturgija u kojoj je neki sveštenik autokefalne Crkve sasluživao s jerarhijom Vaseljenske patrijaršije je bila u Njujorku 1. aprila 1923. na Cvijeti – praznik kojim se, nakon Lazareve subote, proslavlja Hristov ulazak u Jerusalim.
Tada je sa arhiepiskopom Aleksandrom Dimogluom iz Vaseljenske patrijaršije u pravoslavnoj sabornoj crkvi Njujorka sasluživao arhimandrit Nikodim Janjušević – „zelenaš”, jedan od sveštenika naše autokefalne Crkve koji je 1921. u sabornoj ruskoj crkvi u Sanremu činodjejstvovao zaupokojenu liturgiju kralju Nikoli I Petroviću-Njegošu.
Objavljeno je 1923. pismo u kojem visokoprepodobni Nikodim zahvaljuje arhiepiskopu Aleksandru:
„Osobito mi je milo, što ste me tako milostivo i ljubazno, onako lijepo primili i istakli, i što je taj prijem istaknut od strane jednoga tako velikoga i uzvišenoga dostojanstvenika Majke Grčko-Istočne Crkve, sa kojom je Crnogorska Pravoslavna Crkva vezana starim i slavnim vezama“.
U sveštenome diptihu Majke-Crkve Vaseljenske patrijaršije iz 1855. naša je pomjesna Crkva upisana kao deveta po rangu u Vaseljeni, pod službenim nazivom: Αυτοκέφαλοσ Μητρόπολισ Μαυροβουνίου (Autokefalna Mitropolija Crnogorska).