Napadači su većinom pacijenti mahom ovisnici o psihoaktivnim supstancama.
U proteklih nekoliko godina u Crnoj Gori napadnuta su 82 zdravstvena radnika, pokazala je Analiza napada na medicinsko osoblje koju je, na inicijativu potpredsjednika Vlade Zorana Pažina, uradio Sindikat doktora medicine Crne Gore (SDMCG).
Analiza je predstavljena na sastanku sredinom juna kojem su, osim Pažina i predsjednice SDMCG dr Milene Popović Samardžić, prisustvovali i ministar zdravlja Kenan Hrapović, direktor KCCG dr Jevto Eraković, predsjednik krivičnog vijeća Vrhovnog suda Radule Kojović, rukovodilac u podgoričkom Višem državnom tužilaštvu Vesna Jovićević i pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević.
“Na sastanku smo u cilju smanjenja nasilja u zdravstvenim ustanovama predložili konkretne mjere za nadležno ministarstvo, zdravstvene ustanove, MUP, Vrhovni sud i Više državno tužilaštvo i na sastanku u septembru očekujemo da čujemo šta se od predloženog može uraditi i šta je već urađeno”, kazala je za Dnevne novine Popović Samardžić.
Ministar zdravlja je, kako je istakla, na Skupštini izjavio da su već poslali direktorima zdravstvenih ustanova uputstvo da svaki čin nasilja lično prijavljuju.
“Na sastanku u septembru ćemo čuti od nadležnih šta je konkretno urađeno i koliko zadatog u najskorije vrijeme može biti ostvareno”, naglasila je Popović Samardžić.
U Analizi napada na zdravstvene radnike, u koju su Dnevne novine imale uvid, tokom 2013. godine evidentirano je 19 napada na ljekare i medicinske radnike, dok je samo u prva tri mjeseca 2014. godine prijavljeno 12 napada.
Iako su prikupljeni podaci iz perioda od 2015. do 2019. godine većina je iz 2017, 2018. i 2019, a podaci su nepotpuni jer je, kako se navodi u Analizi, određeni broj ljekara odbio govoriti o napadima na radnom mjestu iz straha da to ne proizvede ponovne neprijatnosti sa počiniocima.
Najviše napada evidentirano je u domovima zdravlja 31 od čega čak 21 u podgoričkom Domu zdravlja, Kliničkom centru 19, Zavodu za Hitnu medicinsku pomoć 17, opštim bolnicama 13.
“Većina problema posljedica su davanja supstitucione terapije osobama koje su na programu odvikavanja od psihoaktivnih supstanci (PAS) u okviru prostorija domova zdravlja. Takođe, program supstitucije buprenorfinom u okviru Klinike za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore izvor je čestih napada na zaposleno osoblje”, navodi se u zaključku Analize i dodaje da je od 19 napada u KCCG čak šest bilo na Klinici za psihijatriju.
U okviru Domova zdravlja napadi na ljekare su uglavnom posljedica organizacije rada Izabranog doktora kroz program elektronskog zakazivanja. Povećani zahtjevi za specijalističkim pregledima, nedostatak slobodnih termina za dijagnostičke procedure i specijalističke preglede, zakazivanje pregleda kod izabranog doktora i čekanje na pregled samo su neki od uzroka napada na ljekare, navodi se u Analizi. Napadači su većinom pacijenti, mahom ovisnici o psihoaktivnim supstancama.
Zato je i jedna od preporuka SDMCG bila da se, između ostalog, liječenje i izdavanje terapije zavisnicima organizuje u Centrima za mentalno zdravlje, a ne kod izabranog doktora.
Na sastanku je predloženo da, između ostalog, Ministarstvo zdravlja u roku ne dužem od šest mjeseci pripremi prijedlog zakona o ljekarima. Od Ministarstva unutrašnjih poslova traženo je da Uprava policije obezbijedi stalno prisustvo svojih službenika u centrima za podršku, u terminima kada se pacijentima daje supstituciona terapija, kao i da se uvede posebna telefonska linija za prijavu nasilja u zdravstvenim ustanovama.
Vrhovnom sudu je predloženo da donese obavezujući načelni pravni stav o minimalnom iznosu kazne za lice koje počini prekršaj ili krivično djelo u zdravstvenoj ustanovi u cilju generalne prevencije, te da se lice koje je nanijelo povredu zaposlenom zdravstvenom radniku ili učinilo prekršaj u zdravstvenoj ustanovi kazni shodno zakonu bez obzira da li se oštećeni pridružio krivičnom gonjenju.
Prijedlog za tužilaštvo je da ujednači tužilačku praksu u ocjeni da li ljekar pri obavljanju zdravstvene djelatnosti predstavlja službeno lice, da nadležni državni tužilac, odmah po prijavi nasilja u zdravstvenoj ustanovi sprovede izviđajni postupak i u što kraćem roku odluči da li u konkretnom slučaju postoje uslovi za krivično gonjenje, kako bi se spriječilo uticanje nasilnika na oštećene, kao i da se državni tužilac u slučaju specijalnih povratnika, koji su u više navrata izvršili krivična djela u zdravstvenim ustanovama, protivi uslovnom otpustu okrivljenih.