Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

“Tužbe Perovića i Ivanovića protiv portala AKTUELNO su bez osnova, a iskazi neistiniti i kontradiktorni”

Advokat Srđan Vuković koji zastupa portal "Aktuelno" u sporu koji protiv nas vode Miodrag Perović i Željko Ivanović dostavio je sudijama Osnovnog suda u Kolašinu Mirjani Ćepić i Jadranki Pavlović podneske u kojima predlaže da Sud nakon okončane glavne rasprave donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cjelosti kao neosnovan i obavezati Perovića i Ivanovića da portalu "Aktuelno" nadoknadi troškove parničnog postupka

Advokat Srđan Vuković koji zastupa portal “Aktuelno” u sporu koji protiv nas vode Miodrag Perović i Željko Ivanović dostavio je sudijama Osnovnog suda u Kolašinu Mirjani Ćepić i Jadranki Pavlović podneske u kojima predlaže da Sud nakon okončane glavne rasprave donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cjelosti kao neosnovan i obavezati Perovića i Ivanovića da portalu “Aktuelno” nadoknadi troškove parničnog postupka.

Miodrag Perović – “Lupež iz Morače” – tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize/ esej o montenegrinskom zlu”, zovu Marko Vešović i Šeki Radončić

Podnesak advokata u predmetu Perović protiv portala Aktuelno

OSNOVNOM SUDU U KOLAŠINU -Sudiji Mirjani Čepić-

TUŽILAC: PEROVIĆ MIODRAG, iz Podgorice, koga zastupa punomoćnik DUŠAN STOJKOVIĆ, advokat iz Beograda

TUŽENI: SKI RESORT KOLAŠIN 1450, koga zastupa punomoćnik SRĐAN M. VUKOVIĆ, advokat iz Podgorice

PODNESAK TUŽENOG

Tuženi se, preko punomoćnika, izjašnjava na do sada provedene dokaze na način kako slijedi: Prije svega, tuženi ističe nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženog iz razloga što je saslušani svjedok Radončić u svom iskazu naveo da je isti autor spornog serijala tekstova i da je iste objavio u dnevnom listu “Dnevne novine”, te da je ovdje tuženi zajedno sa drugim portalima iste tekstove objavio na svom portal, kao i da sa tuženim što se tiče objavljivanja za tužioca spornog serijala nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu, što među strankama nije ni sporno. Dakle, tuženi je objavio tekst, odnosno isti prenio vjerno i potpuno, uz navođenje imena autora teksta te je u skladu sa navedenim jasno da je isti postupio u svemu u skladu sa zakonom i Kodeksom novinara Crne Gore, tako da na njegovoj strani nema odgovornosti.

Nadalje, ukazujem sudu da je tužilac Perović Miodrag prilikom davanja iskaza u svojstvu parnične stranke na ročištu glavne rasprave dana 27.09.2019.godine naveo da se njegovom ugledu ne može nauditi i da svi dobro znaju ko je i kakav je, to je jasno da je njegov tužbeni zahtjev za povredu ugleda i časti neosnovan jer njegova osnovanost ne može proizilaziti samo iz razloga što se solidarisao sa kolegama i pokrenuo konkretni postupak. Dakle, tužilac je bio decidan da mu tekstovi nijesu povrijedili čast i ugled pa je nejasno šta traži predmetnom tužbom.

Dalje, tuženi posebno ističe da je iskaz tužioca neubjedljiv i kontradiktoran iz razloga što tuženi navodi da su tekstovi autora Radončića-svjedoka došli i do Rusije i do Amerike-Ajove koje tekstove su kolege njegove kćerke pročitale zbog čega je njegovoj kćerki nanijeta šteta, pa tuženi ukazuje da bi u ovom dijelu mogla biti aktivno legitimisana eventualno kćerka tužioca,a ne on. Ipak, kod činjenice da sporni tekstovi nijesu objavljivani u stranim medijima, što je pojasnio svjedok Radončić koji je autor istih, jasan je cilj ovakvog iskaza uspjeh u sporu i ništa više. Posebno ističemo da sporni tekstovi nijesu prevođeni na bilo kom stranom jeziku pa su tvrdnje tužioca da su iste čitali ruski i američki profesori zaista neubjedljive, pri čemu posebno naglašavamo da se tužilac nije koristio pravom na eventualni demant niti bilo kakvo reagovanje u cilju umanjenja navodne štete. Za razliku od iskaza tužioca, iskaz saslušanog svjedoka je u potpunosti jasan, istinit i potvrđen pisanim dokazima- prije svega tekstom pod nazivom “Dobro jutro Crna Goro” za koji je odlučeno da će biti proveden kao dokaz u ovoj parnici, kao i tekstom čiji je autor ovdje tužilac pod nazivom “Preletač Šeki” koji dostavljamo u prilogu podneska, dok je napad tužiočevog brata na svjedoka Radončića opšte poznata činjenica koju ne treba dokazivati,a što se tiče navoda punomočnika tužioca da je svjedok upoznat sa drugim postupcima koje je tužilac pokrenuo protiv ostalih medija tuženi ističe da je u svim tim postupcima Šeki Radončić pozvan kao svjedok ili je već svjedočio pa je i normalno da je upoznat sa istima, koja činjenica nikako ne može biti od uticaja na njegov svjedočki iskaz jer je predmet svih tih postupaka isti sporni serijal tekstova. Konačno, što se tiče dostavljenih presuda Višeg suda u Beogradu i Apelacionog suda u Beogradu tuženi ističe da nijesu tačne tvrdnje da se radi o “sličnom” činjeničnom osnovu, što se može utvrditi iz sadržine dostavljenih presuda. Imajući u vidu sve navedeno, tuženi predlaže da naslovni sud nakon okončane glavne rasprave donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cjelosti kao neosnovan i obavezati tužioca da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka, koliko isti budu iznosili, po AT-u.

Podnesak advokata u predmetu Ivanović protiv portala Aktuelno

OSNOVNOM SUDU U KOLAŠINU -Sudiji Jadranki Pavlović-

TUŽILAC: IVANOVIĆ ŽELJKO, iz Podgorice, koga zastupa punomoćnik DUŠAN STOJKOVIĆ, advokat iz Beograda

TUŽENI: SKI RESORT KOLAŠIN 1450, koga zastupa punomoćnik SRĐAN M. VUKOVIĆ, advokat iz Podgorice

Željko Ivanović, -“Goveče” -tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) zovu autori Marko Vešović i Šeki Radončić

PODNESAK TUŽENOG

Tuženi se, preko punomoćnika, izjašnjava na do sada provedene dokaze na način kako slijedi: Prije svega, tuženi ističe nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženog iz razloga što je saslušani svjedok Radončić u svom iskazu naveo da je isti autor spornog serijala tekstova i da je iste objavio u dnevnom listu “Dnevne novine”, te da je ovdje tuženi zajedno sa drugim portalima iste tekstove objavio na svom portalu, kao i da sa tuženim što se tiče objavljivanja za tužioca spornog serijala nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu, što među strankama nije ni sporno.

Dakle, tuženi je  objavio tekst, odnosno isti prenio vjerno i potpuno, uz navođenje imena autora teksta te je u skladu sa navedenim jasno da je isti postupio u svemu u skladu sa zakonom i Kodeksom novinara Crne Gore pa je nesporno da na njegovoj strani nema odgovornosti. Tuženi posebno ističe da je iskaz tužioca dat u svojstvu parnične stranke neistinit, kontradiktoran i obesnažen provedenim dokazima. Naime, tužilac navodi da je poznanica njegove kčerke istoj poslala poruku da su ponovo počeli da linčuju njenog oca i pitala je da li se priprema likvidacija kao Duška Jovanovića, pa tuženi ukazuje da u ovom dijelu tužilac ne bi bio aktivno legitimisan za traženje nematerijalne štete, a za pretpostavke trećih lica u vidu pitanja da li se pripremaju likvidacije i slično tuženi, čak i da su istinite, ne može biti odgovoran, pri čemu naglašavamo da se ovakav vid štete ne može podvesti pod pojmom naknade štete zbog povrede časti i ugleda,već bi se moglo eventualno raditi o naknadi štete zbog pretrpljenog straha.

Željko Ivanović sebe predstavlja “borcem za nezavisne i slobodne medije”, a sada tužbama protiv tih slobodnih medija namjerava da ih potuno ugasi i uništi. Ivanović je tužio portal Aktuelno, Dnevne novine, Standard, Antenu M, CDM, Portal Analitiku i Skala radio,

Dalje, tužilac je u svom iskazu naveo da su pojedini oglasivači usled ovakvih tekstova odustali od markentinške kampanje dok “ne prođe hajka” što se, kako je to dalje naveo, odrazilo na njegovu ličnost, pa tuženi preko punomoćnika ističe da je nejasno kako navedena okolnost može uticati na povredu časti I ugleda neke ličnosti,a činjenice u poput navedenih nisu svojstvene ovakvoj vrsti tužbe, već bi iste mogla eventualno sadržati tužba radi naknade štete zbog izgubljene dobiti. Dakle, gore navedene okolnosti su jedine okolnosti koje su uticale na ličnost tužioca, pa je jasno da isti nije dokazao da je došlo do povrede njegove časti i ugleda. Koliko je iskaz tužioca neistinit, najbolje govori činjenica da je tužilac u svom iskazu bio decidan da nikada nije prenosio tekstove niti citirao navode iz tekstova autora Radončića, koji dio iskaza je opovrgnut dostavljenim tekstovima na ročištu glavne rasprave dana 06.11.2019.godine iz kolumne Pravila bordela 62 i Pravila bordela 74 u kojima je tužilac koristio termine i to ni manje ni više nego one koji ga vrijeđaju i zbog kojih je podnio predmetnu tužbu, dok posebno ističemo da je tužilac i u svojoj pisanoj izjavi i na raspravi koristio neprimjerene termine poput termina “mafija”, “antimedij” i sl. Nadalje, tužilac je naveo da je ovdje tuženi sporne tekstove plasirao ostalim medijima i to u prvom redu Dnevnim novinama i drugim portalima, pokušavajući, bezuspješno, da dokaže namjeru tuženog da ga diskredituje. Za navedenu tvrdnju tužilac nije dostavio bilo kakav dokaz, što nije ni bio u mogućnosti, budući da je ista neistinita i opovrgnuta iskazom svjedoka Radončića koji je naveo da je sporne tekstove pisao za Dnevne novine,a da su ga ostali mediji pa i tuženi preuzeli, na koji dio iskaza nije bilo primjedbi od strane tužioca niti dokaza u pogledu dokazivanja suprotnog. Za razliku od iskaza tužioca, iskaz saslušanog svjedoka je u potpunosti jasan, istinit i potvrđen pisanim dokazima- prije svega tekstom pod nazivom “Dobro jutro Crna Goro” za koji je odlučeno da će biti proveden kao dokaz u ovoj parnici, kao i tekstom čiji je autor ovdje tužilac pod nazivom “Čitulja za Šekija” koji dostavljamo u prilogu podneska, dok je napad tužiočevog brata na svjedoka Radončića opštepoznata činjenica koju ne treba dokazivati,a što se tiče navoda punomočnika tužioca da je svjedok upoznat sa drugim postupcima koje je tužilac pokrenuo protiv ostalih medija tuženi ističe da je u svim tim postupcima Šeki Radončić pozvan kao svjedok ili je već svjedočio pa je i normalno da je upoznat sa istima, koja činjenica nikako ne može biti od uticaja na njegov svjedočki iskaz jer je predmet svih tih postupaka isti sporni serijal tekstova. Konačno, što se tiče dostavljenih presuda Višeg suda u Beogradu i Apelacionog suda u Beogradu tuženi ističe da nijesu tačne trvdnje da se radi o “sličnom” činjeničnom osnovu, što se može utvrditi iz sadržine dostavljenih presuda. Imajući u vidu sve navedeno, tuženi predlaže da naslovni sud nakon okončane glavne rasprave donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cjelosti kao neosnovan I obavezati tužioca da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka, koliko isti budu iznosili, po AT-u.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve