Na Cetinju je danas, u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, održana druga tribina pod nazivom „Crnogorska kultura danas“. Učestvovali su Adnan Čirgić, dekan FCJK, Milorad Popović, predśednik Crnogorskoga društva nezavisnih književnika, književnici i kolumnisti Andrej Nikolaidis i Đorđe Šćepović te profesorica FLU Suzana Pajović.
Moderator je bio Milan Marković, prodekan FCJK.
Čirgić je istakao da je od vremena kad se nekadašnji crnogorski predśednik pitao što će Crnoj Gori univerzitet kad ga ima u Beogradu do naših dana crnogorska scena naizgled korjenito promijenjena.
Od zemlje koja je imala jedan dnevni list, jednu izdavačku kuću i tek poneku ustanovu kulture, Crna Gora se uspostavila kao društvo koje ima svoj državni univerzitet, svoju akademiju nauka i umjetnosti, desetine izdavačkih kuća, nebrojene naučne, kulturne i prosvjetne ustanove, ali je i dalje osnovna dilema ostala što bi se naše ustanove razlikovale po ideološkome stavu od onih u Beogradu.
Današnje stanje u kulturi posljedica je nespremnosti bivših vlasti da se suoče s neophodnošću suštinskih promjena koje je podrazumijevala obnova državnosti na referendumu 2006.
Umjesto postavljanja pitanja odgovornosti onih koji su upravljali tim institucijama, Crna Gora je formirala paralelne ustanove pokazujući nespremnost da se suoči s problemom.
„Period od smjene vlasti bio je dovoljno dug da se sagledaju pogrešni potezi nakon obnove državnoga suvereniteta. Stoga sve suverenističke snage moraju pokazati jasnu svijest i o ustanovama i o pojedincima koji su u ovome kriznom vremenu pokazali ne samo neodgovornost i nedoraslost no i lojalnost antidržavnim, anitustavnim i nedemokratskim idejama i pokretima. Ta se svijest mora iskazati jasnom podrškom ustanovama i pojedincima koji stoje na braniku onih vrijednosti na kojima nam je zavidio region, ali i otvorenim prezirom i kritikom onih koji su izdali te vrijednosti. Između biti i ne biti nema kompromisa“, zaključio je Čirgić.
Andrej Nikolaidis istakao je da je država Crna Gora svedena na teritoriju koja nema ni izvršne ni zakonodavne, a ni sudske vlasti.
Iako zvanično društvo parlamentarne demokratije, u Crnoj Gori ne zasijeda čak ni parlament, a izvršna vlast ne funkcioniše jer aktuelna Vlada nema podršku.
„Urušena je i treća grana vlasti – sudski sistem, jer Ustavni sud podśeća na Bigfuta ili čudovište iz Lohnesa – svi pričaju da postoji, a niko ga nije vidio.“
Nikolaidis je potcrtao da je crnogorsko društvo, pa time i kultura, pod kontrolom Vučića, Crkve Srbije („dakle, opet Vučića“) te kartelsko-novinskog koncerna. Vlast je uspjela sprovesti namjeru disolucije crnogorskoga društva, ali ne i kulture koja ja vitalnija i time otpornija na pokušaje destrukcije. U tome domenu on vidi nove snage koje je iznjedrilo vrijeme nakon pada prethodne vlasti, snage koje ne smiju dozvoliti da se zatvore usljed rezignacije činjenicom da kao nosioci prozapadnog svjetonazora u ovome trenutku ne vide direktnu podršku Zapada njihovom otporu sudbini Kurda koju im namjenjuje aktuelna vlast.
Đorđe Šćepović istakao je značaj FCJK u vrijeme kad su sve ostale ustanove nauke, prosvjete i kulture ili zaćutale ili se stavile na uslugu kleronacionalističkome režimu.
„FCJK je bio na udaru Vesne Bratić još dok je ona bila samo fejsbuk nalog i slala poruke da ga treba ugasiti kad preuzmu vlast“, istakao je Šćepović. Nasuprot FCJK nalazi se CANU čiji „najveći broj članova izigrava jogi letače koji levitiraju nad Crnom Gorom“.
On je ukazao i na brojne primjere destrukcije sistema prosvjete i kulture apostrofirajući i napade na novinare kao primjer gušenja slobode govora. Današnje stanje opisao je kao posljedicu nesuočavanja sa sopstvenom kulturom od strane svih prethodnih vlasti koje nijesu učinile dovoljno na prevazilaženju kolonijalne svijesti i afirmaciji vrijednosti sopstvene kulture. Bez namjere da se nacionalno učaurimo, ne možemo dozovoliti sebi da budemo vječito zagledani u dostignuća kulturnih centara iz regiona žmureći pred sopstvenim vrijednostima.
Likovna umjetnica i profesorica FLU Suzana Pajović istakla je da je važno da se čuje i glas umjetnika te ukazala na razne načine na koje umjetnici mogu pokazati svoj društveni angažman. Sadašnje stanje i ona vidi kao posljedicu loših birokratskih poteza iz 2010. godine, na koje se nije pravovremeno i dovoljno jako reagovalo, kad su strukovna udruženja svedena na status nevladinih organizacija.
Ukazala je na poraznu činjenicu da je znatan dio našega kulturnog blaga nepopisan i nedostupan te na skaredan tretman kulturne tradicije aktuelne kulturne vlasti. Suzana Pajović u zaključku je pozvala na jedinstvo svih kulturnih djelatnika u osvješćenju značaja vlastite kulture i potrebi njene afirmacije.
Tribina je završena izlaganjem Milorada Popovića, predśednika CDNK i jednoga od najznačajnijih crnogorskih pisaca današnjice.
Analizirajući aktuelnu crnogorsku kulturnu i društvenu scenu, Popović je rekao da se nalazimo u pretpolitičkom stanju do kojega nas je dovela prva klerikalna revolucija u Evropi nakon doba inkvizicije. Osvrćući se na propuste u postreferendumskom periodu te na aktuelnu klerikalizaciju i desekularizaciju društva, Popović je istakao buđenje novih građanskih snaga i rađanje novoga kulturnog pokreta čiji su nosioci mladi ljudi neopterećeni esnafskom i političkom pripadnošću.
Snagu toga pokreta građani su pokazali na Belvederu 4. i 5. septembra, koji je imao veći značaj i odjek od svega ostaloga što je napravljeno u proteklih godinu i po dana.