Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Tragična nepismenost i banalno trabunjanje

Mićovićeva knjiga predstavlja obrazac nepismenosti i kvazi intelektualnog trabunjanja koje se teško može, bar u štampanoj verziji, uz to pomognutoj od jedne države, danas igdje sresti.

Piše: Radoje Cerović

Da odmah razjasnimo zbog čega se od nedužnih čitalaca traži da navedena imena što trajnije zapamte. Riječ je o osobama koje su, kao članovi državnog žirija, prije koji dan jednoglasno odlučili da visoku državnu nagradu „Miroslavljevo jevanđelje“ dodijele autoru Milutinu Mićoviću za knjigu „Luče u tami Crne Gore“.

Osim što je u pomenutoj knjizi riječ o eklatantnom fašizmu, posebno patološkoj mržnji prema još uvijek postojećem crnogorskom narodu, pa i još formalno većinskom u Crnoj Gori, Mićovićeva knjiga predstavlja obrazac nepismenosti i kvazi intelektualnog trabunjanja koje se teško može, bar u štampanoj verziji, uz to pomognutoj od jedne države, danas igdje sresti.

To da je gospodin Milutin Mićović rođeni brat nedavno helikopterskom akcijom ustoličenog mitropolita crkve Srbije Joanikija Mićovića samo za nesumnjivo pismene čitaoce ima dovoljno relevantno značenje. Uostalom, ne jednom je i novoustoličeni mitropolit u svojim javnim istupanjima ispoljavao identičnu mržnju na Crnogorce kao i njegov brat, po mišljenju gore navedenih članova Žirija dostojni laureat visoke državne nagrade „Miroslavljevo jevanđelje“.

Zbog čega se posebno ježim na imena članova državnog žirija za dodjelu visokog priznanja? Najviše zbog toga što je, nažalost, riječ o univerzitetskim profesorima koji vaspitavaju našu đecu, plus podatak da je riječ o jednom akademiku Crnogorske akademije nauka i umjetnosti koja se, istina, nikad nije potrudila da bude zaista crnogorska.

Da budem malo precizniji: teško da je, u slučaju pomenutih članova državnog žirija riječ samo o hotimičnoj i dovoljno svjesnoj fašizaciji, alijas posebno svjesnoj i sračunatoj mržnji na crnogorski narod, već, nažalost, mnogo više o nedotupavnosti ili moždanoj tromosti članova žirija okićenih visokim univerzitetskim titulama i zvanjima.

Dugo je, primjera radi, dr Lidija Tomić bila univerzitetski profesor na Filozofskom, danas Filološkom fakultetu u Nikšiću, koliko se sjećam bivala i šef katedre za književnost, a da nijesmo uspjeli da uočimo ni jedan njen naučno relevantan doprinos, da ne kažemo esej ili raspravu koja bi joj mogla potvrditi da je riječ o dovoljno serioznoj univerzitetskoj osobi.

O prečestim naučnim i drugim umovanjima na različite teme dr Siniše Jelušića u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti ne treba mnogo trošiti riječi, tim prije što je malo ko od tamošnjih njegovih slušalaca uspio da od Jelušićevog intelektualnog obilja nešto i zapamti.

Posebna je, i za Crnu Goru kao državu i njene narode, uvredljiva priča o ministrici koja se bukvalno i pretenciozno raskrečila na četiri za postojanje i budućnost ove zemlje, sa akcentom na njeno građansko biće, hiper značajne duhovne oblasti. Ako budući istoričari budu i po čemu zapamtili današnju klerikalno-četničku vlast u Crnoj Gori biće to, bez sumnje, po ministarstvu koncipiranom bez imalo elementarne logike, i ministrici koja je u toku svoga kratkog djelovanja četnički dostojanstveno prkosila razumu.

Ne „imponuje“ samo od ministarstva imenovanje pomenutog žirija nego posebna pronicljivost ministrice da odmah, bez razmišljanja, odabere već afirmisane zastupnike velikosrpskog, dakle četničkog svjetonazora. Ne treba ni jednog trenutka smetnuti s uma da su gospoda Jelušić, Tomić, Golović, Femić i Đurišić već provjereno gradivno tkivo za sve buduće fašizme u Crnoj Gori kojima se, ako ova vlast potraje, nažalost, moramo nadati.

Čitaoci, naravno, nijesu ni najmanje iznenađeni podatkom da je pojavu knjige smiješnog naslova „Luče u tami Crne Gore“ sa svoje strane pomoglo Ministarstvo kulture Srbije, a objavila Srpska književna zadruga, pod uredništvom Dragana Lakićevića, Crnogorca poreklom. Kako se samo crnogorski Srbi međusobno nanjuše i prepoznaju, kako namirišu vlastite, odavno ubajaćene lešine?

No, još dvije tri o samoj, javnosti nedostojnoj, i nadasve nepismenoj knjizi. Nijesu, kako kaže laureat Mićović, samo Crnogorci bez srpstva nule od ljudi, nego su i Hrvati, Muslimani i Albanci od Srba. Kako se to Srbi transformisani u druge narode toliko pokvariše da ih je, kao i Crnogorce potrebno istrijebiti? Pored sve tragične nepismenosti i banalnog trabunjanja gospodin Mićović je uspio da vlastitu vanjštinu dotjera do likovnog nivoa koji podsjeća na klasičnog poetu laureatis, čime je sigurno imponovao neosporno još nepismenijem žiriju.

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

5 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Ispravka
04.01.2022-08:42 08:42

Ovaj odlični članak je napisao Rajko, a ne Radoje.

Rovca sa katunima bez struje
04.01.2022-10:23 10:23

Netočna je konstatacija “crkva Srbije”. I pismeni I nepismeni dobro znaju da je to naša SPC a suvise je intelektualno nisko da piše sto piše o našem mitropolitu i uopste o braci Mićović.

gagi
04.01.2022-15:57 15:57

brzo iza kuce skini samar,izvaljaj se kao magarac da bi “lakse podrzao”brcu Micovice popa Ovana vodju pedofilije SPC u Crnoj Gori i brata BALEGU Milutina nesoja.Upali svijetko mago.

džudović
04.01.2022-18:22 18:22

Blago tebi sa tvojom SPC , mitroplitom i braćom Mićović. Eto tih za vazda. Mora da si njihovog svjetonazora kad su ti svi oni dobri, SPC koja popa Macu proglašava za sveca, Jadonikije koji krije pedofiliju u tvojoj SPC, a ludi brat mu negira postojanje Crnogoravca i drugih balkanskih naroda. A, najbolje bi bilo da konačno uvedeš struju u te katune pošto ovi tvoji osvojiše EPCG.

Lada
04.01.2022-15:20 15:20

Šta reci, to su IZDAJNICI ,a ništa se više ne mrzi nega izdana domovina.