Menadžer Karijernog centra Univerziteta Crne Gore Ivica Todorović oputio je otvoreno pismo, zbog kako tvrdi, konstantnog represivnog odnosa nekih “uigranih subjekata koji su dio našeg društva i javnosti”, a u cilju stvaranja što ružnije slike o Univerzitetu Crne Gore.
Prenosimo u cjelosti pismo Ivice Todorovića
Pažnju naše javnosti ovih dana s pravom zaokupljuje slučaj vezan za specijalistički rad studenta Đorđija Drinčića i provjera akademske etike profesorice Bojane Lakićević Đuranović.
Ako se utvrdi da su istiniti navodi koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) istakao, bio bi to ne samo primjer kršenja akademske etike, već primjer bezobraznog i bezobzirnog postupanja kakav do sada nigdje nije zabilježen.
S druge strane, procedure u procesu i procesi moraju da budu zadovoljeni, a nevinost ili krivica utvrđeni u postupku pred nadležnim organima. Svakako, svi treba da se zalažemo i insistiramo na tome da ova stvar što prije dobije svoj epilog.
Motiv mog obraćanja je zapažanje konstantnog represivnog odnosa nekih uigranih subjekata koji su dio našeg društva i javnosti, a u cilju stvaranja što ružnije slike o Univerzitetu Crne Gore.
Kao primjer za to poslužili su tekstovi u pojedinim medijima prethodnih dana.
Tekstovi su napisani na osnovu nezvaničnih informacija autora Tine Popović, stava Ministarstva prosvjete i izjave Daliborke Uljarević, direktorice CGO. U njima je mnogo neutemeljenih, nestručnih, zlonamjernih i manipulativnih stavova, izjava i zaključaka.
Zašto sam došao do ovog zaključka?
Naime, u Zakonu o akademskom integritetu, u članu 14 navodi se da je za utvrđivanje kršenja akademskog integriteta za građane Crne Gore čiji je rad objavljen van Crne Gore nadležan Etički komitet, koji na predlog Ministarstva prosvjete formira Vlada (član 13), i koji po svom osnivanju donosi Poslovnik o radu i Etičku povelju. U prelaznim i završnim odredbama zakona, predviđen je rok od 90 dana od dana donošenja zakona za imenovanje Etičkog odbora. Ministarstvo tu svoju, zakonom predviđenu, obavezu nije izvršilo, pa sada nemamo ni Komitet, ni Poslovnik, ni Povelju.
Ni Ministarstvo prosvjete, ni autor teksta, ni direktorica CGO, ne spominju ovo u tekstu, što me začudilo. Ali zato je gđa Uljarević tražila ostavku rektora i predsjednika Suda časti. Naravno da nepostupanje Ministarstva prosvjete ne smije i neće spriječiti Univerzitet Crne Gore da sprovede postupak u okviru svojih organa, ali čudi me da neko ovako želi da izbjegne odgovornost, upirući prstom na Univerzitet.
Gđo Uljarević, ne znam čemu tolika ishitrenost i prejudiciranje. Ne znam kako dajete sebi za pravo da tek tako tražite ostavku rektora Univerziteta. Iako mislim da je bespotrebno i neutemeljeno tražiti bilo čiju ostavku, ako već imate nagon za traženjem ostavke, onda je zatražite od ministra.
Ali to nećete uraditi ni vi, ni autorka teksta, koja često ima ”odlične” nezvanične informacije kada su u pitanju tekstovi o UCG.
Poštovana autorko tekstova o visokom obrazovanju, pošto u prosjeku jednom sedmično pišete negativne tekstove o Univerzitetu, a u prethodne tri godine nijeste napisali nijedan negativan tekst o Ministarstvu prosvjete, moram da vas podsjetim da je visoko obrazovanje pod ingerencijom Ministarstva prosvjete. Zaista mi nema logike da toliko loše pišete o Univerzitetu, a da ste u isto vrijeme toliko blagonakloni prema Ministarstvu.
Da me javnost ne bi shvatila pogrešno, ima mnogo problema i razloga za brigu u visokom obrazovanju, univerzitetima, privatnim fakultetima, Agenciji za kontrolu kvaliteta, Ministarstvu, ali vas to ne zanima.
Pišite malo i o ”uvozu” 10.000 visokoškolskih diploma u posljednje tri godine, o kvalitetu i nastavnom osoblju na nekim privatnim fakultetima, o akreditovanju nekih fakulteta, o odlaganju procesa rangiranja univerziteta itd.
Poštovana autorko tekstova sa nezvaničnim informacijama i poštovana direktorice NVO CGO, da bih potvrdio moju nezvaničnu sumnju o ovom tekstu, volio bih da zvanično obavijestite javnost o iznosu sredstava koji CGO dobija na godišnjem nivou od grantova državnih institucija, a prije svega od Ministarstva prosvjete. Takođe, siguran sam da bi bilo zanimljivo objaviti i informaciju o tome koliko je za prethodne dvije godine Biznis akademija ”Vijesti”, medija u kojem je autorka teksta jedna od urednica, dobila sredstva od Ministarstva prosvjete, imajući u vidu to da su, prema informacijama dostupnim iz medija, imali veliki broj zajedničkih projekata i aktivnosti?