Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, biolog
Kada smo tokom zimskih mjeseci proučavali i iščitavali radove Koviljke Tomić-Stanković, prve žene doktora botaničkih nauka u Crnoj Gori ,,Flora Lovćena” I i II (1970, 1972) i ,,Vegetacija Lovćena u Crnoj Gori” (1970), uočili sam jedan zanimljiv detalj, sama autorka na pomenutom lokalitetu pored mnogobrojnih biljnih zajednica navodi i Tisu (Lat.Taxus baccata) i sam toponim asocira na to.Za Crnu Goru češki botaničar Jozef Rohlena spominje tisu (Lat.Taxus baccata) nasjevernim padinama Lovćena (ovdje v. ericoidesCarr. sa mnogo užim, usiljenim listićima).
Nadalje Rohlenanavodi tisu premasvojim i podacima starijih autora, još i na slijedećim lokalitetima: ,,po krševitim šumama Durmitora (Pantoczek, Pančić) na Komovima (Pantoczek , Horak ) u dolini Skrobotuše napodručju Kuča (Szyszy1ovicz) na Lovćenu, Vojniku, (Rohlena ) oko Andrijevice i Šavnika.(Rohlena ) Međutim, to je sigurno samo jedan mali dio nalazišta koja postoje u Crnoj Gori.Takođe, i Muravje navodi tisu u strmim i nepristupačnim liticama kanjona rijekeTare — blizu Levertare — i podvlači da samo ta nepristupačnost lokaliteta objašnjava činjenicu dase tu uspjela sačuvati ova naša rijetka vrsta drveća. Odlučili smo da tokom maja mjeseca krenemo u obilazak terena Tisove ploče da provjerimo ovaj nalaz.
Ono što je veoma važno napomenuti je da su toponimi veoma važni kada se odlazi na pojedine lokalitete jer nam to olakšava potragu ali ih i treba znati. Bez znanja toponima i lokaliteta često vas potraga može odvesti na pogrešnu stranu. Na području Lovćena, nažalost, su veoma rijetke starije generacije mještana koje vam mogu pokazati ili ukazati na određene toponime. A oni su ih itekako dobro znali zato mi u našim istraživanjima i autorskim tekstovima i navodimo sve toponime. Sada u vremenu modernih tehnologija imate mogućnost GPS tako da tačno određenu biljku ili biljnu zajednicu možete da snimite sa tačnim koridanatama. U prošlosti (ali i dan danas) tisa (Lat.Taxus baccata) se u životu Crnogoraca smatrala svetim drvetom koje je simbolizovalo dugovječnost. Svaka kuća je u prošlosti imala makar po komad tisovog drveta kako bi ih kao magično i magijsko drvo štitilo od svihzala, ali i doprinijelo dugovječnosti porodice i loze. Stoga je, nažalost, tisa u prošlosti često bila sječena i uništavana.
SARADNJA SA VIDAKOM-VIDOM LIPOVINOM, SLUŽBENIKOM UPRAVE ZA ŠUME PJ ,,CETINJE”
Obratili smo se Vidaku-Vidu Lipovini, izuzetnom šumarskom tehničaru (čijem znanju u oblasti dendrologije i posvećenosti poslu bi pozavidjeli i mnogi inžinjeri šumarstva u Crnoj Gori). Pored ovog Vidak-Vido Lipovina jako dobro poznaje sve toponime ali i brojne staze kako one u NP ,,Lovćen” tako i one u njegovoj podgorini. Ovaj neumorni neimar zna mnoge istorijske priče i drevne legende koje, što protokom vremena što smjenom generacija nažalost nestaju. Pristao je da nas odvede na pomenuti lokalitet Tisove ploče i da nam pokaže put. Tokom pripreme za put skrenuo nam je pažnju da je staza jako zahtjevna i da se dobro pripremimo. Krenuli smo od kuća Martinovića (Duge njive) na razmeđi koja je razdvajala planinu Bjeloša i Bajica. Nekada u davnoj prošlosti još od vremena Petra I Petrovića-Njegoša pripadnici ova dva plemena su se često sukobljavali oko posjeda i voda na ovom području pa su, nažalost, i mnoge glave padale. Jedna od tih priča koja je pobudila našu pažnju je da je na ovom području bila veoma jaka živa voda zbog koje su se često sukobljavali i ginuli pripadnici oba plemena. No, Bajice su bile brojnije a samim tim i jače pleme. Voda je značila život i opstanak, bez vodopoja nije bilo moguće plandovati niti čuvati brojna stada. U jednom od tih sukoba poginulo je veliki broj pripadnika oba plemena. Ostala je sačuvana priča da je Mare Kokotova proklela ovo mjesto i čitav dan i noć radila da zatrpa i uništi ovaj izvor sa brojnim kamenjem, panjevima, i drugim materijalom. Izvor i voda bili su uništeni a sukobi između dva plemena su prestali. Priča se prenosi kroz generacije.
Staza ka Tisovim pločama bila je zapuštena, evidentno je da su je u prošlosti koristili čobani sa ovog područja, No, nažalost, ka tom lokalitetu više od dvije decenije nije prolazio niko sem možda po neki planinar. Čitavom stazom su velike naslage lišća i otpalih i suvih grana. Neko je pokušavao da kamenjem pored puta obilježi stazu. Desni krak staze vodi ka jednoj od najdubljih sniježnica koja se nalazi između velikih stijena i predstavlja svojevrsni klanac a poznata je kao Novakov kam. Lijeva staza vodi uz masiv stijena vrhova koji nosi naziv Mali i VeljiPizdan. Dok se probijamo kroz kamenjar uskom stazom, Vidak-Vido Lipovina siječe pojedine drače da nam prokrči put. Sa velikim naporom penjemo se uz stijene pretražujemo lokalitet, ali tisu ne pronalazimo. Pronalazimo pojedina potpuno osušena stabla koja nam ukazju da su to mogući ostaci tise. No naš vedri istraživački duh ne posustaje. Prolazimo sa stijene na stijene sa područja na područje. Često se i okliznemo i padnemo ili dođe do lakših ogrebotina ili oderotina, ali ne posustajemo. Kameni blokovi sendimentnih stijena svuda su ispred nas,pružaju se kao nepregledni vijenac masiva ljutog krasa. Posle više od dva sata pretrage terena uz prelazak brojnih jama sniježnica i pećina ne nalazimo tisu. Razmišljam da je uništena i da je potpuno nestala sa ovog staništa. Odlučujemo da malo predahnemo i odmorimo se, ispred nas se pruža pogled na Treštenički vrh, sa naše lijeve strane vidi se lokalitet Majstorica. Ono što je intresantno da na Majstorici dominira kleka(Lat. Juniperus procumbens-nana) koja zauzima područja pod vrtačama ali i omanje pašnjake. Prilično umorni razgovaramo o tisi i pitamo se da li je moguće da je nema.
POTVRĐENI NALAZ TISE
U jednom momentu Vidak-Vido Lipovina pokazuje rukom ka jednom lokalitetu sigurno 800 m od nas vazdušne linije. Ustajemo i vidimo zimzeleno drvo. Ushićeni krećemo ka tom lokalitetu preskačući kamene ploče, prelazeći pored jama sniježnica. U jednom momentu dolazimo, pred nama se ukazuju stabla tise (Lat.Taxus baccata) potpuno zdrave jedinke visine do 12 metara koje rastu iz omanjih vrtača. Modrozelena boja se presijava na popodnevnom suncu. Naš neumoran rad se isplatio. Pored njih primjećujemo na jednom mjestu i veomam rijetko stablo mečje lijeske (Lat. Corylus colurna).Mečja lijeska doživi starost i preko 200 godina. Raste brzo i otporna je na mraz.Traži dublja i svježija zemljišta, na krečnjaku. Nalazimo je do 1700 m nadmorske visine. Ekološka amplituda je široka. Mečija lijeska je zastupljena u većem broju reliktnih zajednica (fitocenoza) toplijih predjela ali svakao i u hladnjim. U svim ovim zajednicamapokazuje širok ekološki dijapazon i izgrađuje posebne ekotipove koji se međusobno razlikuju. Većinu primjeraka tise (Lat.Taxus baccata) na ovom području fotografišemo. Primjećujemo i araeal njenog širenja. Mišljenja smo da bi sam lokalitet Tisove ploče trebalo proglasiti rezervatom tise u sklopu NP ,,Lovćen” i trajno ga zaštiti kao lokalitet koji bi se koristio za praćenje njene populacije ali i u naučne svrhe. Bili smo više nego zadovoljni da je naš mukotrpni rad urodio plodom. Zadovoljni pronalaskom stabala tise vraćamo se, ne istim, već drugim putem kako bi pronašli još primjeraka što nam i polazi za rukom. Ljubav prema Lovćenu i prema našem pozivu je i ovaj put nadjačala sve druge napore.
TISA U NARODNIM VJEROVANJIMA I RITUALIMA
Već su stari narodi poznavali otrovnost tise.Iz Cezarovog djela ,,O Galskom ratu” znamo da su narodi Galije vjerovali u neku natprirodnumoć tisovog drveta znajući za njegovu otrovnost.
Iz ovog saznanja razvio se poseban kult drvetakod mnogih naroda. Tako imamo i kod južnoslovenskih naroda brojne primjere obožavanja i praznovjericepovezane sa tisom i njenim drvetom. U prošlosti je narod vjerovao da se vilesakupljaju gdje ima tisovine, a tisovina opet daraste samo na čistom (svetom) mjestu. U mnogim krajevima u prošlosti seljaci niskeprosvijećenosti sjekli su tisu ili su kupovali drvo od tisovinejedino zbog toga da od njega izrezbare krstiće koje ušivaju svojoj djeci u košulje (djevojke su ih nosile u kosiu prošlosti), usvrdlaju u rogove govedima ilismještaju negdje na vidnom mjestu u kući, kakobi se očuvali od uroka, spriječili ,,zlim očima” daizazovu bolest ili smrt djece, slabost i pomor stoke, odnosno, da bi time odbili svaku nesrećukoja može navratiti na njihovo imanje. Porijeklo ovih praznovjerica treba dovesti u vezu upravo s tim otrovnim grančicama od kojih strada stoka koja pase po šumama ili koze na različitim stijenama. Ako se drvo posiječe, onda nema opasnosti za stoku, pa vjerovatno ni za čobane koji su, možda, katkada stradali jedući kiselkaste tisine plodove.Zbog svega toga tisa je nestala već odavno iz naših krajeva. Mi nemamo nikakve sigurnepodatke o tome koliko su u Srednjem vijeku i u našim krajevima sjekli tisu radi drveta zaizradu raznih predmeta čak i za brodogradnju i za druge potrebe, koliko su tisovihstabala posjekli prvi stanovnici na Lovćenu,koliko su prvi trgovci drvetom iz šuma sa Lovćena izvukli njenog dragocjenog drveta za srednjeevropsko i mediteransko tržište. Tisa je na Lovćenu bez svake sumnje, ostatak nekadašnje šire raširenosti tise u podlovćenskim krajevima zbog čega svjedoči i toponim njoj u čast.
ZNAČAJ TISE
Tisa je u narodu još poznata pod nazivima jeličica, tisovina, tisenj. U prirodi je vrlo rijetka i najčešće je na teško dostupnim i zabačenim mjestima, gdje je čovjekov uticaj slabiji ili nikakav.U mnogim evropskim državama proglašena je strogo zaštićenom biljnom vrstom pa tako i u Crnoj Gori. Sadi se u parkovima i botaničkim vrtovima. Zbog svog atraktivnog izgleda prisutna je u mnogim vrtovima. U srednjem vijeku koristila se za izradu posebno cijenjenih lukova za strijele, što je uzrokovalo veliko smanjenje tise na prirodnim staništima.Tisa se sadila u blizini ranih hriščanskih crkava, manastira i dvoraca zbog simboličnih i religioznih vjerovanja. Kroz istoriju, mnogi narodi su je koristili u spiritualnim ritualima, ali i kao amajliju, jer se vjerovalo da omogućuje dug život i dobro zdravlje čovejka i domaćih životinja. Danas je zbog velikog hortikulturnog značaja razvijen veliki broj varijateta tise, a neki od njih imaju i žute ariluse oko sjemenke.Zimzeleni je grm ili nisko stablo, koje može da naraste visoko i do 20 metara. Sporog je rasta i može doživjeti starost i više od 1.000 godina (prim.aut u Engleskoj se nalazi najveći primjerak tise na groblju Estry-Calvados, čiji obim debla iznosi 10 metara, visina 12 m, a starost 1450 godina). Godišnje naraste između 20 i 30 cm. Posjeduje široko zaobljenu ili široku piramidalnu krošnju. Kora drveta mijenja boju iz crvenosmeđe u sivosmeđu, a kasnije se i ljušti u manjim ljuskama. Vrlo je mekana, pa se pod većim pritiskom ( na primer penjanje djece) mogu dosta oštetiti grane, pa čak i cijelo stablo.Tisa ima duge i brojne grane prekrivene igličastim listovima. Listovi su mekani, tamnozeleni i sjajni. Na dvodomim biljkama pojavljuju se jednopolni cvjetovi. U jesen se muški cvjetovi pojavljuju u obliku pojedinačnih i okruglih tvorevina smještenih u pazušcima jednogodišnjih listova. Ženski cvjetovi pojavljuju se pojedinačno u proljeće, takođe u pazušcima jednogodišnjih listova.
Cvjeta od februara do aprila, a oprašivanje je vjetrom.Nakon oplodnje, iz ženskih cvjetova razvija se tamnosmeđa jajasta sjemenka obavijena mesnatom opnom (arilus), koja je prvobitno zelene, a kasnije izrazito crvene boje, te dozrijeva u jesen. Tisa se razmnožava sjemenom i sadnicama, uglavnom je dobre izbojne snage iz panja, ali puno bolje iz položenih grana. Sjeme je prilično dormantno, pa joj otežava širenje u prirodi.U šumama raste pojedinačno ili u grupama, najčešće na krečnjačkom zemljištu, ali je prisutna i na stijenama na oko 1.500 m nadmorske visine. Smještena je na relativno toplim staništima, koja variraju od nizija do planinskih položaja, jer ne podnosi kasne mrazove i velike temperaturne razlike. Ne smetaju joj ekstremne vrućine i hladnoće, pa može da raste i na sunčanom i na sjenovitom položaju.Uglavnom uspijeva na svakom tipu zemljišta, ali ono mora biti dobro drenirano. Podnosi gradska zagađenja vazduha. Može podnijeti temperature i do -25°C, ali je u proljeće moguće oštećenje mladih grana zbog mraza.
Svi djelovi tise su veoma otrovni zbog sadržaja alkaloida taksina i glikozida taksikatina, koji su kardiotoksični. Nakon konzumacije nastupaju gastrointestinalni problemi, kao i poremećaj rada srca i cirkulacije, oštećenje jetre i bubrega. Uzrok smrti je paraliza disanja. Za ljude je jestiv samo mesnati dio sjemena (arilus), a može se jesti svjež ili u prerađenom stanju. Pticama je vrlo omiljena hrana.
Tisa se može koristiti u ljekovite svrhe. Sadrži materiju taksol, koji pokazuje značajni potencijal u liječenju raka, posebno kod raka jajnika. Svi djelovi biljke, osim mesnatog dela, djeluju kao antispazmolitici, kardiotonici, ekpektoransi i laksativi. Unutrašnjom primjenom listova liječi se astma, bronhitis, štucavica, reuma i epilepsija. S obzirom na otrovnost biljke, ne bi je trebalo koristiti u kućnoj upotrebi bez nadzora ovlaštene osobe. Ekstrat listova se koristi kao insekticid.