”Temeljni ugovor” već poništen, potrebno je poništavanje Izmjena zakona o slobodi vjeroispovijesti

Piše: Danilo Brajović

ANTILOGIKA

Kad ne možeš dokazati da je nešto tačno, dokaži da je netačno.

Bješe mi presmiješno kad je aktualna predsednica parlamenta saopštavala rezultate glasanja o povjerenju vladi. Pa veli: “Glasao je 51 poslanik, 50 za nepovjerenje i 1 poslanik, poslanica, protiv povjerenja.”

Ko ima volje neka joj objasni da je “za nepovjerenje” i “protiv povjerenja” isto, ali nije bitno.

Nevjerovatan je uličarski bezobrazluk, sada tehničkog,  premijera Abazovića.

Ipak nevjerovatnije je što građanske partije, nude nama Crnogorcima!

Prisjetimo se:

Sve naše vajne građanske partije su listom ZA potpisivanje ugovora ili temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kako se već koja deklariše. Ali niti jedna nije protiv?

Redom:

Da li je SPC registrovana kao vjerska zajednica u Crnoj Gori? Nije.

Po izmijenjenom Zakonu u vjeroispovijesti, vjerska zajednica mora biti registrovana.

Da li će se SPC registrovati u Crnoj Gori. Neće.

Toliko o ”temeljnom ugovoru”. Pa-pa.

Što se same SPC tiče, ona je pravi relikt komunizma, koja se raširila iz Kraljevine SHS, pravo do i u SFRJ.(A i vole da se voze helikopterima, taman kao oni komunistički „jagnjofukci“ iz 1989. godine.)

Komunisti inače nijesu imali kad da se bave običnim životnim pitanjima od svjetskih revolucija i pokreta nesvrstanih. Tako da je crnogorskim komunistima, za razliku od makedonskih, promakla potreba da se crkva u Crnoj Gori riješi onako kako to istorijski faktu nalažu.

Ne bih opterećivao sa istorijskim temama, ipak moram najkraće:

1. Je li Crnoj Gori Srbija otela državu?
2. Je li joj otela crkvu koja se zvala Crnogorska pravoslavna crkva?

Jesmo li 2006. godine na referendumu vratili državu? Jesmo.

A zašto nijesmo vratili Crnogorsku pravoslavnu crkvu? Nijesmo.

Na stranu to što su Crnogorci obnovili CPC 1993. godine na Cetinju. Crnogorci jesu ali Crna Gora nije. Pa ko je normalan mogao povjerovati da je ”Mitropolija crnogorsko primorska”, crnogorska crkva? Kad se zagrebe u uzroke stavljanja znaka jednakosti između MCP i CPC, lako je zaključiti da se radi o neznanju ili namjeri!

Što se neznanja tiče, ono je i sada na djelu, našim građanskim partijama je i dalje jedno od glavnih opredjeljenja „antifašizam“, koji je poodavno poražen i vojno i faktički, a i pravno na Nirnberškom procesu nakon WW2.

Ipak ne, naše građanske partije još uvijek baštine „antifašizam“.

Neiskusan analitičar bi se zapitao:

„Ako oni baštine „antifašizam“ ko baštini FAŠIZAM?“ Pošto fašiste, na motorima sa prikolicom, sa šmajserima  i onim prepoznatljivim šljemovima, odnosno „Švabe“, ne možemo pronaći po našoj državi, dalje istraživanje bi pokazalo da postoje nacionalisti, klero-nacionalisti, nacional-šovinisti, velikosrbi, sljedbenici Garašaninovoga „Načertanija“, sljedbenici „Memoranduma SANU“, dakle imamo čitavu plejadu naziva i kovanica, od kojih se niti jedna ne može dovesti u ravan sa fašizmom, osim u osnovnim principima djelovanja, a najmanji zajednički „imenitelj“ im je SPC.

Slijedi, naše građanske partije su svu ovu gore navedenu bratiju, previdjele i izabrale da se bore protiv fašizma. Vjerovatno zbog toga što su još živa udruženja boraca NOR-a i a i sjećanja na WW2. A i kad se boriš protiv zamišljenog protivnika možeš i pobijediti.

Pa da sa neznanja pređemo na namjeru. Koristićemo reciprocitet u pojašnjavanju.

Jer, danas je sve poznato. Kao i mi Crnogorci i Crnogorke, tako i naši građani dobro znaju sve činjenice oko situacije sa CPC i SPC. Možemo ustvrditi da znaju, površno ali znaju, i istorijske fakte ali sigurno znaju da u Srbiji NE POSTOJI CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA?

Pitanje koje se samo nameće je sljedeće:

AKO U SRBIJI POSTOJI SPC ALI NE I CPC ZAŠTO BI U CRNOJ GORI POSTOJALA CPC ALI I SPC?

Koji je razlog da Srbi Crnogorcima nešto ne daju u Srbiji dok Crnogorci Srbima sve daju u Crnoj Gori?

Nekako se sam nameće utisak da je sva ova ekvilibristika oko SPC i ugovora sa njom, samo spinovanje, usmjereno na to da Crnogorci jedan dan prihvate da je potpisivanje ugovora sa SPC „mjera realnog“, da to spada u korpus ljudskih prava, i vrijednosti naprednih demokratija.

A đe smo sad?

Temeljni ugovor je potpisan. Na prevaru i u tajnosti. Abazović je prevario koalicione partije koje su se štitile „kvalifikovanom“ većinom.

Abazović je, nakon glasanja u parlamentu, bivši premijer.

Ups, još nije?!

Ah da, on nastavlja da bude premijer sve dok se nešto ne desi. Od svih opcija na stolu, najinteresantnija je izbor novog premijera. Ne bih spekulisao, prepuštiću to poznavaocima iz branše, meni je još uvijek najinteresantniije zašto se dala podrška ovome internacionalnom prevarantu?

Obrazloženje ide od „moralo se“ do  „sve je bolje od vlade Krivokapića“. Vrijeme je majstorsko rešeto, evo se na primjeru ubijedismo da ima „još gore od vlade Krivokapića“.

U iščekivanju novog tandaramandatara, vijesti stižu filmskom brzinom. Sljedeći mandatar, ako ga bude, mora da računa sa novom informacijom:

Parafraziram: SPC NABAVLJALA „KALAŠE“ PREKO ŠKALJARACA?

Stvarno, ponekad pomislim da je jedini način da se ućera policija na pretres Manastira na Cetinje a i ostalih „svetilišta“ – dojava o bombi?

Nego, jesmo li sigurni da bi policija, i ako pronađe „kalaše“, prijavila pronalazak?

I na kraju podsjećanje: Nije Crnoj Gori potrebno poništenje ”temeljnog ugovora” sa SPC, ta nakazna tvorevina je već poništena padom onoga koji je stavio potpis.

Crnoj Gori je potrebno poništavanje Izmjena zakona o slobodi vjeroispovijesti, donešenih 28. decembra 2020. godine, nelegalnim online glasanjem i nepotvrđenim mandatom  od strane DIK, nelegalne online glasačice – Zoronjićke.

Ako se ikad shvatila potreba za organizovanjem Crnogoraca u crnogorsku nacionalnu partiju, sad se i vidi takva potreba. Građani neće prestati da trguju sa nama Crnogorcima i Crnogorkama. Građani će se uvijek povukovati pred velikosrpskim zvjeradima, pravdajući to demokratskim kapacitetom.