Piše: Novak Adžić
Strogo vodeći računa o državnim interesima, apsolutnoj zaštiti crnogorske istorijske, sakralne i ukupne kulturne baštine, te neprikosnovene i neporecive svojine Crne Gore nad njome, može se, eventualno, zaključiti sa SPC samo obični ugovor.
Izuzev već zaključenog i ratifikovanog ugovora sa Svetom Stolicom, dakle državom-crkvom Vatikan (koji je poseban ugovor međunarodnog prava), to se može uraditi jednakopravno kao i sa drugim vjerskim zajednicama, samo pod jasnim uslovima i normama, takođe.
Ali sa njome, koja je uzurpatorska ustanova u Crnoj Gori, ne može se potpisati ugovor koji bi bio akt međunarodnog prava i snage, niti pravni akt koji bi bio, realno, pakt s okupatorom i značio de jure i de facto legalizaciju njene okupacije crkvenih objekata, otetih manastira i crkava i crkvene imovine koja je nastala nakon bespravnog ukidanja Crne Gore 1918. i autokefalne Crnogorske crkve 1918-1922.
Srpska pravoslavna crkva, odnosno Crkva Srbije u Crnoj Gori, i njene filijale-eparhije, kao i svaka druga vjerska zajednica (samo ako je registrovana u Crnoj Gori), može imati pravni, zakonski i ugovorno-pravni subjektivitet s državom Crnom Gorom, u granicama Ustava i Zakona naše zemlje, ali ne i pravni kontinuitet prije 1920.
Ista crkva, po meni, ne može da ima “javno-pravni subjektivitet i ovlašćenja”, a to očito oko “javno pravnih ovlašćenja” piše u nacrtu “Temeljnog ugovora sa SPC” kojeg je pripremila, ranija Vlada Crne Gore u dogovoru sa Srpskom patrijaršijom iz Beograda.
Ako se stranoj crkvi u našoj državi, a to je SPC, koja konstantno negira državu Crnu Goru i crnogorski etnos i naciju, prizna to ekskluzivističko ili posebno pravo, to bi značilo da se, imperativnom, konvencijalnom pravnom normom, priznaje da je osvajačka i uzurpatorska crkva od 1920. u našoj obnovljenoj, nezavisnoj državi Crnoj Gori zapravo “država u državi, čak i iznad i van države”.
Ili da bi taj i takav Temeljni ugovor, ako bi se pod tim nazivom zaključio sa njome, značio njenu potencijalnu supremaciju u odnosu na norme nacionalnog (državnog) prava Crne Gore.
Mišljenja sam da se filijalama (eparhijama) Beogradske patrijaršije ne može i ne smije to pravo priznati, niti istorijsko-pravni kontinuitet, a oni iz Srpske patrijaršije i njenih eparhija u Crnoj Gori to oće. I sve sa ciljem da takvim ugovorom betoniraju stanje nastalo okupacijom i nasilnom aneksijom Crne Gore 1918. i stanje koje je nastalo nakon toga, ukidanjem autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i otimanjem imovine koju je ona do tada koristila.
“Javno-pravna ovlašćenja” pripadaju državi Crnoj Gori i njenim organima na državnom i lokalnom nivou i mislim da bi takva norma u ugovoru sa SPC značila da je u Crnoj Gori “dvovlašće” i da SPC dobija prava koja kao vjerska zajednica nema. Ona time pretenduje da se oficijelno izjednači sa ovlastima, javnopravno, sa državom Crnom Gorom protiv čijeg opstanka, i Crnogoraca kao nacije, stalno djeluje.
Zato pozivam na oprez da se ne zaključi ugovor sa SPC koji bi bio ugrožavanje Crne Gore i njenog pravnog poretka. Dakle, Temeljni ugovor ne treba da se zaključi s njome i besmisleno je da se tako zove.
Nije SPC, odnosno Crkva Srbije, međunarodno priznata država da se sa njom zaključuje Temeljni ugovor. Nije ona ono što je Vatikan – država i crkva – da se s njom zaključuje takav akt, zapravo Konkordat, odnosno ugovor međunarodnog prava i snage.
Primjerice, ugovor SPC sa državom Hrvatskom iz 2002. je običan ugovor, a ne temeljni ni međunarodni ugovor. A sporan jenakon potpisivanja i dan danas u Hrvatskoj.
Posjećam na činjenice iz uporednog prava i prakse. Ranije je mitropilit Jovan u ime Episkopskog savjeta SPC u Hrvatskoj (tada je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski) potpisao, u ime SPC sa Vladom Hrvatske 20. decembra 2002. ugovor koji se ne zove Temeljni nego “Ugovor između Vlade Hrvatske i SPC u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajednickog interesa”.
Nije ga potpisao patrijarh Pavle tada nego mitropilit Jovan. I nije se, dakle, zvao Temeljni ugovor.
Zato, ne može se zvati ni Temeljni ugovor za SPC u Crnoj Gori i kao takvog ne treba ga zaključiti uopšte. I ne treba, ako se nešto slično planira, zaključiti nikav temeljan no običan ugovor sa SPC, jednake forme i snage kao što je sa Islamskom vjerskom zajednicom u Crnoj Gori, Jevrejskom zajednicom, a koji naravno treba da se zasebno zaključi sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom.
Dakle, sa SPC treba potpisati običan ugovor oko poštovanja i primjene vjerskih prava i sloboda i da ga, recimo, ne potpisuje patrijarh SPC Porfirije Perić, jer ga ni u Hrvatskoj (2002)nije potpisao patrijarh Pavle. Protiv sam ugovora kojim SPC hoće da izvrši podvalu i prevaru da bi legalizovala otimačinu i okupaciju crnogorskog sakralnog kulturno-istorijskog nasljeđa.
E vala ce bas tebe poslusati.
Svaka na svim mjestu, kakav temeljni ,ko su oni sem okupatorska pedofilija zajednica. Ako neće kako država zapovijest, neka kupe prnje glibave!
Svaka na svim mjestu, kakav temeljni ,ko su oni sem okupatorska pedofilija zajednica. Ako neće kako država zapovijest, neka kupe prnje glibave!
Da li to interesuje “relaksiranog” premijera?Da li je on svjestan sta radi? zao mi je,ali 01.08.2020,üosloje izbora sam rekao da ovaj narod ne zasluzuje drzavu. Cim je postao “toppvska hrana” kojekakvim “Vijestima”, URA-ma,SPC-ima i slicnima…Zao mi je Novace,ali sa poltronima i ljudima,koji se “kupuju”za 100-200 eur, se ne moze graditi drzava….