Svetosavka izvukla Jokovog

Piše: Slavko Mandić

Neka se pripremi Komitet za izvlačenje preśednika Crne Gore, najavio je oficijelni spiker početak izborne manifestacije „Vita jela zelen bor, izvuci preśednički odgovor“. Čast da zavuče ruku podizaču (onu koja se najviše podizala u parlamentu) u specijalnu bačvu načinjenu u nikšićjoj fabrici „Javorak“, u kojoj se odigravalo spaljivanje duvana u ekstremno maloj količini, pripala je budvanskoj svetosavki. Spiker je objasnio zašto njena demokratska desnica, a ne recimo one 18 puta ustavno uzdržane. Mada bi najpravednije bilo da je ta čast pripala izmisliteljici novog izbornog procesa, koji će zasigurno promijeniti način biranja vlasti u čitavom svijetu. Ali, budvanska svetosavka ima vezu kod brata Abaza, i o tome više nema diskusije.

Po pravilniku Komiteta za igru na sreću, rezultat će biti validan ako ga potvrde članovi Komiteta konsenzusom. Može i onako kako tumači budvanska svetosavka, mimo zakona ako je to u većem interesu, što će reći da je za verifikaciju u tom slučaju potreban zbor podignutih ruku vladajuće većine. Potpuno logično, jer ih je narod birao da budu vlast i da vladaju a ne da se drže zakona kao pijan plota. U ime viših ličnih ciljeva, oni to uspješno i čine.

Nakon što je Komitet konstatovao da je u bubanj (u skladu sa Pravilnikom), uredno ugurana drvena Javorak bačvica, ekspertski tim zadužen za metanje listića u njoj, sa imenima kandidata, pristupio je ovom odgovornom poslu. Poređani oko bubnja, njih 41. je ruka ruci ubačila u bačvu svaki predložak posebnom tehnologijom ubačivanja. Kada je radnja obavljena u skladu sa preporukama Ostroške komisije, pristupilo se izvlačenju. Budvanska svetosavka, obučena u svečanu odoru, sporim protokolarnim Ostrog korakom, primicala se mjestu izvršenja svečanog čina. Neđe za URU ipo, svjedoče hroničari, zavukla je ruku u grotlo bačve, duboko uzdahnula i snažno cimnula tamo i natrag. U ruci joj je ostala jedna jedina ceduljica. Ako je i bila još koja, otpala je usljed jačine trzaja koji  je ophrlio  uzbuđenu svetosavku. Publika u balskoj popovskoj dvorani ostala je nijema. Što li piše na listici? Je li kandidat onog poljoprivrednog trorazrednog eksperta kojega je gurao na svako upražnjeno mjesto. Od premijera pa do preśednika. Najbolje bi rješenje baš, takav bio. Vedar, čio, okretan, sposoban za brzo djelovanje, ovaj karijerni političar bi bio prihvatljiv i za Varheljija. Ne bi ga poljoprivredni Joko tek tako na listu turio. Znao je on kakvu korist može od takvoga imati. Mogao bi biti ambasador za poljoprivredu, jer će se svijet o jadu zabaviti oko hrane. Pa će im jaka riječ jakog eksperta trebati kao nasušni hljeb.

A što ako je onaj drugi u ruci? Onaj koji je i dosad bio? Onaj zbog kojega su kršili Ustav da bi njega skršili, pa nijesu uspjeli. Ako se nekako provuka pa mu se ime zalijepilo za ruku bogomilosnice budvanske, koja ga je u svoje doba u zvijezde dizala. Ma sad je neko drugo vrijeme. Ne čini ona to drage volje, no što mora ako misli da uživa u vlasti. Nema trećega listića. Samo su dva, konstatova i Komitet.

Dok je svetosavka držala uobičajnu uzdignutu ruku ZA, priđe joj odnekud brat Abaz, ustavno zgrabi listić, otvori ga i pročita ime Jokovog kandidata. Brže bolje zgužva listić i s njim pravo u Javorak.

Crna Gora dobi novog preśednika.

Ovaj sav srećan da pokaže odanost, pješke krenu iz Ostroga ka dvoru. Ne moga mnogo, jer ga je svašto stiglo, pa za njega dođe majbah što su šćeli da ga trse, ali im onda bilo ugodno vozati se po svijetu. Sad bi oči iskopali onome ko bi im ga iz ruku maka.

Nakon ustavno lutrijski izabranog preśednika države, pristupilo se pripremi za njegovo ustoličenje na Cetinju. Pored uredno pozvanih specijalnih do zuba naoružanih jedinica MUP-a Crne Gore, naoružanih kriminalnih organizovanih cjelina za državnu upotrebu, značajno unaprijeđene količine bojnog otrova i šok bombi, gumenih i ne daj bože pravih metaka, unaprijed pripremljenog i organizovanog ne jotovanog javnog nacionalnog servisa, zaduženog za medijsko proglašavanje onoga što bude trebalo objaviti, pristupilo se pozivanju pojedinačnih slučajeva. Prvi na listi brata Abaza bio je omiljeni mu Prle. Sasvim prirodno. Pa poklonio mu je po Crne Gore. Valjda je red da ga prvoga pozove.
A i on će organizovati litije do Cetinja, u nadi da će na taj način razbiti već postavljene barikade na Belvederu. Do njega demokratski velikosrpski iskorak Mile Dodik. Zatim kompletna Vlada Srbije na čelu sa preśednikom svega, Vučkom Objeručkom. Ovoga puta bez Kosovo je Srbija, jer više nije, reče sam Vučko, jer su ga prelomili, pa reče ono što decenijama svi već znaju. Kosovo je Kosovsko, i tačka!

Organizator je pozvao i sve domaće i međunarodne četnike, kvislinge. Ljotićevce, ako ih ima, Nedićevce i ako ih nema. I na kraju, kao prvi u simboličkom smislu, Vladimir Vladimirovič PUTIN, lična zaštita  Aca Srbina i pomagača vladavine brata Abaza,gomilom agenata .

Svečanost će otvoriti poljoprivredni potpreśednik kao predlagač lutrijski izabranog preśednika. Predviđeno je bilo da govori i izabrani, ali ljuti Frontovci što njihov četnik nije izvučen, uzeše mu vilicu što su mi je postavili kad je bio njihov vođa, da može sa međunarodnim zvaničnicima da razgovara na ravnopravnoj zubatoj osnovi. Sad je ostalo da mu ovi novi uzmu kalup posredstvom otiska i načine mu zubalo. Trajaće to jedno po godine, što je u skladu sa ličnim ustavnim načelima brata Abaza.

Bilo bi to ukratko sve oko direktnog prenosa prvog svjetskog, lutrijskog, satiričnog prenosa izbora preśednika države, pa sukladno, kako jotovano Hrvati zbore, zakonima za ovo se ne može novčano odgovarati. U zatvor nije problem, ali uzeti od crkavice, boli žestoko.