Svaka kriza, osim što je opasnost, istovremeno je i prilika. Uči doma je najpozitivniji primjer odlično iskorišćene prilike. Naši profesori su uradili ogroman posao i pokazali da to sjajno rade ocijenio je, komentarišući projekat onlajn nastave, komunikolog Miško Strugar.
Pripremiti i realizovati nastavu na daljinu, za svega sedam dana, kako ističe naš sagovornik, pravi je podvig i dokaz “da u Crnoj Gori imamo i znanja i resursa da realizujemo tako zahtjevnu stvar”.
– Nastavnice i nastavnici su iz svojih učionica, iz škola, osnovnih, srednjih stručnih, gimnazija… ušli u svaki dom. Sad ih, uz njihove đake, gledaju i roditelji, tetke, babe, đedovi… Ostali, koji ne snimaju časove, svakodnevno su u kontaktu sa svojim učenicima, daju zadatke, provjeravaju urađeno i naučeno. Ogroman je to posao. I oni ga sjajno rade. Znam to i kao bivši prosvjetni radnik, zato moje posebno poštovanje za nastavni kadar – kazao je Strugar.
Svako od nas, kako dodaje, treba sebe da zapita jesmo li vjerovali da smo sposobni da, na ovako dobar i kvalitetan način, organizujemo nastavu na daljinu za sve učenike i sve škole u Crnoj Gori.
– Sad smo svi vidjeli da možemo. Da umijemo. Svima je jasno da mnoge elemente ovakve nastave, a posebno ovakvog odnosa na relaciji nastavnik- učenik-roditelj možemo primijeniti i treba da primjenjujemo i kad prođu vanredne okolnosti – kazao je Strugar.
Govoriti pred objektivom kamere, u praznoj učionici, u kojoj nema onih koji čine da nastava živi nekim zasebnim životom izazov je sa kojim su se susreli svi nastavnici koji su učestvovali u projektu UčiDoma.
Kako kaže profesorica engleskog jezika Ana Raičević, ovo je za nju prvo iskustvo ovakve vrste, i ona držeći predavanje, u kameri koja snima, svakog trenutka traži neke poznate oči i pretpostavlja šta bi one mogle da osjete i da li na pravi naćin shvataju ono što nastoji da im na najbolji način prenese.
– Prvi put za ovih 20 godina radim u učionici koja je prazna, i jako je neobično kad uđete u učionicu i treba da predajete, a sa druge strane nema onih koji čine da učionica živi. Učionica je živa kada je puna djece, kad se čuje njihov žamor, pokret, pitanja i koja treba i koja ne treba, i kada treba i kada ne treba, to je ta interakcija zbog koje mi i postojimo. I kada ih pogledate znate jesu li umorni, je li im zanimljivo, da li je naporno da li je dosadno, da li ste možda vi previše zadali za taj dan, nekako sve na osnovu njihovih pogleda vidite – kaže profesorica engleskog.
Otuda je, ističe, ovaj projekat za nju bio veliki izazov.
– Nadam se da oni iza kamere mogu da osjete i taj moj pogled i energiju, i veliku emociju koju mi svi u ovo ulažemo, ne bi li na najbolji mogući način ostvarili ono što je zapravo cilj naše profesije, a to je da prenesemo znanje – kazala je Raičević.
Projekat Uči Doma, je kaže za nju bio veliko iskustvo, i smatra da je posao koji su uradili ona i kolege hrabrost, odgovornost i požrtvovanost.
Istovremeno koncept je, dodaje, proizvod timskog rada i usaglašenosti svih koji su ucestvovali.
– I sve ovo što mi radimo intimno doživljavam kao jedan herojski čin. Istovremeno sve ovo je proizvod timskog rada, ne samo unutar struke, već i svih koji su nam pomagali da ovo izgleda najbolje što može – kazala je profesorica stranog jezika.
Svoj zadatak će, ističe smatrati uspješno završenima, ako učenici usvoje znanja, ali i ako kroz ovaj vid predavanja profesori uspiju da prenesu ne samo informaciju već i toplinu profesorskog poziva.
Za Miroslava Minića, profesora književnosti nije bilo dileme da li poziv za držanje onlajn predavanja treba da prihvati.
Smatrao je to dijelom svoje profesije i obaveze prema učenicima kojima znanje ne smije biti uskraćeno, ukratko podrazumijevanim “pedagoškim činom”.
Predavanja iz crnogorskog jezika i književnosti drže pet profesora koji dijele teme.
– Naporno jeste jer moramo da pripremimo i prezentacije, imamo mnogo posla i oko naših učenika. Svakodnevno sam u komunikaciji sa više od 150 ucenika, šaljem im domaće zadatke, ocjenjujem, a osim toga sam i odjeljenski starješina. Ali u ovom ternutku ne mogu da govorim o tome koliko je to teško ili lako, jer jednostavno sam ovo doživio kao zadatak – kazao je Minić.
Osim što omogucava kontinuitet obrazovnog programa, koncept onlajn nastave i snimljeni material je kako ističe profesor biologije Branko Anđić kvalitet za sebe. Sadržaj koji će i nakon završetka ovako izmijenjenih uslova svakodnevnog funkcionisanja moći da se koristi.
– Ovim projektom formira se baza video materijala, koju ce učenici i kasnije moći da koriste – istice Anđić.
Kako navodi, priprema materijala je mnogo zahtjevnija od samog procesa izvođenja nastave. Prikazano, tvrdi, svjedoci o kvalitetu kojim, kako kaže, ovaj projekat može da parira nekim svjetskim projektima onlajn nastave.
– Učionica je mjesto koje je izuzetno živo, mjesto na kojem se ostvaruje interakcija, na kome učenici pitaju, gdje rješavate njihove dileme i nedoumice i isto tako ucite od svojih učenika. A sada je to jedna potpuno drugačija atmosfera gdje mi stojimo ispred kamera i treba da simuliramo uobičajenu situaciju. To su dva potpuno različita principa rada – kaže profesor biologije.
U izvođenju nastave su, kaže zastupljeni, različiti nastavni materijali, izvođenje ogleda, animacije, edukativne igre.
– To je izuzetno dobro, jer djeci postaje zanimljivije i nije monotono. I škole daju doprinos. Sve su organizovale interaktivne načine komunikacije sa učenicima kroz korišćenje imejl adresa, različitih platformi do vajber grupa i time daju podršku onome što djeca vide na televiziji – istice Anđić.
Jedan od učesnika projekta Darko Ivanović, smatra da su, kako kaže, angažovani profesori, “pravi mali heroji koji su došli u vrijeme ove krize da drže časove ispred kamera koje su hladne u kabinetima koji nijesu njihovi i da to urade na najprofesionalniji mogući način”.
– To je za mene pravo herojstvo i tim ljudima Crna Gora zaista duguje zahvalnost. Lako je nekako upodobiti sebe sa djecom, lako je sebe naci među klupama koje su pune djece, to je njihov prirodni ambijent. Ali kada ih izmjestite iz tog ambijenta, date im učionicu u kojoj nikada nijesu predavli i očekujete od njih da iz sebe daju najbolje, a to je pedagogija i nauka i prosvetiteljstvo, to je podvig ravan onome koji rade naši lejkari na prvoj liniji. Zato veliko hvala i veliki aplauz za sve te dame i gospodu koji su izdvojili svoje vrijeme da naša djeca ne bi bila u riziku i da bi se školska godina nastavila kako treba – poručio je Ivanovic.
Onlajn učenje inspirativno i zanimljivo
Moje dijete nije nikada više učilo tokom dana, i to sa zanimanjem, vjerovatno zbog novog načina predstavljanja lekcija i rada domaćih zadataka – rekla je Pobjedi majka učenice prvog razreda gimnazije Slobodan Škerović u Podgorici.
Ona je ispričala da je njena ćerka, najprije pratila nastavu sa TV-a, međutim “nastavnici su se brzo organizovali i krenuli preko portala i vajbera da im zadaju domaće i prezentuju nove lekcije”.
– Njoj je sve to sada veoma inspirativno, zanimljivo. Sam taj odlazak na portal gimnazije, traženje lekcija, vajber grupe sa nastavnicima u kojima se komunicira sa njima na jedan opušteniji, za ovu situaciju primjeren način… priprema za video poziv jer treba da odgovara biologiju… Sve su ovo situacije koje djecu stimulišu i prenose obavezu i gradivo na jednu novu platformu, koju su dosad koristili isključivo za trošenje vremena po društvenim mrežama i aplikacijama za caskanja – ispričala je naša sagovornica.
Izazov su ističe, još uvijek onlajn testovi i ispitivanja putem vajbera.
– Dobra stvar ove situacije je što im se izgleda mozak još uvijek nije prebacio na to da je ovo “samo školsko gradivo”, nego su im novi metodi i način komunikacije poznati zbog višesatnih dopisivanja, pa su školi dodijeli samo novi kanal. Ovo je prvi put da ne gunđamo i da se ne svađamo zbog telefona i laptopa na krevetu – kazala je naša sagovornica.