Nakon potvrde Duška Kneževića da je tačno da je pripadnicima službi bezbjednosti drugih država, još prije nekoliko godina, krenuo da optužuje Mila Đukanovića i ogovara njegove poznanike, prijatelje i saradnike, “mediji” poznati kao oruđe u rukama mafije i podzemlja, brže bolje su manipulišući potvrdom, pokušali da je predstave kao neku novu optužbu odbjeglog međunarodnog prevaranta i po već poznatim matricama, umiješaju Mila Đukanovića i Stanka Subotića u nov bizarni pokušaj senzacionalizma.
Da bi to medijski bilo zanimljivije, Knežević je potvrđujući svoju mitomaniju, za ovu potrebu svojim urednicima maroderima, dodao i nekoliko novih laži.
Da pojasnimo: U bilješci koju je potpisao sam Knežević, a koju je dao pripadnicima službe jedne strane države, Knežević je rekao da je odnos sa Đukanovićem postao loš, jer su ga Milovi prijatelji ogovarali.
Tako je pominjući Subotića, rekao da je sukob sa njim krenuo, kad je pokušao da ga odvede kod Miškovića, a Subotić je to saznao i “poludio“. Iako je i tada ogovarao Đukanovića i on mu bio glavna meta, Knežević nije rekao da ga je na to podstakao Đukanović, nego smo naknadno dodatno pročitali iskaz gdje Knežević kaže: … ja sam samoincijativno htio da riješim nesporazume između Subotića i Miškovića, rekao sam mu da sam organizovao sastanak sa kupcem za njegovu zemlju, nijesam pominjao da je to Mišković, pa sam mu na njegovo pitanje gdje idemo, u kolima saopštio da idemo u Deltu……
Dakle dvije i po godine kasnije, za potrebe Dražena Živkovića (Borba) i Željka Ivanovića (Vijesti), Knežević lažno dodaje Đukanovića i njegov zahtjev da spoji Subotića i Miškovića.
Druga stvar koja se pominje u bilješci je da Knežević izjavljuje da je bio u Moskvi, da ga je u ponoć zvao Milo i molio da podigne te noći, 50.000 eura i da ih da advokatima Subotića, koje će mu Subotić vratiti.
Danas, po nalogu medijskih mafijaša, Knežević lažno ubacuje Beograd, Borisa Tadića i koaliciju SPS… klasična podmetanja, udbaških doušnika, kako bi „čorba bila gušća“, što je uzrečica Kneževićevih šefova još iz vremena SDB, kada su ga i uhvatili, kompormitujućim snimkom i od tada ucjenjuju.
Dvije i po godine kasnije nestala je Moskva, ponoć se pretvorila u devet uveče, a naknadno se sjetio da mu je pare vratio Đukanović preko zajedničke prijateljice.
I ovdje smo naknadno detaljnije pročitali ovaj dio gdje Knežević kaže da je Subotić dug vratio, ne pominjući ni Đukanovića niti bilo kakvu prijateljicu.
Da bi provjerili i kod druge strane, aktera ovih događaja, pozvali smo Stanka Subotića i zamolili da nam kaže šta je zaista od ovoga istinito, a šta nije.
Subotić, je bio zatečen našim pozivom i pitanjima, nije znao za ova dešavanja i da se njegovo ime pominje, pa nas je zamolio da mu prvo damo da sve pročita i nakon toga ponovo pozovemo.
U odgovoru Subotić saopštava:
“Vrlo sam neprijatno iznenađen činjenicom da me taj čovjek bilo gdje pominje, posebno da to radi po službama bezbjednosti i stranim ambasadama. Hvala vam na tom obavještenju, obavijestiću o ovome moje advokate da se aktivnije uključe u ovaj skandal.
Što se činjenica tiče, tačno je da je on predao 50.000 eura mojim advokatima i da ga je za to zamolio Đukanović, a kako je on bio u Moskvi tog dana, to je preko njega i realizovano. Nije bilo nikakvih noćnih predaja novca, već je novac dat advokatima poslije dan ili dva.
Novac sam mu vratio ja, bankarskim transferom sa mog računa na njegov kao što sam i rekao i posjedujem kopiju swifta te uplate, tako da ne razumijem zašto laže, da mu je novac vraćala neka žena preko Đukanovića.
Oko druge situacije, mogu da kažem, da je Knežević pokušavao mjesecima da stupi u kontakt sa mnom. To je radio preko desetak osoba, uključujući i Đukanovića. Ali ja nijesam htio da se vidim sa njim. Pitao sam i Đukanovića zašto Knežević traži da se vidi sa mnom, a odgovor je bio da ima kupca za moju zemlju kod aerodroma, koja je tad bila pod bankarskim hipotekama. Znajući da pokušava da nešto mešetari oko toga, kao i mnogi drugi koji su tada željeli da mi tu imovinu otmu, nijesam prihvatao susret. Poslije više od mjesec dana javio sam se, na meni tada nepoznat broj, koji me je zvao desetak puta i to je bio Knežević.
Slatkorječivim tonom, krenuo je da me hvali, da mi podilazi, da priča da zna kroz šta sam prošao, da hoće da mi pomogne, da je našao spas za moju blokiranu zemlju, da mogu da je oslobodim, navaljivao je i ja sam pristao da ga sjutradan vidim. Došao je po mene svojim kolima sa vozačem, ušao sam pozadi, a kako sam ja na samoj Mostarskoj petlji, poslije uobičajenih par rečenica, pitao sam ga gdje idemo. Tada mi je sjedeći pored mene, lakonski odgovorio u Deltu, ja sam ga pogledao, pomislio da se šali. Pitao sam ponovo, kod Miškovića? A kada mi je on odgovorio da, pa rekao on će ti sve završiti oko zemlje, on će je kupiti, a on može sve da završi sa sudovima, poreskom upravom i bankama, ja sam poludio. Tražio sam od vozača da stane, okrene auto nazad, a njega krenuo da psujem i vrijeđam. Knežević je bio iznenađen, pokušavao je da mi objasni da je to normalno, ali sam nastavio da ga psujem tih još par minuta dok se vozač okrenuo i izašao na kraju mosta Gazela.
Sve što je danas ili ranije izjavio da ga je Milo molio da me spoji sa Miškovićem, ili da preuzme moju zemlju, je bolesna laž, koja je za svakoga ko poznaje mene, Đukanovića i tu osobu jasno da je aposlutno nemoguća.
Kneževića ne poznajem, sem u tih par slučajeva, ali znam da je mešetar, prevarant i težak lažov. Prvi su mi na to skrenuli pažnju predstavnici WAZ-a u Esenu, kada sam kupovao Večernje Novosti i kada su mi rekli da je kod njih došao neki bankar trgovac iz Beograda Knežević, koji pokušava da Njemcima, koji su već bili vlasnici Politike, saopšti da je on kupio neke obaveze tog lista i da je on u stvari taj koji mora da se pita oko kupovine i prodaje. Njemački advokati su ga brzo provalili i najurili iz Njemačke i njihovog okruženja, a mene posavjetovali da ga se čuvam, jer je to osoba opasnih namjera, kome je laž svetinja, a prevara duševna hrana”.
Za kraj razgovora Subotić nas je zamolio da iskoristi naš portal i za jednu poruku Kneževiću.
“Ja Kneževića nijesam vidio od tog incidenta na Gazeli, a to je nekoliko godina. Nemam nikakav kontakt sa njim, a nijesam blizak ni sa medijima. Pošto me zovete oko njega i razumijem da on čita vaš portal, molim vas da iskoristim ovu situaciju i pozovem Kneževića da vrati pare mom vozaču iz Ženeve, kome duguje hiljade švajcarskih franaka godinama, ne javlja se na telefon i ne odgovara na poruke.
Pošto sam mu vratio novac uplatom na njegov račun, Knežević mi se javio kad je došao u Ženevu, jer mu je sin tada učio školu u tom gradu. Tada je i upoznao mog vozača i dobio njegov broj ako njemu ili sinu bude nešto potrebno. Knežević je brzo krenuo da ga koristi, da sinu kupuje telefone, uplaćuje kredit, dopunjava kartice, priskače sa kešom ako sin potroši, jednom riječju koristio ga je kao svog službenika.
Upravo iz razloga što mi je pomogao kada mi je bilo potrebno, tolerisao sam to, pokrivajući razlike. Kako ga jedno vrijeme nijesam više viđao, vjerovao sam da je to prestalo. Ubrzo je došlo do ovog incidenta i Kneževića više nijesam nikad ni pomenuo. Tek par godina poslije toga sam saznao od vozača, kome je bilo neprijatno da mi to prenese, a ja mu nisam rekao da je tu došlo do promjena, da je Knežević uprkos sukobu sa mnom nastavio da ga zove i koristi, do samog kraja školovanja sina i ono što je najgore, ni usluge niti te račune koje je moj vozač plaćao, Knežević mu nije nikada platio. Vidjeli su se posljednji put kada mu je sin završavao školu, Knežević je tražio od vozača da mu kaže koliki je ukupan dug i on mu je predao papir. Knežević je uzeo račun da mu istog dana uplati, zatim nazvao telefonom nekog u banku i rekao da uplate taj iznos i galantno dodao još par hiljada, a onda nestao. Nikada nikakve uplate nije bilo, vozač ga je zvao, slao poruke i mailove njemu i sinu nikada mu ni on ni sin nijesu odgovorili”.