U medijima svjetskim, regionalnim domaćim svakodnevno čitamo pojam “hibridni rat”. Pojedinima nije najjasnije šta to zapravo znači “hibridni rat”. Za sve čitaoce donosimo objašnjenje.
Pojam Hibridni rat počeo se koristiti 2005. godine. Prvi rat, koji je na neki način smatran hibridnim ratom, bio je sukob između Hezbollaha i Izreala u južnom Libanu 2006. Ovaj termin, sam NATO prvi put spominje 2007., a od 2011. u službenim dokumentima NATO-a dosta se spominje hibridni rat, ali još više hibridna prijetnja.
Hibridni rat nije svaki sukob na nižim nivoima, na taktičkom, na operativnom nivou, tu mora da postoji strateška komponenta. Upravo zbog nespremnosti struke da se uopšte upusti u definisanje hibridnog rata dolazi do nesporazuma. Glavno pitanje je li hibridni rat stvarna pojava koju se može definisati i prepoznati? Odgovor je DA!
Cilj je destabilizacija i polarizacija društva
Iako ne postoji jedinstvena definicija ovog prilično apstraktnog pojma, radi se o stvarnom fenomenu koji je u posljednje vrijeme sve relevantniji u kontekstu novog “hladnog rata” između Rusije i njenih saveznica s jedne strane, te zapadnog bloka predvođenog SAD-om s druge. Kako u časopisu NATO Review objašnjava slovački službenik ministarstva vanjskih i evropskih poslova Peter Pindjak, hibridni rat uključuje višeslojni poduhvat u cilju destabilizovanja i polariziranja društva na udaru. Za razliku od konvencionalnog rata, “centar gravitacije” u hibridnom ratu je ciljana populacija, a protivnik pokušava uticati na donosioce odluka u ciljanoj zemlji, kombinujući “kinetičke akcije” (drugo ime za vojne akcije) sa subverzivnim akcijama.
A ako se u utvrđivanju njegove definicije poslužimo najvećom (i često nepravedno omalovažavanom) internet-enciklopedijom, Wikipedijom, vidjet ćemo da je hibridno ratovanje (koje se još opisuje i kao nelinearno ili specijalno ratovanje) vojna strategija koja kombinuje konvencionalno, iregularno i cyber-ratovanje. Ono ima sljedeća obilježja:
1. Netipični, kompleksni i fluidni protivnik
Hibridni protivnik može biti država ili nedržavni entitet, koji opet može biti posrednik (eng. proxy) određene države, ali i imati nezavisne interese. Primjeri se mogu naći u aktuelnom ratu u Siriji, gdje sve zaraćene strane osim Islamske države imaju ključne strane saveznike – libanonski Hezbolah, njegov sponzor Iran i Rusija na strani sirijskog režima, Turska, Saudijska Arabija i Katar na strani određenih antirežimskih pobunjenika (SAD je nedavno potpuno prekinuo svoju podršku) i koalicija predvođena SAD-om na strani pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga koje se bore protiv ISIS-a i za autonomiju unutar Sirije.
Drugi reprezentativni primjer ovakvog ratovanja je rat u Ukrajini, gdje Rusija kao državni akter nije izvršila klasičnu invaziju na Ukrajinu, već hibridnu invaziju preko svog saveznika na terenu, ruskih separatista na istoku zemlje. Rusija, naravno, poriče učestvovanje u ovom ratu, ali to je i glavni razlog ovakvog prikrivenog ratovanja – mogućnost plauzibilnog poricanja (eng. plausible deniability) vlastite uključenosti.
2. Hibridni protivnik koristi kombinaciju konvencionalnih i iregularnih tehnika
Osim konvencionalnih vojnih snaga mogu se koristiti iregularne taktike i formacije, subverzivne, prikrivene, kriminalne, pa čak i terorističke aktivnosti. Opet sirijski, ali i drugi nedavni ratovi na Bliskom istoku poput libijskog, libanskog ili izraelsko-palestinskog, dobar su primjer. Formacije poput Hezbolaha, palestinskog Hamasa, turske Kurdistanske radničke partije (PKK), sirijskog Hajat Tahrir al-Šama (koji je nastao iz al-Nusre, sirijskog ogranka al-Kaide) pa i samog ISIS-a su u isto vrijeme i paravojske s vlastitim političkim krilom i teritorijem koji kontrolišu i terorističke organizacije. Čitav spektar njihovih aktivnosti dio je jedinstvene strategije.
3. Hibridni protivnik je fleksibilan i brzo se adaptira
Na primjer, ISIS se brzo prilagodio američkim avio udarima smanjenom prisutnošću na terenu u vidu kontrolnih tačaka, velikih konvoja ili zapovjednih centara. Kao i Hamas u Palestini i Hezbolah u Libanonu, ISIS je u Siriji izgradio veliku mrežu podzemnih tunela i baza. Pobunjenici su na sličan način prebacili svoju infrastrukturu ispod zemlje zbog sirijskog i ruskog bombardovanja.
4. Hibridni protivnik koristi napredne oružane sisteme i druge tehnologije za ometanje
Oružje, od pješačkog do naprednih artiljerijskih sistema i vozila, može se relativno lako nabaviti na crnom tržištu ili od država saveznica. Hezbolah je tako u ratu protiv Izraela 2006. imao navođene projektile kakve tipično imaju državne vojske, a u Siriji koristi i bespilotne letjelice, tzv. dronove. Al-Nusra i ISIS pak učestalo koriste improvizovane mine ili vozila s bombašima samoubicama u svojim vojnim operacijama. Kriptovana mobilna komunikacija takođe omogućuje paravojnim i terorističkim grupama izbjegavanje nadzora. Napredak i sve veća dostupnost ovakve tehnologije zasigurno će sve više mijenjati ravnotežu snaga u budućim hibridnim sukobima.
5. Hibridni rat odvija se na tri zasebna područja
Ta tri područja su konvencionalno ratište, populacija u zaraćenoj zoni i međunarodna zajednica čiju podršku sukobljene strane žele pridobiti.
6. Korišćenje masovne komunikacije za propagandu
Rast mobilnih komunikacijskih, odnosno društvenih mreža poslužio je hibridnim akterima kao moćno sredstvo za vrbovanje i propagandu. Ovaj je aspekt ključan u kontekstu u kojem se danas govori o hibridnom ratovanju, u smislu kombinacije ili čak zamjene konvencionalnih vojnih akcija takozvanim informacijskim i cyber-ratovanjem, kojim se uz neuporedivo manje troškove i rizik mogu postići slični strateški ciljevi.
Kontekst o kojem govorimo je, naravno, prvenstveno rusko uplitanje u stranim zemljama, bilo vojno djelovanje u Ukrajini i Siriji ili dezinformacijsko, propagandno i hakersko djelovanje s ciljem uticaja na ishode izbora u zemljama poput Crne Gore, SAD-a, Francuske te baltičkih, skandinavskih i još nekih balkanskih zemalja.
Takvo “informacijsko ratovanje” uključuje hakovanje i curenje tajnih ili privatnih dokumenata i širenje lažnih vijesti s ciljem diskreditovanja SAD-a, EU-a, NATO-a, UN-a i brojnih nevladinih organizacija koje su kritične prema Rusiji pomoću mreže alternativnih web-stranica i lažnih korisničkih računa, odnosno botova na društvenim mrežama.
Međutim, ono se ponekad kombinuje i s fizičkim subverzivnim aktivnostima koje sežu sve do atentata i puča: Crna Gora je donijela presudu za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, pri čemu je kao glavnog organizatora ”označilo pripadnika ruskih sigurnosnih službi Eduarda Širokova. Cilj puča bilo je odvraćanje Crne Gore od priključivanja NATO-u.
“Lov na vještice” ili aktivno podrivanje zapadnih demokratija?
Da se u slučaju ruskog hibridnog ratovanja ne radi samo o paranoji, “rusofobiji” i “lovu na vještice”, kako često tvrde ruski predsjednik Vladimir Putin, njemu naklonjeni američki predsjednik Donald Tramp i njihovi brojni saradnici i pristalice, potvrđuju i drugi zvanični dokumenti: izvještaj američke obavještajne zajednice u kojem je “s visokom pouzdanošću” utvrđeno da su se ruske vlasti, na nalog samog predsjednika Putina, uplele u američke predsjedničke izbore 2016. s ciljem smanjivanja šansi za pobjedu Trampove protivkandidatkinje Hillary Clinton i “umanjivanja povjerenja u američki demokratski proces”. Prema ovom izvještaju u operaciji hakovanja učestvovala je ruska Vojno-obavještajna služba (GRU), a istraga FBI-ja i specijalnog tužioca Roberta Muellera već je rezultirala optužnicama za nekoliko članova Trampova predizbornog štaba.
Druga ključna potvrda ruskih subverzivnih aktivnosti odnosi se na Evropsku uniju: Evropski parlament donio je u novembru prošle godine rezoluciju kojom je ozbiljno upozorio na “neprijateljsku propagandu” koja se provodi iz Moskve te koja “nastoji iskriviti istinu, izazvati sumnju, podijeliti EU i njene sjevernoameričke partnere, paralizovati proces donošenja odluka, diskreditovati institucije EU-a i izazvati strah i nesigurnost među građanima EU-a”.
Rezolucija dalje navodi kako ruska vlada „agresivno koristi široki raspon alata i instrumenata, poput think tankova, višejezičnih televizijskih stanica poput Russsia Today, pseudo-novinskih agencija, društvenih mreža i internet trolova kako bi se dovele u pitanje demokratske vrijednosti, podijelila Evropa, osigurala domaća podrška i stvorila percepcija o propalim državama u istočnom susjedstvu EU-a”. I društvene mreže poput Facebooka, Twittera i YouTubea pokrenule su svoje inicijative za suzbijanje lažnih vijesti na svojim platformama.
U sve navedeno može se i sam uvjeriti svako ko prati vanjskopolitičke teme na portalima i društvenim mrežama koje postaju sve važniji izvor (dez)informisanja i kreiranja javnog mnijenja. Pri tome posebno zabrinjava nizak nivo skepse, kritičnog pristupa i same medijske pismenosti pri konzumiranju sadržaja s vrlo upitnih “alternativnih” izvora, uz istovremeno gotovo histerično nepovjerenje prema izvještavanju etabliranih medija kada se radi o kontroverznim političkim ili naučnim temama. Na isti način, u isto vrijeme se kod znatnog broja korisnika može uočiti upadljivo neprijateljski stav prema institucijama SAD-a, EU-a i NATO-a, skupa s još upadljivijim nekritičnim i apologetskim stavom prema Rusiji i njenim saveznicama poput Sirije i Irana.
Crna Gora i hibridne prijetenje
Hibridne prijetnje Crnoj Gori iz dana u dan sve su veće posebno zbog činjenice da nam slijede izbori u ovoj godini, kazao je nedavno u razgovoru za Novu M ministar odbrane Predrag Bošković.
Bošković napominje da su posljednje dvije i po godine, koliko je Crna Gora članica NATO-a pokazale da se naša zemlja kreće ispravnim putem, te da je članstvo u Alijansi jedna od istorijskih odluka.
“Hibridne prijetnje su prisutne i ne staju. Ono što je činjenica jeste da se povećavaju iz dana u dan i povećavaće se kako se Crna Gora približava nekim krupnim odlukama, kao što su izbori na jesen”, kaže Bošković.
No, upravo zbog toga Crna Gora je podigla nivo zaštite na mnogo viši nivo, kaze Bošković, dodajući da su se u prethodnom periodu dešavale maliciozne aktivnosti.
“Utvrdili smo prisutnosti tokom zadnjeg istraživanja, ali smo prepoznali da se sa time suočavamo i borimo na dnevnoj osnovi. Ono što je najvažnije jeste da je kampanja dezinformacija, koja je jedan od ključnih parametara hibridnog rata protiv Crne Gore, nešto sa čim se sada suočavamo i mislim da ćemo iz toga, kao i iz svih prethodnih bitaka, izaći kao pobjednici