Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Srpska crkva preko Pariza vršila je pritisak na Tita da se ne gradi Mauzolej

Mi mislimo da mitropolit crnogorsko-primorski ne bi bio toliko reakcionaran, tako da kažem, da ne bi išao toliko reakcionarno, toliko oštro u sukob sa predstvnicima crnogorskog društva da nema neko zaleđe, bile su riječi Veselina Đuranovića izgovorene na sastanku predstavnika Centralnog komiteta SK Crne Gore i Centralnog komiteta SK Srbije održan 26. juna 1970. godine u Titogradu.

Piše: mr Jadranka Selhanović

Izvodi stenograma sa sastanka predstavnika Centralnog komiteta SK Crne Gore i Centralnog komiteta SK Srbije održan 26. juna 1970. godine u Titogradu.

VESELIN ĐURANOVIĆ

Ja bih htio samo nekoliko momenata da podvučem u vezi sa ovim pitanjem, i mi mu tako pristupamo i čini nam se da svaka druga kvalifikacija ne bi sigurno izražavala suštinu tog stanja. Kad to kažem, onda imam u vidu ne samo ove momente na koje vi ukazujete, i na koje ste vi ukazali vezano za djelovanje ostataka tih velikosrpskih šovinista, nego je to jedan širi okvir političkog pitanja.

U okviru toga mislim da je sljedeće važno. Sukob na ovom pitanju se javlja i kao manifestacija određenih političkih odnosa u Crnoj Gori. Mi smo, kako što je Durutović rekao, imali tu odluku davno donešenu, i deset godina od kada je donešena od 1952. do 1963. nije bilo nikakvih rasprava i diskusija o tom problemu Njegoševog mauzoleja.

Kasnije se demokratizacijom društvenih odnosa otvorila određena diskusija oko toga, a sa zaoštravanjem političkih odnosa u Crnoj Gori, naročito uoči Petog kongresa SK Crne Gore, ovo pitanje se na određen način javilo i kao odjek tih odnosa, tako da jedan broj ljudi, Crnogoraca koji žive u Beogradu, političkih funkcionera koji u ovom trenutku možda i nijesu najizrazitiji predstavnici Crne Gore u federaciji, računaju sa sukobom na ovom pitanju u Crnoj Gori i sa eventualno mogućim komplikacijama koje bi se, vjerovatno, mogle koristiti za akciju protiv rukovodstva u Crnoj Gori.

Ta inicijativa za obnavljanje akcije je imala ovakav karakter. U dva navrata je crnogorska vlada raspravljala ovo pitanje, prvi put 1962. godine, i drugi put 1965. godine. I oba puta je bio finansijski razlog da se do sada ovo nije moglo ostvariti.

Međutim, tadašnje Izvršno vijeće nije moglo da nađe mogućnosti za godinu dana, kada je trebalo iz budžeta izdvojiti 300 miliona, pa je donijelo odluku da se to odgodi, jer se ne može u tom roku realizovati. Kada je utvrđivan srednjoročni plan 1965. godine, i kada se ponovo postavilo pitanje budžetskih sredstava za ovo, kada se cifra popela na 700 miliona, i to je opet bio motiv zbog čega Izvršno vijeće nije moglo da ide u realizaciju tog projekta.

Nazad dvije godine, data je inicijativa i ideja da se ide na opštedruštvenu akciju, da se ne angažuju budžetska sredstva republike nego da se pokuša sa jednom opštedruštvenom akcijom za finansiranje, za materijalnim sredstvima koja bi osigurala realizaciju ovoga projekta. To je de fakto taj razlog koji je bio prisutan posljednih 7-8 godina i koji je u dva navrata na sjednicama naše Vlade bio razlog da se ne može ići na izgradnju.

Potom je Cetinje preuzelo inicijativu da ono bude, a ne republika, inicijator opštedruštvene akcije. I tada je naše Izvršno vijeće početkom 1969. godine prenijelo na Skupštinu opštine Cetinje svu dokumentaciju, sve odluke i materijale. Tada je u diskusijama oko obnavljanja ovog pitanja i te akcije bilo dosta prisutno mišljenje, da li će sadašnje crnogorsko rukovodstvo da se uključi u tu akciju ili neće. Tu su bile određene kalkulacije, čak ko će biti predsjednik odbora za podizanje mauzoleja, da li će se taj odbor pretvoriti u politički punkt koji bi mogao da bude jedna dosta jaka pozicija u crnogorskim uslovima za određenu političku aktivnost.

Međutim, mi smo u procjeni političkog momenta pošli od toga da bi pitanje revizije te odluke dovelo do ozbiljne političke podjele u Crnoj Gori. Podjela postoji i sada, ali je ona znatno manjih dimenzija nego što bi bilo da se ide na reviziju te odluke. Mi smo smatrali da bi bilo politički krajnje oportuno, da bi to dovelo do velikih političkih komplikacija, ići na bilo kakvu reviziju te odluke.

Sada smo se mi uključili u tu akciju, tim prije što je taj finansijski razlog otpao, iako se republika neće moći distancirati da sa određenim sredstvima pomogne tu akciju. Nama se pokazalo u najnovijim detaljima, da je tu bilo mjesta takvom rezonovanju, da smo bili u pravu kada smo to tako uradili. To pokazuje, moram da kažem, i stav Ustavnog suda u odnosu na tužbu crkve, to pokazuje na određeni način, iako ja to ne bih želio da predimenzioniram, i diskusija koja je vođena na sjednici Odbora za podizanje Njegoševog mauzoleja koja je nedavno održana, na kojoj je bilo kritike na Vladu crnogorsku od strane Vukmanovića (Svetozar-Tempo) i Popovića, gdje je pokušano da se politički atakira na sadašnje rukovodstvo, Vladu itd.

Poslije toga drug Vukmanović je podnio ostavku, iako je u toj ostavci naglasio svoju opredijeljenost za izgradnju mauzoleja na vrhu Lovćena.

Mislim da su to neki momenti koji stoje, ali vjerovatno sa kojima ne možemo ići sada u javnost, ne možemo objasniti mnoge te stvari, ali vama iznosimo ove stvari radi potpunije informacije o tim našim ocjenama.

Dvije stvari želim još da kažem u vezi sa tim. Kada bi sigurno to pitanje bilo novo, kada ne bi imalo dvadesetogodišnju istoriju, sigurno da bi naš odnos bio sasvim drugačiji. To je jedno. Drugo, mi vodimo računa, i stalno to naglašavamo, da ne trpamo u isti tabor pojedine ljude i mišljenja koji stvarno sa nekog estetskog stanovišta gledaju na taj problem i koji nemaju nikakve veze sa političkim ujdurmama, tako da kažem, koje pojedine političke grupe, ovome ili onome, ove ili one političke karakteristike daju. I to nastojimo da diferenciramo, jer nemamo nikakvog razloga da politički dajemo drugu kvalifikaciju. Ima dosta onih koji imaju estetski prilaz drugačiji nego što je izražen u samoj činjenici realizacije takvog projekta.

Ima ljudi koji su inače protiv tih velikih, krupnih spomenika, i to treba po našem mišljenju razumjeti i ne treba tu praviti jedan front prema svima, nego praviti diferencijaciju što jasniju, prema našem mišljenju. Sljedeće što sam htio da kažem, vezano je za djelovanje Srpske pravoslavne crkve, ne samo na ovom pitanju, ali je ona na ovom pitanju posebno došla do izražaja. Vi ste vidjeli da smo mi preko naše Vjerske komisije išli na javno iznošenje naših ocjena i stavova oko djelovanja Srpske pravoslavne crkve- Mitropolije crnogorskoprimorske u odnosu na Crnu Goru i ne neka najvažnija pitanja, među njima i pitanje mauzoleja.

Posljednje 4-5 godina ti odnosi sa crkvom su u stalnom zaoštravanju i što vrijeme dalje odmiče, imamo jednu eskalaciju u zaoštravanju tih odnosa. Oni su u ovom trenutku na jednoj maksimalnoj tački ključanja, tako da kažem. Mi smo prije ovog objavljivanja stava Vjerske komisije u javnosti, to su naši stavovi, imali jedan razgovor sa mitropolitom crnogorsko primorskim preko Vjerske komisije. Taj razgovor nije doveo ni dokakvih rezultata. Čak što više on je pokazao, da po svemu sudeći, teško je ostvariti dalje kontakte između crnogorskog društva i mitropolita.

Tu su neke stvari bile posebno značajne. Prvo, da li Srpska pravoslavna crkva kao cjelina, uključujući Sinod i patrijarha, stoji u cjelini na ovim pozicijama i nama je mitropolit crnogorsko-primorski rekao da stoji i da oni gledaju na ovo pitanje kako i on gleda. Mi stvarno mislimo da je to tako. Mi mislimo da mitropolit crnogorsko-primorski ne bi bio toliko reakcionaran, tako da kažem, da ne bi išao toliko reakcionarno, toliko oštro u sukob sa predstvnicima crnogorskog društva da nema neko zaleđe.

DOBROSLAV ĆULAFIĆ

Ne bi bio toliko hrabar.

VESELIN ĐURANOVIĆ

Ne bi bio toliko hrabar. Mi smo učinili ovaj korak da izađemo sa tim ocjenama i u tim stavovima smo iznijeli jedno mišljenje dosta jasno, i nijesmo željeli da u ovom trenutku odmah izvršimo jednu konfrontaciju sa cjelokupnom Srpskom pravoslavnom crkvom.

Ali, postavili smo pitanje, da li Srpska pravoslavna crkva svojim stavom stoji iza akcije koju mitropolit crnogorsko-primorski sprovodi, jer je tužbu podnijela Mitropolija, odnosno u ime Mitropolije jedna grupa advokata. Zavisno od tih odnosa zavisiće i pitanje daljih naših odnosa prema predstvnicima crkve i velikodostojnicima. Mi mislimo da se saradnja sa ovim mitropolitom kao prestavnikom Srpske pravoslavne crkve teško može nastaviti. Već nekoliko godina on kontinuirano ima jedan odnos prema rješenju crnogorskog nacionalnog pitanja, tako kako je riješeno u revoluciji i političkoj borbi.

To je počelo istupanjem patrijarha Germana u Crnoj Gori, i da ne ulazim u tu predistoriju tog njihovog odnosa. To je sigurno jedna posebna dimenzija, ali sa ovim pitanjem podizanja mauzoleja on vrši pritisak na sveštenstvo u Crnoj Gori. Vladika je poslao pismo svim sveštenicima u kome traži izjašnjenje sveštenika na ovom pitanju, garantujući da će to ostati njihova unutrašnja stvar i da će garantovati slobodno izjašnjavanje.

Međutim, očigledno da iza toga stoji nekakva namjera crkve u odnosu na sveštenstvo. Sveštenstvo, u osnovi najvećim dijelom se veoma konstruktivno odnosi po ovom pitanju. Sada je bila sjednica Udruženja pravoslavnih sveštenika. Stavovi iznijeti u referatu predsjednika Udruženja su veoma konstruktivni. Oni, po svemu sudeći, ne dijele mišljenje crkve i nalaze se u jednom sukobu sa njom. Koliki je stvarno taj sukob, ko sve u tom sveštenstvu daje podršku crkvi i vladici, to je još teško u ovom trenutku ocijeniti.

Za nas je veoma značajna činjenica da svi zvanični stavovi Udruženja govore o tome da je uticaj našeg društva na sveštenstvo još uvijek jak, čak bi se reklo nešto veći nego što crkva ima uticaj. Ovo govorim više kao jednu činjenicu koja ima svoju specifičnu težinu u ovim odnosima sa crkvom Mi smo, s obziorom na te odnose bili prinuđeni da u jednoj seriji članaka u „Pobjedi“ okarakterišemo te odnose crkve prema našem crnogorskom društvu. Drugo, sa čim bih želio da vas upoznam je o tim pozicijama crkve i njenom odnosu, na što ona u izvjesnom smislu računa, na te političke odnose u Crnoj Gori o kojima sam govorio, i zašto su preskočili Ustavni sud Crne Gore, zašto su rasturali tu svoju tužbu jednom broju institucija van Crne Gore, ako se ne varam Pravnom fakultetu, a interesantno je da je članak u „Indeksu“ skoro prepisana tužba Ustavnom sudu po svom sadržaju i glavnim tačkama.

Mi smo dobili jednu peticiju od 30 crnogorskih intelektualaca izvan Crne Gore u kojoj traže reviziju odluke. U toj peticiji pored nekih estetskih rezona stoje neke tačke koje se isto podudaraju u cjelini sa tužbom Ustavnom sudu.

Znači, pitanje ove akcije crkve je dosta tijesno povezano sa poznavanjem tih odnosa i igraju na tu kartu, računaju sa izvjesnim snagama u okviru naših redova. Mi računamo sa svim ovim teškoćama, ali u svemu tome, i kad sve na kraju rezimiramo, stojimo na stanovištu da treba što prije realizovati taj projekat i time prekinuti sve te diskusije. Postoji realna situacija da se taj projekat završi do jeseni iduće godine.

Čvrsto stojimo na stanovištu da ne vršimo nikakvu reviziju odluke jer ne želimo da vršimo političku podjelu Crne Gore na tim pitanjima. Uopšte ne smatramo da bi to bilo dobro i da bi to, ako bi se učinilo, bilo krajnje pogrešan stav. I sledeće, ne želimo da ulazimo u sporove i prepirke van Crne Gore, da vodimo polemike i rasprave, ne želimo da se javljaju kao sporne strane čak ni sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Nijesmo precizirali svoj stav prema gledanju Ustavnog suda na ovom problemu, ne želimo da se tu javljamo kao sporna strana sa bilo kim van Crne Gore.

Dalje, mislim u mjeri u kojoj to bude trebalo, davaćemo u javnosti određena obavještenja, tamo gdje se radi o falsifikatima i podvalama. Tu pripremamo jedan dokumenat čiji je cilj da ukažemo na neke falsifikate, podvale koje se čine raznim putevima, prije svega tužbom Srpske pravoslavne crkve i drugim dokumentima koji se plasiraju, i to ima svoj posebni aspekt. Oni su čak u Parizu agažovali pojedine elemente koji su vezani sa francuskim intelektualcima i pisano je pismo predsjedniku Titu iz Pariza u vezi sa tim. Pripremamo jedan dokument, i tu se radi o činjenicama, da vidimo da li se radi o kulturno-istorijskom spomeniku, da li se radi o kapeli i njenom rušenju ili ne.

PREDRAG AJTIĆ

„Pravoslavlje“ je nešto objavilo.

VESELIN ĐURANOVIĆ

Onda u vezi sa tim da li je to svojina crkve ili nije itd. Kad pripremimo ovaj dokument naša bi želja bila, bez obzira da li će doći do procesa na sudu ili neće, ali je naša želja da na određeni način damo javnosti te činjenice, više kao objektivno informisanje javnosti o nekim pitanjima koja su falsifikovana, nego radi toga da bi vodili spor sa Srpskom pravoslavnom crkvom oko tog pitanja.

(Nastaviće se)

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve