Sreten Vujović: Hajka na slobodnu misao u Crnoj Gori

Piše: Sreten Vujović

Po ne znam koji put u zadnjih tridesetak godina se potvrđuje da je Crna Gora zaista zemlja čuda, samo što dešavanja u njoj nemaju ni malo bajkovitosti!

Samo politički neobaviješteni ili neznaveni su nakon pobjede opozicije na nedavnim izborima mogli očekivati obećanu slobodu koja je došla na krilima uzurpatorske i okupatorske  Srpske pravoslavne crkve, a koja je, najviše zahvaljujući odlazećoj vlasti, dobila enormnu moć u svakom pogledu, i materijalnom i društvenom.

Koliko puta su pravosudni organi „amnestirali“ klirike SPC, njihove vođe i sljedbenike od odgovornosti za povredu ugleda Crne Gore, očiglednog govora mržnje upućenog pripadnicima islamske vjere, Crnogorcima, Hrvatima i svakome ko im je u bilo kom pogledu „stao na put“.

Naš pravosudni sistem je sveštenike SPC kažnjavao merom „izolacije“, čak i za višestruko ubistvo. O kulturocidnim devastacijama našeg sakralnog nasljeđa, da ne govorimo! To bi zahtijevalo mnogo  širu i višednevnu multidisciplinarnu elaboraciju. Đe je naše pravosuđe bilo kada su protivno mjerama NKT o zabrani bliskih kontakata klirici, vjernici i nevjernici kameleoni (tzv. politički „pragmatičari“) bez elementarnog poštovanja higijene u najnormalnijim uslovima, cjelivali mrca zaraženog covidom-19? Već śutradan predśednik skupštine, koji je bez maske  u takvoj atmolsferi održao  oproštajni govor jednom od najvećih mrzitelja i ponižavatelja Crne Gore i Crnogoraca  u njihovom dugovjekovnom trajanju, pozvao je NKT da utiče kako bi se  propisane mjere poštovale  bez iztuzetka.  Toliku količinu licemjerstva ovi prostori nijesu zapamtili. Mogla bi se jedino uporediti  sa izjavom Marije Antoanete, kada je na primjedbu da narod nema hljeba kazala: „pa neka jedu kolače!“ Ośećaju li Bečićevi birači koliko ih ovaj skrnavitelj svega što je nekome sveto podcjenjuje?! Śetimo se samo njegovog predizbornog spota u kome glumi božanstva svih religija sa prostora naše države! Prema njemu i njegovim „božanskim“ ambicijama  Rukoljub Kaluđerović Apostolović  sa svojih 12 „apostola“ stvarno djeluje otužno i naivno, premda i njega  sa bocom rakije na nekim društvenim mrežama „razapinju“ na krst!

Sve je počelo kada je već bilo izvjesno da se SPC sa političkim performansima, zvanim „litije“, na kojima je  „branila“, prije 100 godina, opljačkane crnogorske svetinje, uključila u predizbornu kampanju,  u kojoj su, gle čuda, ravnopravno učestvovali i političari pravosnažno i prvostepeno osuđeni za terorizam u pokušaju, premda je odlazećoj vlasti jasno da  neko ko ima takvu „hipoteku“ ne bi smio ni da  priđe  zgradi Skupštine Crne Gore, a kamoli da u njoj glumi borca za demokratiju. U Skupštinu su doduše dolazili dosta rijetko, jer su uglavnom 4 godine bojkotovali svoja radna mjesta, ali zato  ni jednom nijesu bojkotovali pozamašna primanja koja im  pozicija poslanika obezbjeđuje.

Počelo se brutalnim napadima na slobodne intelektualce i medije, u što su se uključili i neki medijski  dželati koji su cijelo vrijeme bili uključeni u političko djelovanje SPC a bogami i u planove „inostranog faktora“, kako su to političari  uobičavali kazati! Vlasnici tih medija, koji su još iz opozicionih dana 90 ih godina počeli gomilati bogatstvo i stekli ga naravno, a vrijedi im isto koliko  termoakomulaciona peć u sred  Sahare, jer ih niko ne pamti da su od tog novčanog „čudestvija“ pomogli bilo kome. „Samo da padne Milo“, govorili su! I  što tada?! Pao je Slobodan Milošević pa evo njegova i „kralja Petra garda“ maršira i dan danji po Balkanu, još krvoločnija i zlokobnija! Milovim padom ne pada kompletan mehanizam koji je suvereno vladao  30 godina i koji je izgubio samo za jednog poslanika razlike, a „miris tamjana“ i molitve naših unesrećitelja ne mogu ništa „demontirati“ izuzev ovaj nesrećni narod koji su napali, prvo ideološki, a sada evo vode i specijalni rat covida-19, koji ni njih nije poštedio, saglasno onoj staroj „ko od mača živi, od mača i gine“!

Ono po čemu se razlikuje najnoviji brutalni napad na Skala radio, pored onih na portale Aktuelno, Standard, Dnevne novine i mnoge druge, jeste „razgolićenost“ takvog ataka, jer su se do sada krugovi bliski ovim kleronacistima, trudili da svoju đavolsku nakanu makar zaogrnu u pravno ruho, da izgleda kako su oni ugroženi, a ne oni kojima se upućuju direktne prijetnje smrću. Plašiti se samo da  ovo nije repriza onoga iz devedesetih godina kada je „kukavno srpstvo ugašeno“  na svim prostorima bivše jugoslavije nakukalo i prekukalo svoju navodnu ugroženost, pokušpavajući  tome dati izgled bunta namučenog naroda, da bi još u toku te „jadikovke“ počeli „otkopavati oružje“ i uveli nas u najgore zlo zabilježeno ikada na ovim prostorima, čije posljedice i dan danas  ośećamo, a isti „mučenici“ povampiruju ideju, za koju smo vjerovali da se makar primirila, ako ne nestala!

Prisustvujemo, dakle društvenom linču slobodoumnih  medija i pojedinaca, a sa Skala radijom je počelo tako  što su ovaj medij, koji može služiti za ponos Crnoj Gori, „borci za slobodu“,  odnosno njihovi predstavnici u kotorskoj opštini  skinuli  sa liste medija koji su od značaja za tu opštinu. Tako zapravo izgleda sloboda koju nam slavodobitno čestitaše poslije avgustovskih izbora,  a koju smo očekivali upravo tako poučeni debelim iskustvom, koje je svoju kulminaciju doživjelo u vrijeme NATO bombardovanja, kada je „oslobodilačka“ vojska velikosrpskih ideologa postavila topove na uzvišenjima oko Cetinja, ali njihove cijevi nijesu bile uperene u nebo, već u Cetinje i njegove građane!

Ova rulja vjerskih fanatika i njihoovih poslužitelja drugih vjera, treba da zna da se pred zlom nijesmo povlačili ni onda kada je ratna mašinerija Slobodana Miloševića  o jadu zabavila cijeli svijet, pa nećemo ni pred ovim koje prijeti da nas  duhovno satru, a onda  naše fizičko biće ima samo „konfekcijsku“ vrijednost u koje je lako „strpati“ bilo kakvu sadržinu!

Sve ovo me podsjeća na jednu anegdotu iz psihijatrijske prakse, kada je ljekar ispraćao izliječenog pacijenta, ranije ubijeđenog da je zrno kukuruza i da će ga  kokoške pokljucati.

„Sad znaš da nijesi zrno kukuruza“, ponosno izgovara doktor.

„Nijesam zrno kukuruza. Hvala doktore“, odgovara izliječeni pacijent, a onda se poslije nekoliko koraka okreće upitavši „doktore, znaju li kokoške da ja nijesam zrno kukuruza!

Crna Gora je zaista  zemlja čuda i u njoj ovakvo stanje svijesti  nije problematika politike, već problematika, mentalne higijene i mentalnog zdravlja!

(Autor je književnik, pjesnik, prevodilac, akademik DANU, potpredsjednik crnogorskog PEN Centra)