Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Spor oko crkvene imovine, istorije i civilizacijskih vrijednosti

Novi crkveni objekti koje SPC intenzivno gradi po Crnoj Gori u potpunoj su suprotnosti sa pravoslavnom sakralnom arhitekturom na ovim prostorima, koja je sve do 90-tih bila tipično mediteranska. Cetinjski manastir, simbol crnogorske i duhovnosti i državnosti je klasičan primjer renesansne arhitekture, dok su novi pravoslavni vjerski objekti koji niču po Crnoj Gori nalik onima dalje prema istoku, u Srbiji, Bugarskoj-vizantijski stil

piše Biljana Jovićević

Kako je u julu 2019. na skupu u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU) akademik Dorđe Borozan u izlaganju naveo, Ukazom kralja Aleksandra 1920. godine 650 manastira i crkva u Crnoj Gori došle su u posjed Srpske pravoslavne crkve (SPC). U izlaganju koje su prenijele Dnevne novine, a ovih dana i više medija u Crnoj Gori, navode se sljedeće istorijske činjenice.

foto Rojters

„Kao što je poznato, Crna Gora je 1918. godine nelegalnim i nelegitimnim odlukama Podgoričke skupštine anektirana od strane Srbije i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izbrisana kao država sa političke i geografske mape Evrope i svijeta. Nakon aneksije proveden je postupak protiv-pravnog i nekanonskog ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Postupak likvidacije bio je suprotan propisima kanonskog prava. Sproveden je na način suprotan normama Ustava Crne Gore iz 1905. u kojem je članom 40. definisana: ‘Državna vjera je u Crnoj Gori istočno-pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali odražava jedinstvo u dogmama s istočnopravoslavnom Vaseljenskom Crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori…“

„…Stoga je za očekivati da Crnogorska pravoslavna crkva zatraži od crnogorske Vlade da poštuje Ustav i da se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi vrati ono što joj pripada: oko 650 manastira i crkava koje su Ukazom kralja Aleksandra od 19. juna 1920. godine došli u posjed Srpske pravoslavne crkve. Takav odnos Srpske pravoslavne crkve prema sakralnim objektima pravoslavne crkve u Crnoj Gori danas je faktički, a nije pravni.“

Da bi se osim faktičkog stanje zaokružilo i u pravnom pogledu SPC u Crnoj Gori na čijem je čelu mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, je od sredine 1990-tih do nezavisnosti 2006-te, koristeći svoju moćnu ulogu i poluge, osigurao da se na Beogradsku patrijaršiju, u katastrima po Crnoj Gori i formalno ubilježi veliki broj crkva i manastira uključujući i Ostrog koji zbog svog značaja spada i u neprocjenjivo vrijedne kulturno istorijske spomenike.

Zvaničnih procjena vrijednosti pravoslavne crkvene imovine u Crnoj Gori nema. Stevo Vučinić iz pravnog savjeta Crnogorske pravoslavne crkve, koji je sredinom 2000-tih pokušavao nešto promijeniti podnošenjem serije tužbi po opštinama protiv NN lica u katastrima koja su omogućavali upis crkvene imovine na Beogradsku patrijaršiju je Radiju Slobodna Evropa (RSE) ranije na ovu temu rekao:

„Između 1996. i otprilike 2006. godine Beogradska patrijaršija je, koristeći se pogodnim političkim prilikama, zloupotrebom harizme koju je imala u javnosti i isto tako veleizdajom jednog dobrog dijela administracije, na sebe prepisala dvanaest kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta od ukupno 54 kvadratna kilometra koliko je inače u vlasništvu crkava i manastira. Do 1996. godine ckve i manastiri i zemljište su bili u vlasništvu sela, bratstava, plemena, odnosno države Crne Gore. Niko nije raspolagao time, ni Crnogorska pravoslavna crkva, a tek Srpska pravoslavna crkva nije mogla biti vlasnik toga. Pitanje vrijednosti te imovine je otprilike jedna milijarda eura, tih 12 kvadratnih kilometara, jer je većina te imovine na primorju, a tamo su cijene između 300 i 500 eura po kvadratnom metru. Inače postoji nekoliko manastira koji donose enormne prihode, prije svega manastir Ostrog koji godišnje prohodi više storina hiljada vjernika koji ostave između deset, dvadeset i više eura. Tako da se tu radi o desetinama miliona eura samo prihoda“, rekao je potpredsjednik Savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić, za RSE u junu 2019.

Uz crkve i turistički objekti

Finansijski momenat u svemu ovome svakako nije zanemarljiv, naprotiv, naročito ako se zna da je SPC u Crnoj Gori, kako neki tvrde, najprofitabilnije preduzeće, jer, osim sakralnih u svoj su posjed, zahvaljući vještoj trgovini sa državom u datim okolnostima i momentima, uspjeli namaći i unosne turističko-privredne profitabilne lokacije, prvenstveno na crnogorskom primorju.

U vlasništvu SPC je i hotel Podostrog u Budvi od 60 soba, na 200 metara od mora i još i dvije stambene petospratnice pored, kao i više drugih građevina i ugostiteljskih objekata.

SPC ima zemljišta kod Buljarice, na Svetom Stefanu, u Bečićima. Mitropolit Amfilohije najavio je i izgradnju „nove najveće srpske svetinje u Crnoj Gori“ kod Budve.

Poseban problem predstavlja činjenica da SPC za svoje brojne djelatnosti ne plaća porez državi Crnoj Gori niti ga je ikad plaćala. Na tu, opšte poznatu činjenicu nadležni su se na brojna propitivanja novinara već dvije decenije “branili” ćutanjem.

No pored finansijskog, ne manje značajan momenat i za jednu i za drugu stranu je onaj istorijsko identitetski, naprotiv još je i značajniji.

Budući je Crna Gora najveći dio svoje istorije bila teokratska država, pokušaj SPC da zadrži u posjed crkvenu imovinu ima van svake sumnje još veći identitetsko-nacionalni (nacionalistički) značaj. Jer ukoliko Cetinjski manastir, i Ostrog upisan na Beogradsku patrijaršiju, za razliku od beogradskog Sabornog hrama zavednog na državu Srbiju, ostanu u posjedu vjerske institucije susjedne države, Crna Gora će omogućiti i da njena vjekovima duga istorija državnosti pređe u vlasništvo Srbije, što je i krajnji cilj i SPC i države Srbije.

To su svojim gestovima, poput slanja vladinih aviona za opozicionare iz prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta (DF) uoči usvajanja zakona, dozvoljavanje iživljavanja nad crnogorskom zastavom u Beogradu,  pa najava dolaska u privatne posjete Crnoj Gori uoči Božića potvrdili i patrijarh Irinej i predsjednik Aleksandar Vučić.

Moskovska patrijaršija optužuje Vaseljensku

Svakako da uporno ponavljanje  mita o autokefalnom kontinuitetu SPC od VIII vjekova  postojanja nije slučajno, iako nije istorijski fakt. A u sve se naravno umiješala i moćna Ruska pravoslavna crkva koja je kako prenosi Antena M i njen crkveni stručnjak Vladimir Jovanović optužila Vaseljensku patrijaršiju da stoji iza poteza vlasti u Podgorici.

„Nesumnjivo, ono što se danas dešava u crkvenome životu Crne Gore rezultat je antikanonskih i voluntarističkih akcija Carigradske patrijaršije u Ukrajini, koje su podržale nekadašnje dominantne političke vlasti. Očigledno, na sličan način i po istome scenariju, crnogorske državne vlasti, vjerovatno ne bez spoljnoga uticaja, pokušavaju da djeluju u vjerskoj sferi svoje zemlje – navodi se u pismu koje je danas mitropolit Onufrij Berezovski, predstojatelj Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini (UPC-MP) poslao Irineju Gavriloviću, patrijarhu Srpske crkve”

Podsjetimo da je u jesen 2018., patrijarh Vartolomej, prvi među jednakima u pravoslavlju priznao autokefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi na jesen 2018., a na žestoko protivljenje Moskovske patrijaršije.

Kako god bilo, SPC u Crnoj Gori i njeni vjernici, novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti iako uporno tvrde suprotno, neće ostati bez bogomolja u crnogorskoj državi, ali će one jednako biti dostupne i za druge pravoslavne vjernike, tačnije CPC, čiju autokefalnost i pored neospornih istorijskih činjenica, osporava SPC.  To je u burnoj noći usvajanja zakona i građanima ali i kolegama iz opozicionog bloka najjansije predočio bivši dugogodišnji predsjednik Skupštine i lider SDP Ranko Krivokapić.

Novi crkveni objekti koje SPC intenzivno gradi po Crnoj Gori u potpunoj su suprotnosti sa pravoslavnom sakralnom arhitekturom na ovim prostorima, koja je sve do 90-tih bila tipično mediteranska. Cetinjski manastir, simbol crnogorske i duhovnosti i državnosti je klasičan primjer renesansne arhitekture, dok su novi pravoslavni vjerski objekti koji niču po Crnoj Gori nalik onima dalje prema istoku, u Srbiji, Bugarskoj-vizantijski stil.

Vlast vs SPC

Sukob sa SPC oko imovine najrizičniji je politički potez šefa države Mila Đukanovića, koji je poznat po tome je neke od ključnih političkih odluka donosio i na kraju realizovao u momentima kada nije imao javno mnjenje na svojoj strani. No ne samo pojedini politički posmatrači već i obični građani sa kojima je potpisnica ovih redova razgovarala reći će vam da je crkvena imovina „za Mila veći rizik i od okretanja od Miloševića, i nezavisnosti i NATO-a“. Utemeljene za takve tvrdnje daje činjenica da je u svim istraživanjima javnog mnjenja konstanta da je SPC insitucija od najvećeg povjerenja u Crnoj Gori, jednako kao i njen poglavar mitropolit Amfilohije koji je uvijek tik iza leđa Đukanovića.

Dok god je SPC u Crnoj Gori de facto glavna opoziciona snaga, do tada je Milu Đukanoviću, koji vlada Crnom Gorom već 29 godina, zagarantovna vlast. Iako duboko dijeli javno mnjenje i njegova stranka i on i dalje imaju najveći rejting kod građana u svim istraživanjima. Sa druge strane, bez obzira koliko se Brisel gadi kapilarne korupcije koja već tri decenije razara društvo, i jede njenu supstancu, i što mu neprekidno šalju poruke da nema puta u EU bez raščišćavanja sa kriminalom i korupcijom, još više se plaše istih slika i poruka od prije trideset godina koje zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a u susret pravoslavnom Božiću, možemo vidjeti po ulicama Crne Gore posljednjih dana 2019. i s početka 2020.

Mada, kada je riječ o EU i njenoj ulozi na Balkanu kad zagusti iz tri dekade priloženog štošta bi se imalo za reći. Često  su se, naročito u Bosni i Hercegovini, iz razumljivih razloga, mogle čuti kritike i ocjene da EU na Balkan, čast rijetkim izuzetcima, poput pokojnog Paddyja Ashdowna, šalju nižerazredne diplomate. Ili možda i nemaju kvalifikovanije, imajući u vidu da su doskorašanja šefica diplomatije EU Federica Mogherini i komesar za susjedsku politiku i pregovore o proširenju – sada za budžet i administraciju, bili glavni pokrovitelji novog pokušaja prekrajanja granica na Balkanu, nudeći posredničke usluge predsjednicima Srbije i Kosova Aleksandru Vučiću i Hashimu Thaciju za “korekciju granica”. Te su opasne namjere nakon godinu dana opipavanja terena reklo bi se zaustavljene.

Interesantno je da u sporu oko crkvene imovine u Crnoj Gori za EU predstavnike jednako nema efekta ponavljanje slika i rječnika iz 90-tih na Balkanu kao ni Apel –za osudu ugrožavanja mira u Crnoj Gori i regionu čiji su potpisnici svi oni iz regiona, koji su 90-tih, kao i sada, upozoravali na pogubne posljedice srpskog nacionalizma predvođenog SPC na Balkanu.

Pravno tijelo evropskih institucija -Venecijanska komisija je dala zeleno svjetlo za zakon dok je ono političko -Savjet Evrope pozvao na rješavanje spora dijalogom.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve