Spisak ekstremista

Piše: Danilo Brajović

Mene je interesantno kako dođoh do titule ekstremista (sa subspecijalizacijom terorista), od strane posrbičkijeh policajskijeh žbira? Te se moje ime nađe na spisku ekstremista pod policjskom pratnjom, odobrenjem suda prisuškivanog i tajnom agenturom praćenog.

Pa u tekstu piše:

“Svi su praćeni pod sumnjom da „vrše krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“, iako nije navedeno po kom osnovu su ovi ljudi targetirani kao kriminalno udruženje.”

Ajde da se preberemo:

1. Izuzimajući one cetinjske ferke poslije kojih niko nikoga nije prijavljiva’ policiji odnosno tadašnjoj miliciji, koliko se śećam a dobro se śećam, nema me u oblasti kriminaliteta ako se prekršaji po ZOBS-u ne računaju, pretežno zbog prekoračenja brzine.

Bar ne osuđenoga, jer tu ne mogu da ne pomenem razne optužnice od 1990. na ovamo, koje su naravno uvijek smještane od velikosrpskijeh žbira i saradnika, taman kao ovaj zadnji, aktuelni pokušaj posrbičkih vlasti, i padale jedna za drugom.

2. Nema me u privrednom kriminalu, nema me u dodjelama stanova, nema me u švercu goriva ili oružja, nema me u terenskom lopovluku, nema me u klanovima, nema me u obijanju kioska, nema me među dobitnicima povoljnih kredita, nema me ni među dužnicim, ali ni među plaćenicima. Kraće: NEMA NIGDJE.

3. Doduše ima me od 1989. i 1990. na strani otpora asimilaciji Crnogoraca od strane velikosrba i borbi za prava CPC.

Mislim da je jedini motiv za pravljenje spiska za nadzor, prisluškivanje i praćenje, upravo ono što i napisah: Otpor asimilaciji i borba za prava CPC.

I da se svako ime koje se nalazi na spiskovima može vezati za OTPOR ASIMILACIJI I BORBA ZA PRAVA CPC.

Jer vama pogani smetaju Crnogorci/ke!?

4. Crna Gora, XXI vijek.

U ovovremenskoj Crnoj Gori, svjedočimo postojanju ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE koju sačinjavaju pripadnici ANB, POLICIJE, TUŽILAŠTVA I SUDSTVA, koja me po slobodnom nahođenju (BEZ IJEDNOG krivičnog djela zbog kojega sam osuđen, na osnovu čega bi mogli da me svrstaju u “kriminalnu grupu”), ipak svrstava u “kriminalnu grupu”.

Nas i mene su svjesno targetirali, ne bi li izazvali strah i uzmicanje.

Razmislimo ovako:

I bilo ko od vas dragi moji Crnogorci/ke i građani Crne Gore, mogao bi se naći u istoj situaciji.

Kako bi ste se osjećali? Vjerujem da bi osjetili strah, jer kad kompletan bezbjednosno – pravni sistem jedne države kidiše na vas, nije prijatno?

Doduše ja sam na tu bratiju  navikao pa mi, da oprosti auditorijum, zaprđe guzica za njihova smještanja, praćenja, ovlašćena ili neovlašćena prisluškivanja jer, već napomenuh crta između mene i njih postoji od 1989. i prvog talasa velikosrpskijeh nacionalista.

A što vam smeta žbiri?

Je li to što sam vam ubo prst u oko dok sam bio preśednik CO Cetinje CPC, kad je, nakon 20 godina, Svještenstvo CPC uspjelo da uđe u crkvu na Ivanova Korita i održi službu?

Možda je to što je, dok sam bio u UO MI (Montenegro International), pred zapadom sa vašeg prljavog lica strgnuta maska “prve, na prvim demokratskim izborima izabrane demokratske vlasti, od 1839. na ovamo’’, a ostalo staro naborano lice klerofašista?

Mnogo je razloga, znamo ih i ja i vi. Ali ne nadajte se. Dok dišem biću protiv vas na svakom frontu koji poželite.

Nas dijeli ljubav i mržnja. Dok gođ ja volim ovaj krš od Crne Gore, moje narode crnogorske, moje Crnogorke i Crnogorce sve tri vjere i MOJU državu, vi je mrzite iako je to i vaša država nesrećnici.

Ovime sva bratija koja je učestvovala u ovoj prljavoj raboti postaje predmet mojega izuzetnoga interesovanja. Od zadnjeg uličnog žbira do nalogodavaca.

Kad bih se od vas boja’ ne bilo me!