Na Velimlju kod spomenika Stevanu Pavlovom Kilibardi evocirane su uspomene na ovog junaka sa Verdena, borca američke vojske u Prvom svjetskom ratu.
Ovom događaju prisustvovali su predstavnici Američke ambasade u Podgorici, predstavnici Vojske Crne Gore, članovi UBNOR-a i antifašista Nikšića, članovi porodice Kilibarda i građani Velimlja, saopštili su iz UBNOR-a i Antifašista Nikšića.
Kako su naveli, prijateljstvo Sjedinjenih američkih država i Crne Gore počelo je prije više od jednog vijeka, davne 1905. godine, kada je knjaz Nikola na Cetinju primio akreditivno pismo od prvog američkog ambasadora u Crnoj Gori diplomate Džona Džeksona.
“To prijateljstvo utemeljilo se i izgrađivalo na zajedičkoj borbi ovih naroda za slobodu njenih građana jer i Sjedinjenim američkim državama i Crnoj Gori najdragocjenije i najvredije je da njihovi građani žive kao slobodni ljudi koji će uživati sve civilizacijske blagodeti”, navodi se u saopštenju.
Iz UBNOR-a podsjećaju da, crnogorski vojnici koji su se borili u Američkoj vojsci i u Savezničkim trupama i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu puno su doprinijeli snaženju prijateljstva među njihovim državama koje i dalje traje i biva sve snažnije.
Uspomene na Stevana Kilibardau evocirao je predsjednik UBNOR-a i antifašista Nikšića, Slobodan Mirjačić.
“Okupili smo se danas ovdje da se potsjetimo jednog od mnogih crnogorskih junaka, kojima Crna Gora nikad nije oskudijevala u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji i neprestanoj borbi za slobodu. Taj junak koji nas je danas ovdje okupio jeste Stevan Pavlov Kilibarda a ono što ga izdvaja je to što nije poginuo kao vojnik crnogorske vojske već kao vojnik američke vojske. To samo još bolje pokazuje ljudski karakter Crnogoraca i njihov najvredniji ideal – ideal slobode”, kazao je Mirjačić.
Stevan je rođen 1892. godine u porodici koju je krasilo poštenje, junaštvo, ali i siromaštvo. Kada je napunio 16 godina 1908. godine krenuo je putem kojim su tih godina otišli mnogi Crnogorci – preko okeana – pravo u Ameriku. U Prvom svjetskom ratu među četiri miliona Amerikanaca koji su otišli da puškom brane slobodu našao se i Stevan. Postao je narednik Desetog artiljerijskog puka i četiri godine uspješno predvodio vojnike kojima je komandovao.
Kako je saopštio Mirjačić, sa američkom vojskom učestvovao je u jednoj od presudnih bitaka u Francuskoj koja se odigrala kod grada Verdena u vremenu od 15. jula do 5. avgusta 1918. godine gdje je njemačka vojska doživjela katastrofalan poraz, a ova pobjeda saveznika bila je uvod u seriju savezničkih pobjeda kojima je završen Prvi svjetski rat. Kao narednik Desetog artiljerijskog puka sa svojom baterijom koja je brojala 26 vojnika i 12 topova, pružio je jak otpor neprijatelju koji je u bici, pored artiljerijskog naoružanja, koristio i avione i bojne otrove.
“Ginuli su vojnici jedan za drugim i u jednom trenutku Stevan je ostao sam, bez lijeve ruke koju mu je odnijela granata. Svjestan činjenice da sam protiv brojnog i jakog neprijatelja ne može da uradi mnogo, Stevan je odlučio da se bori sve dok ne izdahne. Tako je i bilo. Desnom rukom je uzimao topovsko zrno, stavljao ga među koljena, a zatim u topovsku cijev i gađao na neprijatelja kome je zadao velike gubitke i spriječio ga da napreduje. Neposredno prije nego će mu stići pomoć posljednje neprijateljsko zrno pogodilo ga je u potiljak i Stevan je na mjesto ostao mrtav.
Amerikanci su bili zadivljeni hrabrošću artiljerca sa Verdena i posthumno su ga odlikovali najvećim nacionalnim ratnim odličjem – Ordenom čeličnog krsta. Tako je Stevan postao jedini Jugosloven koji je u Prvom svjetskom ratu dobio najviše američko vojno odlikovanje. Od četiri miliona američkih ratnika Orden čeličnog krsta dobilo je samo 396 junaka. I Stevan među njima.
Amerikanci nijesu mogli da pronađu nikoga iz Stevanove porodice da uruče priznanje, ali nijesu odustajali jer Stevanov podvig je zasluživao da ostane zapamćen. I poslije 18 godina uručen je njegovoj majci Ilinki. Svečanost uručenja ordena majci pokojnog Stevana upriličena je u školi rezervnih oficira u Bileći”, izjavio je predsjednik UBNOR-a i Antifašista Nikšića.
Tadašnji američki vojni ataše pukovnik Vilars, a prenijele tadašnje novine kazao je„Herojska majko, Vi ste srećni i ponosni što ste rodili takvog heroja koji je svojom hrabrošću zadivio cijelu američku vojsku. Vi ste jedini u Jugoslaviji koji primate za Vašeg hrabrog sina ovo naše najveće odličje“.
“I mi se danas ponovo potsjećamo na našeg Stevana Kilibardu kako se nebi zaboravio njegov junački podvig jer to on svakako zaslužuje a nama njegovim sugrađanima i plemenicima služi na čast i ponos. Još jednom neka je slava i hvala Stevanu Pavlovom Kilibardi”, zaključio je Mirjačić.