Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Sitna duša petparačkog voajera

Voajer i balerina, ili goveče, sa malim g, kako je u literaturu za vasi vijek, onako po narodski, ušao izvjesni Željko Ivanović, suvlasnik propadajućeg tabloida „Vijesti“, vječno zahvalan njegovim noćnim morama Marku Vešoviću i Šekiju Radončiću što su ga izvorno promovisali, lik koga je napravio DPS da mu posluži pred referendum, i za taj „patriotizam“ ga debelo platio, u jadu i blatu sopstvenom krenu da se obračunava u svojoj piš kolumni.

Voajer i balerina, ili goveče, sa malim g, kako je u literaturu za vasi vijek, onako po narodski, ušao izvjesni Željko Ivanović, suvlasnik propadajućeg tabloida „Vijesti“, vječno zahvalan njegovim noćnim morama Marku Vešoviću i Šekiju Radončiću što su ga izvorno promovisali, lik koga je napravio DPS da mu posluži pred referendum, i za taj „patriotizam“ ga debelo platio, u jadu i blatu sopstvenom krenu da se obračunava u svojoj piš kolumni. Ovoga puta jedna od meta mu je komandir kotorske Službe zaštite i spašavanja Maksim Mandić, i to samo zbog toga što je sin Slavka Mandića, koga Ivanović mrzi više od samoga sebe.

Željko Ivanović (LIJEVO, BEZ ŠEŠIRA), suvlasnik “Vijesti”, medijski reketaš i pokrovitelj SPC, mrzitelj Crne Gore, najveći fan Novaka Đokovića, “Goveče” , “Govedo”, “Govedo sa krštenicom” – tako ga u svom dokumentarnom romanu “Miško Kesedžija i njegove bize (esej o montenegrinskom zlu) zovu autori Marko Vešović i Šeki Radončić

Ova bijeda koja funkcioniše u mreži sličnih besprizornika koje koristi kao izvršioce prljavih rabota, medijski reketaš, ali do jedne ure, dok se ne probudi svijest i savjest društva, od sinoć se koprcao da smisli bljuvotinju i laž koja bi trebala da napakosti jednom mladom čovjeku koga niti zna niti poznaje. Za to mu je poslužio i doušnik iz susjedstva, koji, kao ni on, niti zna što je istina niti se njom ikada služio. Zbog toga ova kreatura, koja je samoj sebi sprdnja, misli da će, ako komandiru kotorskih spasilaca prišije da je na to mjesto došao kao član DPS-a i da mu je to ulaznica u više slojeve društva, kao što je bila njemu samome, nauditi i njemu i njegovom ocu jednim lažnim i podmuklim udarcem.

Maksim Mandić nije član ni jedne partije, i to je lako provjerljivo. Mogao je i Ivanović da to uradi da bi bio siguran prije no što krene u lažavine, ali onda to ne bi bio on.
Na ove baljezgarije Ivanovića, Maksim se grohotom nasmijao. Njegova ekipa i on rade posao poput svih drugih profesionalaca odgovorno i časno. Njemu nije važno ko je koje nacije i vjere i čiji je objekat kad se uždi, ili ko je u vozilu kad sleti u more ili strada u sudaru. Spašavaju se životi, ne rijetko ugrožavajući vlastiti. To je misija, čestita i sojska. Ima je i Ivanović, ali onu nesojsku od koje se čovjeku muči. Ima u našem društvu i takvih, koronaljudi koja su zla veća od svakog zla.

Udari na oca Ivanoviću koliko god hoćeš. Ne diraj mu sina, i ne laži, jer je to ispod svakog nivoa. Ali, da ga imaš, pa zar bi bio tako mali i jadan.

A vijest koja odavno i nije vijest, jer se ovom tabloidnom novinarstvu sipa iz brojnih vaganja, je da je koncern Vijesti dobio u vrijeme korone od države desetak desetina hiljada eura. Da bolje pljuje po državi, da priprema urote i kombinovana reketiranja.

Slavko Mandić

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve