Na današnjem letu YM 614 Tivat-Moskva Montenegro Airlines letio je samo jedan putnik – Zorana Bojić. Kako je to izgledalo – u njenoj ekskluzivnoj priči za naš portal.
Nemam problem sa avionima, u smislu straha od letjenja, ali sam ovog jutra bila realno nervozna zbog leta u Moskvu. Ok, skinula sam film, imam čime da se zabavljam. Krenuli na vrijeme na aerodrom. A tamo užas u mojoj glavi. Na čekingu za let žive duše nema. Auuu. Sat do leta. Biće da sam okasnila.
Užas.
Vidim tipa sa znakom Montenegroairlines i dotrčavam: “Izvinite a šta je sa čekingom na Montenegro za Moskvu …”
Tu olakšanje… “Još nije počelo..”
Uh.
Kako i treba, stojim ispred “šaltera” i isti čovjek mi poslije prilazi i otkriva – VI STE JEDINA PUTNICA ZA MOSKVU!!!!!
Ne vjerujem, al poslije su mi sve zaduženi na aerodromu obavijestili o istom, uz osmjeh. Onako, pred ulazak na pretraživanje svega, dežurna reče – “Ako se usjedite – možete da se pomjerate s mjesta na mjesto, kako vam volja..”
Stojim pred gejtom i gledam – avion samo za mene stoji, strpljivo čekam, smijem se. U stvari, znam da čeka red, nema više nikakve nervoze. Pojavila se lijepa dama na izlazu, takođe sa osmjehom, a sljedeća me je uvela u avion, upoznata sa situacijom. Smijemo se, naravno, kad se to u životu dešava?
Letim kao da sam premijerka ili šefica države, mislim se..
Smijali smo se i kad su me dočekali u avionu. Da li ima ljepše?
“Sjedite, gde god hoćete”. Dobila sam A3. Tamo sam i sjela, iz fazona. Inače sam planirala da uđem posljednja u avion i da lukavo biram mjesto gdje niko neće sjedeti pored mene. Za svaki slučaj.
Nisam zapamtila imena stjuardesa i stjuarta. A jednoj od njih je bio rođendan. Poslužila me je čokoladom, da časti. Rijetko jedem čokoladu, ali ovo nije moglo da se odbije. Čestitala joj, od srca. Ljepotica.
Sva obavještenja o letu počinjala su sa “Draga Zorana”.
Najpre su me pitali kako se zovem. Stjuart me je oslovio, I obavijestio o svim ne daj bože situacijama, a stjuardesa mi je sve pokazala, kako I treba. Obje smo se smješkale. Red je red. Pomno sam pratila sve instrukcije iako to obično ne radim. Iz poštovanja. Zaslužili su.
Onda me je kapetan, lično, sa “Zorana, informacija o letu” obavijestio gdje smo i kako ćemo dalje. Pitala sam ekipu smijem li kod kapetana.
Dogovorili se za slikanje kad avion ugasi motore.
Na kraju, stjuart odjavljuje let, ponovo sa “Zorana, ”….
Slikam se sa posadom. , kažem da ću da pošaljem sve svoje lijepe utiske na FB stranicu Montenegroairlines.
Naravno da hoću.
I poželim im da lijepo večeras negdje u Tivtu proslave rođendan, kako su planirali.
Ovako vjerovatno jednom u životu biva. Svi nasmijani. Lijepi ljudi….
P.S. Izbacila na FB fotku sa posadom iz Tivta. Stigla u Moskvu i gledam komentare drugara i kolega.
Drugarica me pita imam li dodatnu avionsku pratnju, tipa MIG-ova.
Kažem – ovo je NATO zemlja, a MIG-ovi kad uđem u Rusiju.
Druga se zeza i kaže da sam ko Jovanka Broz.
Hej, al nisam ništa od toga, a tako mi je bilo dobro, što i svima želim.