Priredio: Vladimir Jovanović
Analitičari i mediji širom Vaseljene potpuno različito komentarišu izbor Porfirija Perić, do skoro mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga, za novoga poglavara Crkve u Srbiji.
Postoji mišljenje da su glavni kandidati Moskve bili po redosljedu: Irinej Bulović, pa odmah zatim – Joanikije Mićović.
Porfirije je prvi novi patrijarh uopšte nakon dramatičnoga raskola između Vaseljenske i Moskovske patrijaršije do kojeg je došlo nakon što je prije dvije godine Carigrad dodijelio autokefaliju novoosnovanoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine.
Objavljujem najprije stav koji je danas na kanalu „Rusija-24“ saopštio mitropolit Ilarion Alfejev, drugi po uticaju jerarh Ruske crkve, šef odjeljenja za vanjske crkvene odnose Moskovske patrijaršije:
„Ruskoj i Srpskoj pravoslavnoj crkvi potrebna je uzajamna podrška. Zaista se nadam da će pod novim srpskim patrijarhom odnos između Ruske i Srpske crkve ostati onakav bratski, topao i konstruktivan. Nama je potrebna podrška i mislim da je ovo dostojan izbor (Porfirija), što će dodatno ojačati naše dobre odnose”.
Ilarion je napomenuo da je „patrijarh moskovski i cijele Rusi Kiril prvi čestitao mitropolitu Porfiriju stupanje na patrijaršijski prijestol”.
***
Arkadij Maler, ruski analitičar, za agenciju „TASS” ocijenjuje:
„Porfirije ima dosta ‘iskustva preživljavanja’, jer katolička Hrvatska i pravoslavna Srbija imaju prilično složene odnose. Naravno, dobro će mu doći njegove diplomatske vještine. Ali istovremeno, izabrani patrijarh moraće da donosi teške i nedvosmislene odluke.
Prije svega, govorimo o pokušajima Carigradske crkve da oduzme kanonske teritorije Srpske patrijaršije – CRNU GORU, Kosovo i Makedoniju”.
***
Aleksandar Soldatov, vjerski analitičar, piše za portal „Novaya gazeta”:
„U savremenome pravoslavnome svijetu, Srpska crkva je ‘zlatna akcija’, čiji vlasnik stiče kontrolu nad ‘vaseljenskim pravoslavljem’. Kao što znate, podijeljeno je ukrajinskim pitanjem…
S onima koji priznaju autokefaliju Pravoslavne crkve Ukrajine, Ruska crkva prekida kanonsko zajedništvo. Sada su ukrajinsku autokefaliju priznale samo crkve grčkoga svijeta: Carigrad, Aleksandrija, Grčka i Kiparska crkva. Ali ostali oklijevaju, održavajući vezu i s Moskvom i s Carigradom. Ako glas malih crkava poput Albanske, Čehoslovačke ili Poljske ovđe ne igra posebnu ulogu, onda velike, poput Rumunske i Bugarske crkve, već šalju signale o svojoj spremnosti da vremenom priznaju ukrajinsku crkvenu nezavisnost.
U ovoj situaciji, Moskva je uložila mnogo napora da Srpsku crkvu održi u orbiti svoga uticaja. Na kanonskoj teritoriji SPC mnogi programi se realizuju ruskim parama…
Kao važan argument, Moskva koristi prisustvo na teritoriji Srpske crkve ‘centara separatizma’ – u vidu nepriznate Makedonske i CRNOGORSKE CRKVE. Mnogi srpski političari igraju na šovinističku kartu njima bliskih i razumljivih paralela između Ukrajine i bivših jugoslovenskih republika…
Izbor Porfirija za patrijarha pomaže da se održi status kvo u savremenome pravoslavnome svijetu. Ali očigledno je da Moskva nije igrala na njega, već na episkopa Irineja Bulovića ili JOANIKIJA MIĆOVIĆA. Moskvi je sada maknuta šapa sa Srpske crkve”.
***
Međutim, suprotno tvrdi Tatjana Derkač, ukrajinska vjerska analitičarka, koja za „Cerkvarium” piše:
„Porfirije Perić je postao novi srpski patrijarh. Važnu ulogu u njegovom duhovnom životu imao je Irinej Bulović, episkop bački, koji ga je zamonašio i u njegovoj eparhiji on je bio klirik. Porfirije je bio i vikar Irineja bačkoga. Takođe je službovao van Srbije, u Hrvatskoj i Sloveniji.
Ličnosti koje su preko granice su uvijek nacionalističkije od onih koje žive u svojoj zemlji. Iz toga slijede dva oprezna zaključka:
1) novi patrijarh je PRILIČNO BLIZAK Irineju Buloviću i moguće je da će ovaj pokušati da POVEĆA SVOJ UTICAJ u SPC;
2) novi patrijarh vjerovatno NEĆE ODSTUPITI OD NACIONALISTIČKIH STAVOVA POPULARNIH U SRPSKOJ CRKVI.
Iz ovoga slijede i posljedice: poboljšanje odnosa između Pravoslavne crkve Ukrajine i SPC uopšte ne treba očekivati. Pitanje je da li će SPC opet kritikovati Aleksandra Vučića zbog pokušaja rješavanja kosovskoga pitanja? U principu je malo vjerovatno da će se išta promijeniti”.
***
Andreja Bogdanovski iz Velike Britanije za „Public orthodoxy” procjenjuje:
„Iako će srpski i balkanski mediji biti fokusirani na profil novoga patrijarha i što će njegov izbor 18. februara značiti za simfonijske ambicije crkve i države, očigledno je da će novi srpski patrijarh naslijediti nagomilane probleme u vezi sporne kanonske jurisdikcije u Śevernoj Makedoniji i, u manjoj mjeri, u CRNOJ GORI…
Čini se da je vatra zbog povećanih zahtijeva za autokefalijom CRNOGORSKE CRKVE, zahvaljujući novoj prosrpskoj vladi, prigušena. Ipak, koliko god mali, i dalje postoji pritisak na osnovnom nivou koji dolazi od nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve, koja će održati te ideale nezavisnosti u životu.
Novo rukovodstvo Srpske crkve takođe će dobiti neki ‘mislosni period’ da odgovori na ponudu Vaeljenske patrijaršije za posredovanje (oko statusa Makedonske crkve – napomena).
Stoga ne treba očekivati dramatične promjene u odlučnim naporima SPC da održi svoju kanonsku jurisdikciju u Śevernoj Makedoniji…
Ako, međutim, novi srpski patrijarh odluči da ignoriše povećanu pažnju Vaseljenske patrijaršije i apeli Makedonske crkve se povećavaju i mogao bi da se suoči s neravnim putem”.