Skrnavljenje spomenika organizatorima Trinaestojulskog ustanka, na Ravnom lazu u Piperima brutalan je, huliganski, varvarski i anticivilizacijski udar na antifašističke temelje države Crne Gore čiju je istoriju teško zamisliti bez 13. jula. Oni koji čekićem kidišu na spomenike vjerovatno ništa drugo ne umiju ni da urade, saglasni su sagovornici Dnevnika RTCG.
Svako rušenje spomenika, drugi je pucanj u žrtve. U ovom slučaju, pucanj je to i u antifašističke temelje Crne Gore. U sam antifašizam, smatraju sagovornici TVCG. Bez dileme.
“Ako je ovaj morbidni čin rušenja najbitnijeg spomenika u Crnoj Gori djelo nekog sumanutog, neurotičnog pojedinca onda jeste zločin, ali nije opasno. To je stvar za policiju i neuropsihijatre”, kazao je akademik Vukić Pulević.
No, ipak, na nešto drugo nas ovaj varvarski postupak upozorava. Govori nam, misli Janko Ljumović da postoji dio zajednice koji se ne miri sa vrijednostima koji drugi dio zajednice smatra neprikosnovenim i utemeljenim.
“Govori da dio takvih aktera koji su spremni ne da imaju samo suprotno mišljenje od onoga što jesu temelji antifašizma, nego su spremni da ruše i djeluju anticivilizacijski, antikulturno, da djeluju ne samo protivno normama i standardima zakona već da zašita uznemiravaju cijelu javnost i zajednicu. U slučaju Crne Gore to zaista ima dodatnu težinu jer je Crna Gora, politički i zakonodavno, što je dobro, nije išla u reviziju sopstvene istorije”, ocjenjuje Ljuumović
A kako to i zašto je nekome zasmetao spomenik u Ravnom lazu?
“Problem sa spomenikom vjerovatno je njegova simbolika jer bez 13. jula Crna Gora ne postoji. Antifašizam je vrijednost koja treba da krasi svakog građanina Crne Gore, jer nas zapravo antifašizam uči kako da prihvatimo i tolerišemo različitosti. Bez toga nema govora o Crnoj Gori. Zasigurno to nekome smeta, čekic na spomenike, možda je i jedino sto umije da radi”, kaže za TVCG istoričar Boban Batrićević.
“Svi su znaci da je to manifestacioni dio jedno dobro smišljenog četnickog pokreta, koji ispravlja greške iz 15 i 16 godine kada nijesu uspjeli da sruše zemlju i sada su našli novu platformu, novi sistem , ja tu računam i litije koje su samo eufemizam za četništvo”, navodi akademik Pulević.
“Možda je rušenje ovog obilježja u Piperima koji znakovito usmjerava i informiše javnost da je na tom mjestu donijeta odluka o podizanju 13-julskog ustanka, možda zapravo neki čin protesta zasto nije prije par godina podignuto obilježje Pavlu Đuriđiću, ali ako bi razmišljali na takav način onda ne bi ušli u reviziju nego relativizaciju”, smatra Ljumović.
Antifašizam nije i ne smije biti muzejski eksponat, a Crna Gora nema pravo da se ulijeni, ne smije i ne može, zaključuju naši sagovornici, da izgubi ono sto je časno dobila kroz svoju istoriju i antifašističku borbu.
“Mi smo svjedoci da prethodnih godina sa jedne iste adrese konstantno dolaze napadi na Crnu Goru, Crnogorce i ostale građane Crne Gore koji se nazivaju Đilasovom kopiladi, tvrdi se da su nastali u Brozovom jajcu, zatim se govori da su Crnogorci volovi, da su komunisti pravili samo zločine, da su Crnogorci i dalje opijeni Brozomorom, da ih mori Brozomora. Kad vi sa jedne adrese, visoke adrese šaljete takve izjave, šta radite drugo nego pripremate teren za reviziju četničkog pokreta u Crnoj Gori”, zaključuje Batrićević.